U tom tekstu nalazi se zaklju č ak karakteristi č an za cijelu Zaboravljenu književnu baštinu, u kojem se postavlja opreka izme đ u zapostavljene baštine i č esto spominjane mediteranske baš ć in e: Kaukova Judita nije zauzela istaknuto mjesto me đ u narativnim žanrovima u stihu te je brzo pala u potpuni zaborav od kojega ga pokušava djelomi č no spasiti ovaj č lanak (...) ako ni zbog č ega drugoga, onda stoga što je za hrvatsku književnost tako važna tematika doživjela još jednu aktualizaciju i žanrovsku transformaciju, pokazavši kamo je dospio model biblijskoga epa za č etoga s Maruli ć evom Juditom. Takvo sagledavanje cjelokupnog razvoja nacionalne književnosti iz njezina po narje č ju dominantna, ali ipak naizgled zapostavljena odvjetka uspostavlja zanimljivu i novu perspektivu iz koje se mogu ć nost revalorizacije zapostavljenoga pokazuje kao bitan i koristan projekt za hrvatsku književnost, č iji bi u knjizi nazna č en sljede ć i korak mogao biti obra đ ivanje regionalnog i zavi č ajnog kod poznatijih i priznatijih kriti č ara i autora kao što su Vladimir Luna č ek, Josip Kosor ili Antun Gustav Matoš.