Čudo se, kažu, dogodilo, ali je ovo najmanje prihvaćena verzija nastajanja novozavjetnog kanona.

Postoji još čitavo mnoštvo papirusa iz 2. i 3. stoljeća, te se iz njih može rekonstruirati veliki dio novozavjetnog teksta.

U osnovi postoje 4 biblijska koraka koje sam koristio na putu otkrivanja novozavjetnog svećeništva.

Moći sv. Šimuna, novozavjetnog jeruzalemskog proroka koji je u djetetu Isusu prepoznao Mesiju i u hramu ga držao na svojim rukama četrdeseti dan od njegova rođenja, zadarski nadbiskup Želimir Puljić u četvrtak 7. listopada svečano je predao izaslanstvu grčko pravoslavnog patrijarha iz Jeruzalema Teofila III., metropolitu Jordana Teofilaktu u pratnji arhimandrita iz Katra o.

Plod tog novog Saveza koji je sklopljen u vazmenom otajstvu rađanje je novozavjetnog Božjeg naroda koji se zove Crkva.

Znak prepoznavanja novozavjetnog Božjeg naroda nisu više Božje zapovijedi, nego sam Bog, treća božanska osoba Duh Sveti i njegovo milosno djelovanje koje čini sve novo. Ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom poručuje nam Pavao.

Temeljna struktura novozavjetnog događaja objave sastoji se u tome da Isus objavljuje Boga kao Oca po svemu svome životu i po svojoj osobi.

Sva realističnost novozavjetnog pogleda vidljiva je u govoru kako onaj koji radi zaslužuje hranu koja mu je potrebna, " vrijedan je radnik hrane svoje ".

Sam režiser je na kraju pozdravio publiku i, u smislu poruke mjuzikla, ukazujući na puno dodirnih točaka između dvije vremenski vrlo udaljene sudbine, povukao paralelu između starozavjednog Josipa i novozavjetnog Krista.

Budući da je Uskrs kršćanska Pasha, a Euharistija kršćanska pashalna gozba, »spomen« ovdje znači trajnu prisutnost Krista raspetog i uskrslog u svetoj žrtvi i gozbi novozavjetnog naroda Božjega.

Nakon ovoga moram reći da meni nisu riječi starješina ili svećenik pomogle da shvatim istinu novozavjetnog svećeništva; nego funkcije apostola, biskupa i starješina koje se jasno očituju da su svećeničke naravi. (Đakon je zaređen, ali on nije ministerijalni svećenik).

To je od Boga onaj proboj novozavjetnog u starozavjetno gdje se slikama oslikavala nevidljiva nebeska stvarnost.

Napravio sam onim komentarom o kajinovskoj i abelovskoj žrtvi strahovit misaoni proboj koji je trebao ukazati prisutnost novozavjetnog u starozavjetnom.

Isus je ovdje opet u ulozi novozavjetnog Svećenika koji hrani narod svojim tijelom koje je jednom zauvijek predao na križu.

O svetom Jakovu mlađem, sinu Alfejevu, i samom, piscu jednog novozavjetnog spisa, osim u listi apostola, u evanđeljima nigdje nema tragova.

Postoji više od tri tisuće grčkih rukopisa dijelova ili cijelog novozavjetnog teksta, uz oko dvije tisuće drevnih grčkih lekcionara (novozavjetna štiva složena prema liturgijskoj uporabi), oko osam tisuća latinskih rukopisa, više od dvije tisuće u drugim drevnim prijevodima kao što su sirijski i koptski i tisuće citata u stvari čitav Novi zavjet u navodima različitih ranih crkvenih otaca (Greenlee, 697.707).

Crkvena liturgija ipak vidi u Aronovu svećenistvu i u levitskoj službi, kao i u uspostavi sedamdesetorice muževa, sliku novozavjetnog svećeništva.

Stoga je krenuo od izvora, novozavjetnog teksta i Isusove rečenice izgovorene na križu na Golgoti: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine (Lk 23, 34).

Nadovezujući se na nedjeljni motiv iz novozavjetnog čitanja iz Djela apostolskih, kad su žitelji Jeruzalema iznosili nemoćne kako bi na njih pala Petrova sjena, Papa je rekao: »Petrova sjena, posredovanjem zajednice Katoličke Crkve, prekrivala je moj život od početka, i naučio sam da je riječ o dobroj sjeni - sjeni koja ozdravlja baš zato što u konačnici dolazi od samoga Krista.« Papa je, prisjetivši se svojega svećeničkog ređenja na blagdan apostola Petra i Pavla 1951. godine u katedrali u Freisingu, osobito zahvalio na daru svećeništva i s tim u vezi prisjetio se Isusovih riječi: »Više vas ne zovem slugama, vas sam nazvao prijateljima.« A osvrćući se na evanđeosku epizodu o susretu između apostola Tome i Uskrsloga, Papa je progovorio o »ranjenome Bogu« - radi nas.

Ideja da križ pokazuje Kristovu ljubav prema nama dok On iznuđuje pomirenje od strogog i nenaklonjenog Oca, savršeno pravednog ali nepopustljivog u zahtijevanju kazne, karikatura je novozavjetnog razmišljanja.

Osobito je omiljena tema uspoređivanje novozavjetnog izvještaja o Marijinom djevičanskom začeću i pretkršćanskih priča o rođenju bogova.

Ali nemojmo dodavati drugom dijelu nove Isusove portrete osim ako nismo sigurni da se mogu potvrditi u odnosu na samoga novozavjetnog Isusa (prvi i četvrti dio).

Nevolja je samo što u vječni život ne vodi mašta, nego istina.Pođimo najprije od činjenice da je od Isusove smrti pa do prvog novozavjetnog teksta proteklo najmanje deset godina.

I ne samo to, nego se takav ustroj zadržava u Crkvi i nakon novozavjetnog vremena.

Anglikanski kanonik i profesor novozavjetnog grčkog, John Wenham, argumentirajući na temelju sličnosti i razlika između sinoptičkih Evanđelja i rane predaje o njihovu redoslijedu i mjestu nastanka, zaključuje da je Matejevo evanđelje napisano oko 40, Markovo oko 45, Lukino do sredine 50 - tih, a Djela apostolska u 62. Rani Oci i pisci su jednoglasni pri tvrdnji da je Matej pisao prvi, i to na hebrejskom jeziku.

Ili poput teze da je proroštvo bezizgledno ili nevjerojatno, pa će stoga svaki izvještaj o proroštvu koje se ispunilo (poput onog o propasti Jeruzalema i rušenju hrama) biti proglašen napisanim nakon događaja zato ovi osporavatelji tipično datiraju sinoptička evanđelja nakon godine 70. Ovakve pretpostavke izričito je zastupao otac novozavjetnog biblijskog kriticizma Rudolf Bultmann, čije zaključke preuzimaju mnogi suvremeni neumjereni pobornici povijesno-kritičke metode.

Za razliku od legendarnog teksta Davita Friedricha Straussa Das Leben Jesu, kritisch bearbeitet iz 1835. godine, pisanog s nepredvidivih lijevohegelijanskih pozicija, pravilna recepcija ovog Hollova spisa ne pretpostavlja ni teološke niti filozofijske kompetencije, iako se zacijelo može ustvrditi da će u njemu ponajprije uživati upravo bolji poznavatelji biblijskoga novozavjetnog teksta, kao gotovo jedinoga relevantnog izvora Hollove reinterpretacije Isusova života.

Tako bi prema izvorniku ovaj redak bio više eshatološki i apokaliptički nego mesijanski na što upućuje i korištenje ovog retka u knjizi Otkrivenja od strane novozavjetnog autora.

Međutim, ispravno shvaćanje toga novozavjetnog imperativa vodi k cjelovitom kršćanskom odgoju i izgradnji kršćanskih stavova.

U međuvremenu snaga novozavjetnog izvještaja preobrazila je svijet tako da se povijest počela računati od Isusova rođenja.