Jednostavne optičke leće dijele se na SABIRNE ili KONVERGENTNE, koje mogu biti bikonveksne, plankonveksne i konkavkonveksne (one paralelni snop svjetlosnih zraka sakupljaju u jednu točku) te na RASTRESNE ili DIVERGENTNE, koje mogu biti bikonkavne, plankonkavne i konvekskonkavne (one rasipaju paralelni snop svjetlosnih zraka na sve strane).

Godine 1611. Kepler objavljuje Dioptriku u kojoj razmatra potpuno odbijanje svjetlosti, put svjetlosnih zraka u lećama i sustavima leća i uvodi pojmove optička os i žarišna daljina za plankonveksne i bikonveksne leće.

Talijanski je matematičar Bonaventura Cavalieri (1598. 1647.) izučavao leće i došao do relacije za izračunavanje žarišne daljine bikonveksne i bikonkavne leće.

Okrugle bikonveksne tablete od 1 mg svetloplave boje

Okrugle bikonveksne tablete od 0,5 mg svetlonarandžaste boje

U radu Dioptrika, izdanom 1611. godine raspravljao je o totalnoj (potpunoj) refleksiji pri prijelazu svjetlosti iz optički gušćeg u optički rjeđe sredstvo, razmatrao je put svjetlosnih zraka u lećama i sustavima leća, a uveo je u upotrebu i pojmove: optička os i žarišna daljina za plankonveksne i bikonveksne leće.

Okrugle bikonveksne tablete od 0,25 mg bele do žućkastobele boje

Talijanski matematičar i Galileijev sljedbenik Bonaventura Cavalieri (1598. - 1647.) pronašao je formulu za izračunavanje žarišne daljine f bikonveksne i bikonkavne leće, koja je bila ispravna samo za poseban slučaj leće od stakla kojoj je indeks loma n = 1.5

Ta greška je karakteristična za sve bikonveksne leće, pri čemu se zrake svjetlosti koje padaju na leću dalje od optičke osi (okomita os kroz leću) lome i formiraju sliku bliže leći nego zrake koje se lome blizu optičke osi.