Poznat vam je naš veliki hrvatski biskup Strossmayer koji nas je učio slozi i ljubavi hrvatskog i srpskog naroda.

No biskup Strossmayer, najveći dobročinitelj Samostana, nije zaboravio ove razgovore i planove.

U pozdravnoj besjedi biskup Kos zahvalio se nadbiskupu Oblaku, koji je predvodio koncelebraciju, te medu ostalim istaknuo ovo: »Dok je biskup Strossmayer gradio svoju katedralu, bio je providencijalan i velik.

Njegov legendarni religiozni zanos iznimno je cijenio i biskup Strossmayer, koji je tu sliku smatrao najvećom dragocjenošću svoje galerije.

Nakon što je 1849. godine za đakovačkog biskupa izabran Josip Juraj Strossmayer grad se kulturno i gospodarski uzdiže, a sam biskup Strossmayer uzdiže biskupsko gospodarstvo na viski nivo kojim ostvaruje velike pothvate od kojih je za Đakovo najznačajnija izgradnja nove, trobrodne katedrale Sv. Petra.

Biskup Strossmayer neopjevani je junak Katoličke crkve.

Mirko Bogović i biskup Strossmayer pak su tvrdili da Banska konferencija nema ovlasti raspravljati o teritorijalnim pitanjima.

Još se biskup Strossmayer bavio južnoslavenskom idejom, a Ante Trumbić, Frano Supilo, Hinko Hinković, Ivan Meštrović i još neki su 1915., na inicijativu Srbina Nikole Pašića, u Parizu osnovali Jugoslavenski odbor.

" Želju da Hrvatska uđe u krug europskih naroda i zemalja biskup Strossmayer hrabro je zastupao u Hrvatskom saboru još prije 150 godina u njegovu poznatome govoru 1861. " istaknuo je u izlaganju nadbiskup Srakić.

- Biskup Strossmayer bio je nesumnjivo jedna od najznačajnjih osoba pretprošlog stoljeća, koja je nadmašila svoje suvremenike i u nasljedstvo nam ostavila neprocjenjiva djela.

Jedinstvenost Crkve u njezinu povijesnom kontekstu vidljiva je i iz posvete iznad ulaznih vrata katedrale koju je biskup Strossmayer izrekao " Slavi Božjoj, jedinstvu Crkava, slogi i ljubavi naroda svoga ".

Posljednji put biskup Strossmayer javno je nastupio u Osijeku 25. i 26. svibnja 1901. g.

Biskup Strossmayer odlučio je da će posvetu crkve osobno obaviti 20. svibnja 1900. godine.

Đakovačko biskupsko vlastelinstvo, u kojem su vina bila značajan izvor prihoda, po nagovoru biskupa Strossmayera, trošilo je crkveni novac u svjetovne svrhe (donacijama i dodjelom više od tisuću stipendija) i tako, kako reče biskup Strossmayer, vraćalo narodu ono što je njegovo.

Početni ruralni posjed darovao je obitelji biskup Strossmayer, no djed Leopold bavi se ratarstvom a uz to vodi i bačvarski obrt.

Biskup Strossmayer bio je jedna od središnjih hrvatskih ličnosti 19. stoljeća na intelektualnom, vjerskom, ali i političkom polju.

Nastavljajući propovijed, rekao je: »Biskup Strossmayer i kardinal Šeper nisu samo bili rođeni Osječani, nego obojica po ocu nemaju hrvatsko nego Strossmayer njemačko a Šeper mađarsko podrijetlo, no nema u povijesti hrvatske Crkve mnogo biskupa na koje bi se više i bolje nego na Šepera i Strossmayera mogle odnositi Papine riječi da ' kršćanin mora biti uronjen u narod i kulturu u kojoj živi '.

Bogoslovno sjemenište i odsjek filozofije osnovani su još 1806. Godine 1845. na đakovačkom sjemeništu osnovana je prva katedra hrvatskoga jezika, od 1853. izlazi prvi đakovački list Svećenik. 1857. biskup Strossmayer je utemeljio preparandiju; podiže i Akademiju znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Galeriju, osuvremenjuje Zagrebačko sveučilište, reorganizira Maticu, gradi velebnu đakovačku katedralu, škole, crkve, tiska knjige, pomaže znanstveni, kulturni i odgojno-obrazovni rad, mecena je mnogima...

Biskup Strossmayer počeo je, postavši biskupom 1850. godine, obnavljati tu drevnu baštinu, nastojeći vratiti u liturgijsku upotrabu staroslavenski jezik, koji je bio književni jezik svim Slavenima, barem u jednom dijelu njihove povijesti, istaknula je Lukić.

S ovom odlukom bio je suglasan i sam biskup Strossmayer.

Prva Hrvatska građanska čitaonica bila je smještena u kući Šamšalovića, a 24. listopada 1885. godine posjetio ju je biskup Strossmayer.

Jednom prilikom, kada su bile neke teškoće i trebalo se zauzeti kod tadašnjega Pape, tadašnji đakovački biskup Strossmayer je napisao o vrhbosanskom nadbiskupu: Štogod vi budete potpisali, molim vas da i u moje ime potpišete.

I kralj Tomislav, i ban Jelačić i sv. Juraj sa zmajem, nešto manje, ali jednako loše biskup Strossmayer.

Sasvim je shvatljivo da je ovakvu ustanovu zavolio đakovački biskup Strossmayer (Štrosmajer) od samog početka poklonivši sokolstvu punu pažnju i ljubav, ali i svoju pomoć kad god je stigao, poznavajući potpuno ciljeve i osnove na kojima je ono počivalo.

Kad sam mu u predstavljanju znao reći da sam iz Đakova, on se najprije malko zamislio, a onda je sa smiješkom rekao: " Ah, da, biskup Strossmayer, koji je bio protiv papine nepogrješivosti. " On je dosta upoznao našu nadbiskupiju kad je bio nadbiskup Münchena.

Bila je dovršena tek 1510. godine, i za nju je biskup Strossmayer (1905.) rekao: Stolna crkva zagrebačka, gradjena u gotičko-italijanskom slogu, bila je negda u prvobitnom svom kipu pravi ures grada Zagreba.

Biskup Strossmayer 1866. daje prvi poticaj za gradnju nove crkve.

Pored toga darovao mu je dragocjeno faksimilno izdanje Liber Officii Beatae Mariae Virginis, popularno nazvan " Strossmayerov časoslov " koji je đakovački biskup Strossmayer darovao Galeriji na sam dan njezina otvorenja, popraćeno komentarom dr. Ive Pasini Tržec.

O samoj ideji o uniji Ivo Pilar (Južnoslavensko pitanje i Svjetski rat, Hrvatska demokratska stranka, Varaždin 1990, str. 336 - 340) kaže: " Namisao bijaše upravo veličanstvena, ali već unaprijed osuđena na neuspjeh; morala je doživjeti istu sudbinu, koju je doživjela papinska politika i koju će uvijek morati doživjeti. " Naravno, takve ideje i mogu ostvariti samo tako veliki ljudi kakav je i bio biskup Strossmayer.

U pismu Serafinu Vannutelliju, papinskom nunciju u Beču, od 2. prosinca 1885., biskup Strossmayer ukazuje na velikosrpske težnje za obnavljanje Dušanovog carstva, a spominje i balkansku federaciju: " Mađari već dva i više desetljeća posebno nastoje da srpski narod u Hrvatskoj i izvan Hrvatske za svoje ciljeve pridobiju i učine ih svojim nakanama posve odanim.