Nakon toga sam počela svakodnevno recitirati pozitivne afirmacije kako bih reprogramirala staro uvjerenje i strah je pomalo blijedio a novac je počeo ulaziti u većim iznosima.

Duboko u svojoj duši čuvao je sjećanja na svoju bratičnu Almu, zvijezdu čiji sjaj nije blijedio.

S velikim sam zanimanjem počeo čitati Insiderove postove, da bi malo po malo moj interes blijedio, pa blijedio, pa se transformirao u ideju za experimentom.

Svijet mu je pred očima blijedio i vidljivo se smanjivao, a i sam se smanjivao s tim izvrnutim svijetom.

I blijedio je i mrknuo opet i mršavio.

Prizor oko mene je blijedio, nije više postojala livada, drvo, ni klupa na kojoj sam još uvijek sjedila.

U SAD-u je na sličan način Bushov politički strateg Karl Rove, od milja zvan i Bushov mozak, mobilizirao klerikalnu biračku bazu, u trenutku kad je blijedio strah od terorizma, a ekonomija počela pokazivati prve znakove posustajanja.

Što se premetačina više bližila kraju, detektiv je sve uzrujanije prevrtao svaku od stotina stvarčica nanizanih u korpi galantarskoj i sve gnjevnije pogledavao onoga žgoljavca, koji je naočigled blijedio kao prljava krpetina u lukšiji.

On ne odvrati ništa nego je čas blijedio, čas bi ga crven u licu ošinula i glupo gledao preda se.

Krešu pak nikad nisam preboljela, njegov mi lik nikako nije blijedio i uporno sam se tješila da će ostaviti onu ludu Vandu i da ćemo nastaviti priču započetu u rujnu sedamdeset i neke.

Čim je dalje čitao, sve je više blijedio u licu, a ruke mu se počele tresti.

Dominirao je protiv " Shoguna " u prvim rundama a blijedio je kako se borba bližila kraju.

Sve oko sebe vidiš u drugom svjetlu (a to je zamisli, tek posljedica iskustva, tek odjek onog što te strefilo, tek blijedio sjećanje koje te i takovo ima snagu iz korjena mijenjati).

A dan je počeo " obečavajuće ". Svu noć u Rijeci i okolici je padao snijeg, što je poseban doživljaj za nas primorce.Bilo je dizanje u 7 ujutro, lopatnje oko kuće, čišćenje auta, sve sa smiješkom i uživancijom.Moj podmladak je čak bio spreman otići na trening na Kantridu, ali uz najbolju volju to je bilo nemoguće izvedivo.Nakon dobra dva sata lopatanja, početni entuzijazam je pomalo blijedio, podgrijan promatranjem gospođe supruge, iz topline doma kroz prozor.Već su doprle vijesti da je stadion pod snijegom, i da je utakmica u pitanju.Ma kakva odgoda Ima da se igra Kakav doživljaj, Kantrida pod snijegom.Oko podneva trebalo je po hranu, a ja kao Alfa mužjak, hrabro krenuo u lov.Pa sam se našao sa ostalim Alfa mužjacima, iz susjednih plemena, u jednom taboru, i uz kavu, pelin, konjak... razmatrao strategiju.No naravno, kao i uvijek, ženke nemaju baš razumijevanja a ni strpljenja, pa su počeli dolaziti dimni signali sa upitima o našoj lokaciji.A prvo pravilo lova je to da se lokacija nikad ne odaje.No, pametniji popušta pa sam se ipak vratio doma, naravno, kao i uvijek, sa plijenom.Kad sam nahranio čopor, zaslužio sam malo i odmora.

Ja sam blijedio od uklesanog smiješka što mi je poput kliješta širio usne.

No kako je utakmica odmicala, početni trans Šibenčana sve je više blijedio, a kvaliteta vaterpolista Kazana dolazila do izražaja.

Pročitavši ove retke Krešimir je blijedio i podrhtavao.

Ne, blijedio s njom nije i besani bratov lik, a ni spomen na kobni rastanak, kada mi ju je u amanet ostavio, zaputivši se put Ivanje rijeke...

Prije sam pred njom zamirao, blijedio i klecao od straha.

Ako se Antifasisticku narav jednoga naroda bude definiralo preko simbola petokrake, tu bi moglo doci do jos vecih prolbema nego samo pitanja ko nas bude zastupal u Moskvi? a gotovo se pravite i tako, kao da su Tito i Staljin bili veliki drugovi a Tito blijedio od straha kuzite koliko je bolesno kaj pricate?

Trenutak pogleda nije blijedio iz njenih misli ni kada je popodne zatvarala ista ona teška, smeđa vrata.

I njegov je lik polako blijedio pred nadolazećom zorom, tišina je bivala narušena

Nevjerojatno je da mi je dojam nepomičnosti svakim trenom postajao sve jači, sve ' stvarniji ', a osjećaj da se krećem je svakim trenom sve više blijedio.

Polako je blijedio osmijeh s mojeg mladog lica a ionako je rijetko bio na njemu.

Sat je ponovno otkucao ponoć.Noćas sam opet tu.Na našem mjestu.Oko mene ne pada kiša, ne grmi, niti sijeva.Nije onako kako smo navikli.Tiho je.Ja na velikoj livadi, sjedim ispod jednog jedinog drveta.Sjedim sklupcana, dok oko mene puse jak vjetar.Nema ga.Sve je isto.Samo nema njega.Nema ni kiše.Nema oluje.Sjedim ispod ovog drveta.Ovaj put sama.Nema njega.Oko mene mrak i magla.Noćas mi se ruše svjetovi, nestaju svi moji snovi... Sjećanja su ostala izgubljena u svim olujama... Nema više ni ljubavi koja se osjećala u zraku.Nestala je.Nema više njega, njegovog blijedog hladnog lica i crnih dubokih očiju.Njegov lik je izgledao kao sablast u svakoj oluji.Nedostaje mi taj njegov lik.Gdje je otišao? Gdje je nestao? Izblijedio je u onoj magli.Otišao je u onaj mrak.Ona magla i onaj mrak koji su nas uvijek okruživali... A ja čekam uplakana.Još uvijek zamišljena i zagledana prema samo jednom mjestu.Prema njegovom grobu.Uvijek ga gledam.Umro je šest godina prije nego što sam se ja rodila.Tako mlad.... Imao je 16 godina.Sjećam se da sam prvi put, kad sam vidjela njegov grob i njegovu sliku, poželjela da je živ.Tada sam se i prvi put zaljubila... Gledam u njegovu sliku.Mislim da je sve ovo s njim samo moja bujna mašta.Ta slika.... te njegove crne duboke oči na tom blijedom licu... tako me inspiriraju... Napokon zaljubljena... ali u mrtvaca.Osuđena na tamu.Ja i moj bolesni um.Ali sve one olujne i kišne noći ispod onog drveta su djelovale tako stvarno.On je stvarno bio tu, samnom.Ja sam stvarno ljubila one njegove modre usne dok se oko nas sve rušilo.On je stvarno bio tu dok je po nama kiša padala... On je stvarno bio tu dok nas je magla okruživala... Zasto ga sada nema? Rekao je da me voli.Urezao je na drvetu naša imena.Preko naših imena je urezao munje.Nikad nisam znala što mu to znači.Uvijek je bio hladan kao led, ali bio je stvaran.Uvijek je bio tu.Noćas ga nema.Noćas su se srušili svjetovi, nestali su svi moji snovi, vrijeme je stalo... Ni kiša nije padala... kao nekad... Nema ga.Nije došao.Ja još uvijek čekam da se pojavi... Ništa se ne mijenja.Ništa više nije isto.Nema više onih kiša... nema više oluje.... nema više munja... Odlazim tužna do njegovog groba.Razbijen je.Nema više njegove slike.Nema je.Odjednom počne padati kiša.. Napokon.Opet.Sve je isto kao što je bilo i protekle noći.Pogledah prema drvetu, a tamo sjedi on.Vidim njegovo blijedo tijelo kako se sjaji u toj tami noći... Otrčah njemu.Čvrsto me zagrlio i uhvatio za ruku.Njegov dodir hladan, ali tako stvaran... Pitam ga zašto nije došao.... pitam ga zašto sam čekala... On me je samo pogledao onim svojim dubokim crnim očima i dao mi svoju sliku, a iza slike je napisao: Kad kiša pada, kad tama vlada, kad spusti se magla, kad sjećanja bole... tada mrtvi posjećuju one koje vole.... Samo sam se nasmijala.Čekao je da padne kiša. " Ne želim te viđati samo kad pada kiša.Uskoro će ljeto.Neće biti kiše. " Nakon ove moje rečenice pogledao me najtužnijim pogledom na svijetu.Iz njegovih crnih očiju nazirale su se suze.Brisala sam ih.Bože, on plače.Njegove suze su tako vrele, a njegovo tijelo tako blijedo i hladno. " Vodi me sa sobom " - prošaptala sam tiho.. Kaže: " Ne mogu.. " Ne odgovara mi na moje " Zašto? ", nego mi reče: " Znaš li zašto smo uvijek bili ispod ovog jedinog drveta na livadi, dok je oko nas grmilo i sijevalo? Znaš li što sam čekao sve ove noći? Je li ti sada jasno zašto ne mogu da te povedem sa sobom? " Tada sam napokon bila svjesna da pričam sa živim mrtvacem.Pitala sam ga kako je umro.Oduvijek me to zanimalo.Ali on je polagano blijedio, kiša je polako prestajala... Ostala je samo njegova sjenka.Kroz njegovu siluetu, kroz njegov skoro izblijedjeli lik, sijevnu munja.Gledam prema njegovom blijedom liku.Sad mi je jasno.Gledam u naša urezana imena na drvetu.Gledam one munje koje je urezao poslije.Sad mi je jasno sve.Držim njegovu sliku u ruci.Na podu sam ugledala komad starog izdrapanog papira, na kojem je pisalo: Nećeš me više vidjeti.Neće više biti kiša.A kada kiše ponovo dođu, ja neću biti isti.Oprosti mi.VOLIM TE... Želio sam da i ti budeš kao i ja.Ali tako ne ide.Ja ne mogu natjerati munju da udari u tebe.Ovo je bila zadnja noć.Oprosti mi.Ipak sam ja samo mrtvac.Otiđi na moj grob po posljednji put.Tamo sam ti ostavio ružu.Uzmi je i idi.Nikad se više nemoj vratiti, jer mene neće biti.Gledaj moju sliku dok moj lik bude gledao u tebe.Večeras sve prestaje.Prestaju naše kiše, naše oluje.Prestajemo mi.Oprosti mi. Opet su se srušili svjetovi.Za mene ovo nije kraj.Ljeto je, a ja još uvijek čekam noću ispod drveta.Čekam one ljetne oluje, ali nema ih.Lutam posvuda noseći njegovu sliku, onu crvenu ružu koju mi je ostavio, i njegovo pismo... Čitam ga svaki dan... Ali nitko osim mene ne vidi ono što je on napisao.Njegov grob je ostao razbijen, slike nema, slika je u mojim rukama.Gledaju me čudno.Postala sam blijeda, oblačim se u crno.Postajem sve više nalik njemu.Neki kažu da sam potpuno ista.I oni još uvijek ne razumiju zašto noću sjedim sama na livadi pored groblja, ispod jednog jedinog drveta... potpuno sama... sa pogledom upućenim prema njegovom grobu

Bradač je gotovo od jarosti blijedio, dok je ovo govorio.

Crvenio je te zatim nemoćno blijedio pred navalom optužbi kako se ne zna ponašati kao pravi susjed

Iako je generalna proba trajala tokom cijelog dana, entuzijazam naših kandidata nije blijedio.

- Bio je slab, glas mu je blijedio, a njegove krvne žile su se raspadale.

No blijedio je svakim njenim daljnjim korakom...