Uglavnom, znate da smo rekli da ćemo malog Julesa u Villanova kuću primiti tek kad prestane raditi sve one uobičajene beba stvari, dakle: seri, pišaj, jedi, bljuj, po ukućanima pljuj, spavaj, urlaj itd. E, pa po odličnom proračunu i zahvaljujući iskusnom Juanu Pablu smo došli do zaključka da sve to prestaje negdje s tri godine i odlučili smo malca s Velebita preseliti kod nas... Godina dana je prošla i naš vozački odgoj polako počinje.Baš jučer sam isprobavajući nove gume zalutao na normalnom vozaču neprohodnu cestu koja vodi do Johane i Žulja (Jules ako niste sami shvatili). Oh, kako sam samo bio sretan kada je to malo odvratno biće počelo okretati rukama poklopac od konzerve.A tek kako brzo miče nogama, vau, taj će biti dobar za rally jednog dana, kažem vam.Hm, samo da bude na mene ili na svoju mamicu što se tiče vožnje... Ne samo na taticu, jadničak, dvije lijeve i to loše.Jody s nestrpljenjem iščekuje bebača