nemam nijednog pravog prijatelja. zato sto u proteklih par godina skoro svih s kojima sam bila bliska odbacila od sebe. imam poznanika puno, imam frendica, ali nekoga kome bi povjerila zivot a da mi nije clan obitelji - nemam. niti ne zelim imati. drzim distancu, jer mislim da su svi isti, a i neda mi se nekome bas toliko opet vjerovat, jer znam da to nece biti to. imala sam jednu posebnu osobu u svojem zivotu, prilicno davno, no to prijateljstvo je puklo i od tada sve usporedjujem s njom i nitko joj nije ravan. a vjerovatno ni ja ne zelim da ju itko nadmasi pa, kao, zivim s tom " uspomenom ", ne znam, i podsvjesno blokiram sve sto dolazi. trenutno mi tako pase.