Isus govori o svom Ocu naziva ga Abbà i Božjem kraljevstvu, s pogledom punim suosjećanja za nevolje i teškoće s kojima se ljudi susreću u svom životu.

8 - Naš Bog je jedan Bog, dakle on nije ni Djevica Marija ni anđeli ni demoni, zašto trojedini Bog? Za Sveto Trojstvo ja nisam kvalificiran govorit, to se rađe raspitaj u nekog župnika al meni je dovoljno Iv 1,1 - 3 9 - Krivo si to malo svatija, pod prvo ništa od katoličkog nauka niti biblije nije u supotnosti sa biblijom, a drugo, mi nismo stvoreni od blata kako ti relativiziraš, iz praha u prah, to samo označava kako mi ne pripadamo ovom grešnomi raspadljivom svitu već Božjem kraljevstvu, Bog je divan i veličanstven, a mi smo stvoreni na Njegovu sliku 10 - Ne smatramo se mi uvriđenim, kako rekoh prije, Isus je umra za sve, i hinduse i ateiste itd ko želi u Njega virovat neka viruje, ko ne želi nije me ni briga, moja je samo dužnost kao kršćanina ako neko želi da mu ja kažen o svojoj vjeri.

»Zapravo, nemoguće je Isusa tumačiti kao nasilnoga: nasilje je protivno Božjem kraljevstvu, ono je oruđe antikrista.

Sve je to opet u oštrom kontrastu s evanđeljima koja, naprotiv, uključuju i dijelove koji protagonistima ne idu u prilog, npr. nadmetanje među apostolima tko će biti prvi u Božjem kraljevstvu (Mk 9,33 - 34; Lk 22,24), Petrovo trostruko zatajenje Isusa (Mt 26,69 - 75; Mk 14,66 - 72; Lk 22,55 - 62), kukavičluk nakon Isusova raspeća (Iv 20,19).

On proglašava i naviješta Evanđelje (Radosnu vijest) o Božjem kraljevstvu. 54. Božje kraljevstvo je novi Božji svijet u kojem Bog po Isusu Kristu uspostavlja nove odnose s ljudima i nove odnose ljudi međusobno: Isus proglašava sve ljude Božjim sinovima i braćom među sobom.

Molimo ga da i nas ispuni svojim optimizmom u podlaganju Božjem kraljevstvu i nadi da Bog svoju stvar u svijetu vodi sigurnom uspjehu. (M.

Zato dok na svijetu bude ojađenih s bilo kojeg razloga, željnih utjehe i pomoći koju pruža svećenik, dok bude grešnika željnih oproštenja, koje im u ime Kristovo daje svećenik, dok bude onih koji gladuju za Bogom i Božjom istinom i koji žele postići vječni život u Božjem kraljevstvu, - dok bude ljudi koji čeznu za takvim stvarnostima, bit će i svećenika, - a to znači do konca svijeta, dok čovjek bude živio na ovoj zemlji.

Uvodno je u propovijedi skrenuo pozornost na prispodobe o Božjem kraljevstvu koje preko slike gorušičinog sjemena i kvasca u brašnu upućuju na logiku tog kraljevstva. Primijenimo li ovu sliku na događaje koji su se događali u Dubrovniku i njegovoj okolici nakon 18. listopada 1944., a onda i u mnogim drugim mjestima na području bivše države koje nazivamo Križnim putem, onda vidimo da logika o kojoj govori Isus stvarno funkcionira i da je svaka druga logika pogrješna, " rekao je biskup Uzinić te dodao: Što su mislili navodni ' osloboditelji ' Dubrovnika dok su 18. listopada 1944. ulazili u Grad?

Kada prepozna Sebe kao vječnu, nerođenu, besmrtnu, blaženu Svijest, tada se više nema razloga vraćati u fizičku stvarnost jer je postigla svoj cilj i tada duhovno uskršava (jivan mukti) već u ovome tijelu (uskrsnuću prethodi egocid), a nakon fizičke smrti, budući da je već duhovno uskrsnula (već živi u božjem kraljevstvu koje je u njoj), samo prelazi u duhovni svijet.

U Božjem kraljevstvu Bog će biti sve u svemu.

Navijestio je dolazak Božje vladavine i izjavio da se ljudi moraju pokajati za svoje grijehe i vjerovati radosnoj vijesti o Božjem kraljevstvu.

U Božjem Kraljevstvu nema mjesta za ego.

Vratit ću se da vas uzmem k sebi. (Ivan 14,1.3) Poveo je njihove misli od tužnih zbivanja prema stanovima na Nebu i ponovnom susretu u Božjem kraljevstvu.

Crkvena predaja tumači ih kao kraljeve triju tada poznatih kontinenata: Afrike, Azije i Europe što želi reći da u Božjem kraljevstvu nema diskriminacije, u njemu Isus sjedinjuje čitavo čovječanstvo.

Nino nije znao zašto, ali otvorio je vrata širom i uveo ih u stan. Mi Vam želimo objaviti dobru vijest o Božjem kraljevstvu, govorio je muškarac, nadograđujući misao mudrim citatima iz Biblije, ali Nino nije čuo ni svoga gosta, niti glas Gospodnji.

Neosporno je da Isus nije došao na zemlju da bude liječnik nego prvenstveno govori o potrebi ljubavi, propovijedanju Radosne vijesti o Božjem kraljevstvu, a taj govor je pretvorio u praksu.

Da bi to postigao kršćanin treba postići prokušanu vjeru kroz mnoge kušnje i nevolje, kako smo čuli u prvom čitanju ili u drugom o smrti, jauku i boli kojih više u Božjem kraljevstvu neće biti.

Samo u Božjem kraljevstvu naći ćemo ljubav i vječne odnose za kojima duboko čeznemo.

Konačno, stvarni odnosi i druženja odvijaju se u svom savršenom obliku u Božjem kraljevstvu.

1. Urgentan poziv Povijest pokazuje koliki su mladi svojim velikodušnim sebedarjem dali veliki doprinos Božjem kraljevstvu i razvoju ovoga svijeta naviještanjem evanđelja.

U vremenu Crkve, koje teče od Kristove Pashe, jednom zauvijek već ostvarene, do njezina dovršenja u Božjem kraljevstvu, liturgija koja se slavi u određene dane sva je prožeta novinom Kristova otajstva.

Bog u nama i mi u Njemu, to je naše sudjelovanje u Božjem kraljevstvu koje je započelo Utjelovljenjem.

Onda je tvoje znanje o Bibliji jako skromno Advent.. na tom postu o Božjem kraljevstvu i kad je ono uspostavljeno stoje Biblijski citati i Biblijska kronologija a Biblija ne laže.. Božje kraljevstvo ne traje od uvjek nego od onog dana kada Isus postaje Kralj na nebu (Danijel 7:3, 14).. a od onda smo u posljednjim danima.. Biblijsko proročanstvo.. (Matej 24:3 i 24:36) pogledaj si (luka 4:43) gdje Isus govori o Božjem Kraljevstvu, o tom božjem Kraljevstvu ja govorim..

Neka Sveta Djevica pomogne također nama da, uz Božju pomoć, odgajamo svoju svijest tako da bude uvijek otvorena istini i osjetljiva na pravednost, da bi služila Božjem kraljevstvu.

A u Božjem kraljevstvu - u raju - je prostrt stol i gozba.

Trebamo li se stoga još uvijek prisjećati činjenice da nam je navještena upravo radosna vijest, vijest o Božjem Kraljevstvu?

Kakvi to standardi vladaju u tom Božjem Kraljevstvu?

Isus u svom odgovoru skreće pozornost na razliku između njih i mnoštva: učenicima, to jest onima koji su se opredijelili za njega, on može otvoreno govoriti o Božjem kraljevstvu, dok drugima mora naviještati u prispodobama, da potakne odluku, obraćenje srca; prispodobe, naime, po svojoj naravi iziskuju napor tumačenja, interpeliraju razum ali jednako tako i slobodu.

S jedne strane, oni pripadaju Božjem kraljevstvu, a s druge strane državi čiji su građani.

Uskrsnuće pokazuje da su ljudske institucije utemeljene na moći i ponosu izopačene i protivne Božjem Kraljevstvu u kojem najmanji uvijek dobiju prvo mjesto.