Upravo stoga otpočima, kao provincijal svoje zajednice i profesor duhovnog bogoslovlja na Katehetskom institutu KBF-a, promicati inicijativu za osnutak Instituta za kršćansku duhovnost u Hrvatskoj (1984).
Upravo stoga otpočima, kao provincijal svoje zajednice i profesor duhovnog bogoslovlja na Katehetskom institutu KBF-a, promicati inicijativu za osnutak Instituta za kršćansku duhovnost u Hrvatskoj (1984).
Kao gvardijan položio je 21. travnja 1743. visoke ispite iz bogoslovlja i postao lektor dogmatike najprije u Petrovaradinu, onda na generalnom učilištu I reda u Osijeku (najkasnije od 1745. do jeseni 1749).
U Zadru je započeo studij bogoslovlja, da bi potom na sveučilištu u Grazu studirao slavistiku kao glavni i klasičnu filologiju kao sporedni predmet.
O autoru: Aleksa Benigar, franjevac, rođen 28. siječnja 1893. u Zagrebu, 1929 odlazi u Kinu, vraća se u Rim 1954. Bio je član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba, doktor istočnoga bogoslovlja, misionar u Kini, profesor teologije, odgojitelj bogoslovne mladeži, vrlo plodan i tražen voditelj duhovnih vježba, duhovnik studenata na Antonianumu, prosvijetljeni ispovjednik u bazilici sv. Ivana Lateranskoga u Rimu.
Predmet okvirno obrađuje područja i pojmove duhovnog bogoslovlja, odnos s drugim teološkim granama, teme i proces duhovnog izrastanja.
Prvi redovnik i upravitelj riječkog samostana bio je nezaboravni fra Srećko Badurina, čovjek sveta života, profesor moralnog bogoslovlja, duhovnik, propovjednik i kasnije šibenski biskup.
Znanstveni skup u ime organizatora otvorio dr. fra Dušan Moro, pročelnik Katedre ekumenskoga bogoslovlja na KBF-u u Splitu.
Citav je dnevnik pisan tako trijeznom otvorenošcu da je, procitavši ga, jedan papa, Pio XI., uskliknuo: »To nije svetica, to je jedna velika svetica« Kapucin Felice da Mareto, clan Kapucinskog povijesnog instituta u Rimu, piše o dnevniku sv. Veronike Giuliani: »Duhovna iskustva što ih je proživjela i opisala Veronika Giuliani sacinjavaju sakriveno blago, vrijedno da se s njim savjetuju te da ga ispituju ne samo teolozi duhovnoga bogoslovlja i hagiografi, nego i svi oni što se bave proucavanjem duhovnih pojava.
Od akademske godine 2007./2008. predaje predmete iz pastoralnoga bogoslovlja na Katoličkomu bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu.
U doktora teologije promaknut je 18. rujna 1870. Kada je 1874. otvoreno Kraljevsko sveučilište Franje Josipa I. u Zagrebu, postao je sveučilišnim profesorom moralnoga bogoslovlja na Bogoslovnom fakultetu.
U listopadu 1886. primljen je na Augustinianum u Beču, gdje je 1887. položio treći rigoroz iz biblijskih nauka i istočnih jezika, a godine 1888. položio je i četvrti rigoroz te je 1889. u Beču promaknut u doktora bogoslovlja.
Te godine imenovan je profesorom moralnoga bogoslovlja na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.
Potom obnaša službu nastavnika filozofije i osnovnog bogoslovlja na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Četiri godine poslije (1959.) dominikanski red nagrađuje njegov znanstveni rad dodjeljujući mu naslov magistra svetog bogoslovlja.
Uz vaše fakultete kojima ide čestitka, ne mogu vas siliti da studirate ozbiljno bogosloviju, za koju, kao profesor pastoralnog bogoslovlja, mogu ustvrditi, ne biste položili sve s 5, 00 što ne znači da ne biste bili izvrstan student, došao je čas da počnete upoznavanje s katoličkom vjerom ab ovo.
Pored toga monaško predanje cuva i njen podvižnicki i isihasticki metod zasnovan na podvigu smirenja, poslušanja i molitvenog ocišcenja uma i srca, jer se živa rec istinskog bogoslovlja Duhom piše samo na tablicama ocišćenog srca. (up. 2 Kor. 3, 3 - 6).
Želja je da časopis Teofil postane čvrsta poveznica svih (do) sadašnjih i budućih đakovačkih studenata bogoslovlja, te svima onima koji žele upoznati rad i stvaranje fakulteta.
Upravo zbog takvog svoga karaktera ono je neprocenjiva riznica sveopšteg istorijskog pamćenja Crkve i živi, delatni svedok i ispovednik autenticne vere pavoslavne, njenog bogoslovlja, crkvene kulture i umetnosti i vascelog hrišćanskog etosa.
Kao član Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima (1974. - 1977.) na Papinskome sveučilištu Gregorijana postiže magisterij duhovnoga bogoslovlja.
Po povratku iz Rima imenovan je duhovnikom Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu i profesorom duhovnoga bogoslovlja te engleskoga jezika.
Od 1842. službovao je u Trstu, gdje je bio kapelan, propovjednik i kateheta, privremeni ravnatelj gl. pučke djevojačke škole, savjetnik Biskupijskoga konzistorija, ispitivač dogmatskoga bogoslovlja, rektor sjemeništa, privremeni profesor pastoralnoga bogoslovlja.
Predmet pastoralnog bogoslovlja može biti materijalni i formalni.
Predmet pastoralnog bogoslovlja je crkveni rad u svijetu sa svrhom ostvarivanja svoga poslanja spasenja.
Opšte je poznato da se tamo bolje izučavao čobanluk od bogoslovlja.
Studij teologije završio na KBF-u u Zagrebu 1999. Potom odlazi u Rim na postdiplomski studij iz Duhovnog bogoslovlja.
Za svoju katedru osnovnoga bogoslovlja napisao je dva djela koja su doduše tiskana ciklostilom zbog tadašnjih izdavačkih neprilika: »Vjerodostojnost objavljene religije« (1961) i »Crkva Kristova« (1962).
Po završetku euharistijskoga slavlja na kojemu je sudjelovalo oko 120 svećenika, a nakon kratke stanke uslijedilo je u velikoj dvorani svetišta predavanje na temu " Kršćanstvo pred izazovima novog ateizma " prof. dr. Tončija Matulića, svećenika Hvarske biskupije, izvanrednog profesora i v. d. pročelnika katedre moralnog bogoslovlja KBF-a Sveučilišta u Zagrebu.
Štiglić, profesor na Senjskom filozofskom i bogoslovskom učilištu (o dr. Martinu Štigliću, profesor pastirskog bogoslovlja, pedagogike i katehetike na Kr. sveučilištu u Zagrebu) - vidi u bibliografiji iz područja pastoralne teologije;
Šimunovi? je, naime, redovni profesor Katoli? koga bogoslovnog fakulteta Sveu? ilišta u Zagrebu, djelatan kao predava? katehetike, pastoralnog bogoslovlja i religiozne pedagogije na Teologiji u Rijeci.
Predstavio se kao â presentadoâ svetog bogoslovlja izjavivši Âťkako su se, dok se on nalazio u Bruxellesu tijekom minule korizme (1558), u samostanu sv. Dominika kod ovog ispovjednika došle ispovjediti dvije osobe odavde iz Španjolske, kraljevi sluge, od kojih je (...) saznao da su običavali moliti Očenaš i Zdravomariju svecima i da su otprije nekoliko dana to prestali.
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com