Bogumilstvo je u tom omjeru sustavno istrijebljeno da su znanstvenici u 20 - om stoljeću mogli poreći da je ikada postojalo.

e da, to su tako slično molili bogumili, a bogumilstvo je više sličnije islamu vengo kršćanstvu baš pravilno pišeš srpsko-hrvatski

U suvremenoj znanosti zove se dapaà e bogumilstvo u raznim svojim oblicima na Balkanu i srodne mu sekte u sjevernoj Italiji i južnoj Francuskoj: novomanihejske sekte.

Znaci oni su bili Bosnjani iz zemlje bosne vjere bogumilstvo, to bi bilo to

Paradoksalno je dakle da je bogumilstvo primilo manihejski utjecaj preko dvaju sekti, Paulikijana i Massalijana ili Euhita, kod kojih je manihejski utjecaj dosta slabo vidljiv, i da onda jasno razabiremo, kako su à iste manihejske znaà ajke kod bogumilstva automatski pojaà ale, na taj naà in, da je suvremena znanost bogumilstvo morala oznaà iti novomanihejskom sektom.

Obzirom na to interesantno je ustanoviti da manihejstvo nije nikada neposredno utjecalo na razvitak bogumilstva, jer se nikada nije raširilo po Balkanu, pošto je veà ¦ bilo potpuno zamrlo u Bizantskoj državi, kad se je na granici izmeà u bizantskoga i bugarskoga carstva poà elo stvarati bogumilstvo.

U 14. stoljeću u ovim krajevima se širi bogumilstvo, za vladara Stjepan II.

Tada je, i ako proglašeno za jeres od pape i nemilosrdno progonjeno od Nemanjića, bosansko bogumilstvo proširilo preko granica Bosne još 1234. godine, a uticalo je i na kasnije nastali viklifizam i husitizam u Evropi.

Pa zar ne bi trebao promicati bar bogumilstvo koje je ipak blize njegovoj rodnoj grudi? 16.08.2007. (13:11) -

Prema papinim kasnijim zapisima, njih oko 2000 pristaje da predje na katoličanstvo, a od ostalih, koji ne prihvatiše, oko 40000 njih se sklanja na prostoru južne Bosne, na prostoru Huma i nalaze zaštitu u okrilju Bosanskoga Vojvode Stjepana Vukcica Kosače, koji je i sam bio bogumilske vjere, 3 - Unatoč svemu tome bogumilstvo i dalje cvjeta medju Bošnjacima, te papa " mijenja taktiku ", te 1461. godine šalje svoje misionare širom Bosne, pokušavajuci preobratiti Bošnjake na katoličanstvo mirnim putem, kada mu to već nikada nije uspjelo nasilnim sredstvima.

U novije doba bosanskim krstjanima, nakon što su ustanovili vlastitu bošnjačku naciju, bave se i neki muslimanski povjesničari, no njihove studije nemaju znanstveni karakter, jer im navodno bogumilstvo služi tek za premošćivanje historijskoga pamćenja od srednjega vijeka preko osmanske okupacije do nedavnih ratnih događaja.

U vrijeme kada je Srbija postepeno potpadala pod tursku vlast na Bosnu i bosanske vladare je izvršen pritisak Zapada, predvodjenog Svetom stolicom u Rimu sa zahtjevom da se u Bosni istrijebi jeres tj. bogumilstvo.

Pisac prve poznatije knjige o Makarskoj, Miroslav Alačević tvrdio je da su stanovnici ovih krajeva najkasnije ostavili pravoslavnu vjeru, što je u njima, za srednjih vjekova cvala i vladala domaća bogumilska vjera, bogumilstvo i ćirilica i uz nju skopčana književnost.

U 13. stoljeću Bosnom se širi bogumilstvo i većina katoličkih kršćana postaju bosanski kristijani. 14. stoljeće donijelo je na ove prostore vlast Kotromanića.

Samim širenjem bosanske države na njenom prostoru širi se i bogumilstvo.

Dobar pregled povijesti bavljenja ovim popisom donio je 1999. prof. dr. sc. Željko Tomičić, i to: Krčelić 1770., Rački 1872., Tkalčić 1874., Buturac 1944. i Buturac 1984. Puno autora opisivalo je djelovanje nekih legata, kao na primjer, Ivana de Casamarea poslanog 1203. po Papi Inocentu III. da u prisustvu bana Kulina utvrdi katoličanstvo, a ne bogumilstvo njegovih podanika u Bosni, iako su legati, što je manje zapisivano, daleko najčešće skupljali Petrov novčić, i to radi financiranja obrane kršćanstva u burnim vremenima.

I ovaj veliki stručnjak proučavao je starohrvatski mazadiazma i bogumilstvo kao pojave iranskog podrijetla.

Dakle, kao što sam naslov kaže, koja je to vjera većinski vladalu u Bosni, prije pojave Turaka i islama.Dobro nam je poznata zvanična teorija da su u Bosni svoje utočište našli Bogumili, bježeći iz Dalmacije u vrijeme bana Kulina, koji im je dao slobodu propovjedanja.E, sad pitanje je, koliko je ova tvrdnja tačna, tj. da li je bogumilska religija bila dominantna u Bosni, i koje su to još religije zauzimale značajan položaj.Naime, tvrdi se je tadašnje stanovništvo Bosne prelazilo na islam, zbog toga, jer je islam bio najsličniji bogumilstvu, ali suštinski gledano, o bogumilima se nema nekih većih podataka, i o tome da su bili dominantna religija, jer oni dolaze u Bosnu u 12 vijeku, a tada je moralo, već da postoji neka dominantna religija.Takođe potrebno je navesti zanimljive tvrdnje Đorđa Ćapina, koji u svojim tekstovima navodi da nema realne osnove na kojoj bi se moglo tvriditi da je bogumilstvo bilo državna religija u Bosni, te dalje navodi da je tu tezu navodno podgrijala Austrougarska, nakon okupacije, a da je Bogumile i bogumilstvo na velika vrata uveo Franjo Fraički (1869), http://www.rastko.rs/istorija/bogumi... - bogumili.html

U isto vrijeme Dubrovčani pozivaju misionare-franjevce iz Bosne u Slano, da bi iskorijenili moguće bogumilstvo koje se raširilo u Zahumlju.

Patareni nisu Bogumili Bosansko bogumilstvo ili patarenstvo bilo bi po Račkom i drugima iz njihove povijesne rekonstrukcije jedan od krajnjih ogranaka Zoroastrove dualističke nauke, dakle vjerovanje u načelo dobra i načelo zla koji se međusobno pobijaju, prešlo je u obliku manihejstva u jugoistočne zemlje poluotoka, naročito u krajeve nastanjene bugarskim življem, gdje je njen širitelj bio neki pop Bogumil po kome se sekta prozva bogumilskom u grčkim izvorima, a u raškim babunskim.Potonje ime jamačno je u vezi s planinom Babunom, južno od Skoplja, a nije puki slučaj da na podnožju te planine i danas još postoji selo imenom-Bogumili.

Do vladavine Aleksija Komnena, bogumilstvo je bilo zrelo unutar Bugarskog i Bizantskog Carstva i prihvatile su ga čak i najutjecajnije porodice u samom Carigradu.

Bogumilstvo se širilo i pomjeralo zajedno s progonjenim sljedbenicima po raznim dijelovima Europe (tako su, u XII stoljeću, došli i u Bosnu) da bi na kraju malo što ostalo od njega dolaskom Turaka u Europu, brojnim križarskim pohodima i političkim potezima gotovo su nestali.

Autentični od stoljeća 6 og, BOGUMILSTVO je bila prva samostalna religija na ovim područjima. (UJEDNO I NAJMORALNIJA I NAJHUMANIJA) Gradili su, osnivali škole, nauku i razvijali svijest.

Bogumilstvo je najdrevnije učenje arhetipskih hiperborejskih korijena.

Susedna Bosna, koja je, izbegavajući sukobe ova dva sveta, kretala svoja putem i prihvatila bogumilstvo kao zvanični oblik religije, bila je za Nemanjinog sina obeshrabrujući primer.

Ali ne samo za bogumilstvo, nego je manihejstvo postalo uopà ¦ e izvanredno važno za razvitak sviju kršÃ ¦ ansko-heretià kih sekti na cijelom svijetu.

Bogumilstvo je bilo tek izdahnulo, a katolička vjera još slabo ustaljena među bivšim bogumilima.

kao što nema dovoljno dokaza za moju tvrdnju (po tvom mišljenju) nema ni za tvoju tvrdnju da su današnji bošnjaci hrvati.Da su hrvati tako bi se kroz čitavu povijest i prikazivali a i osjećali. ako ja pišem smiješne stvari onda nema riječi da se opišu tvoji pokušaji (bezuspješni jer nisi iznio nijedan validan dokaz) dokazivanja Hrvatastva u Bosni.Još kad svaki normalan čitalac topica pročita da si izjavio da nije isto bogumil i krstjan.time si zanemario razne srednjovjekovne prvenstveno vatikanske i dubovačke dokumente u kjima se spominju bogumili i to u velikoj količini i da je ta naopaka vjera zahvatila bosansko plemstvo pa čak i kraljeve (i zadnji bosanski kralj je bio bogumil dok ga papa nije prisilio da primi kršćanstvo i obećao mu je pomoć protiv turske zauzvrat ali je naravno nije uzvratio). toliko o tome da bogumilstvo nije prošireno.ko da bi se papa zamarao sa neznatnim brojem heretika.

Dakle, u učenju Crkve bosanske nema dobrog i zlog boga, materije kao zamka zla, Sotoninog pada i reinkarnacije što su tipični fenomeni za bogumilstvo.

Bosansko bogumilstvo, protiv koga su vodjeni krstaški ratovi pomoglo je u očuvanju homogenosti, suverenosti i opstanka Bosne kroz dugo razdoblje, sve do prodora Otomanske imperije na Balkan.