Obrazovanje je dobro ali ne mora i da se pretoci u uspjesnost na samom bojistu.

ratovi se ionako ne dobijaju na bojistu, vec uvijek za stolom

Tolj je izvijestio da je pobunjenicki elitni tzv. " korpus specijalnih snaga " pobjegao s Korduna, a pobjegli su i njihovi casnici, kao primjerice srpski zapovjednik na bihackom bojistu pukovnik Bozovic.

Tako da ja ovim nasim vrlim " borcima " iz dalmacije koji su bili na dbk-bojistu i misle da su nas oni oslobodili, odnosno koji nazivaju dubrovcane kukavicama i bjeguncima bi postavio pitanje, kad su tako hrabri: ZASTO NISTE OSLOBODILI KNIN, kad ste tako hrabri?, nego ste cekali tek 95 - u?...... - a Knin vam je na 30 km, i bio je puno blizi od Trebinja i Crne Gore.

Po prvi put organizirano, veterani nekadasnje 3. satnije (uglavnom iz Metkovica i okolice) 3. bojne, 4. gardijske brigade, a povodom 16. obljetnice oslobodilacke akcije Maslenica, posjetili su popriste tog iznimnog dogadjaja prisjecajuci se teskih ratnih dana na tom bojistu.

Kao da razvlace Amere na sve strane, svako na svom " bojistu ".

Smrt ovog mladog francusog kroatofila, kojeg smo gledali na televiziji jos na bojistu kod Karlovca, znak je da ne zaboravimo da su Titovi vojnici s petokrakom na celu, srusili i onaj francuski helikopter s clanovima promatracke misije.

Ja osobno nikada nisam niti vidio niti od nekoga cuo da su bili na bojistu,, mislim u rovovima i borili se,, culo se o njima iz medija i na tv kako se setaju po nekim sjednicama u zg,,,, ja neznam nijednoga generala da je bio na prvim linijama niti sam od koga cuo,, pitao sam ih mnoge koje poznajem,, nitko nikdada nije vidio ijednoga generala na bojistu,,, i vidi sada guzicara kako trce samo da se slikaju za javnost,,, sto nepisete o ljudima koji se i dan danas bore za goli zivot i koji su ovima omogucili da budu sta jesu,, ljudima koji prezivljavaju sa familijom,, itd,,,, ma gadi mi se sve.

Najpoznatije polje je bilo na bojistu u Belgiji (Ypres).

Na isticnom bojistu i kod nas pobijeno je na stotine tisuca njemackih vojnika bez sudenja.

bitke se danas vode na drugacije nacine, to znamo svi.. nekako mi se cini da bi radije poginio na bojistu nego crko od gladi, da.. to sigurno.Kad ne bi postojala volja za nadjacavanjem, nebi bilo ni zivota.Apsolutni mir mi se ne cini moguc.Svijet bez ikakvih sukoba? to znaci da bi svi trebali biti jednaki, drustvo bez oscilacije.. to mi nekak dosadno.

Bracana je u Domovinskom ratu bilo oko 880, a pristuni su bili sirom Hrvatske, posebice na Velebitu te na Juznom bojistu.

Druze Zorane, Ne cudim se, niti tuzim zbog ocijena, znajte, nista, Kad ocijene o bojistu daju borci iz sklonista, Sa takvima bezvrijedno je otvarati diskusije, Jer se uvijek dzonom sluze.

Americki folkloristi su istrazivali simbol vrpce (http://www.loc.gov/folklife/ribbons/ribbons_81.html) i osim prica o gradjanskom ratu, pjesmama o djevojkama koje nose zutu vrpcu u znak cestitosti i vjernosti muskarcu koji je otsutan ili na bojistu, postoji i jedna pjesma iz 70 tih s kojom se danas uglavnom povezuje americka navada vrpce kao simbola.

Odgovarajuci na pitanje zasto se novinarima ne dozvoljava posjet bojistu, Tolj je odgovorio da na svijetu nema bojista na kojem su novinari na prvim crtama, dodavsi da hrvatske snage itekako vode racuna i o sigurnosti novinara.

potpuno tocno leddevet. jelenska je tragicno stanje hrvatskog drustva stavio u koleraciju sa tragicnom sudbinom braniteljske populacije.. medjutim, ta koleracija nije tako cvrsto kauzalna kao sto bi se dalo iscitati iz njegova posta. rat je drustveni fenomen koji uz svoje tragicne posljedice stvara i neke pozitivne, bar sto se tice samog nacina funkcioniranja ugrozenog drustva i medjusobnih odnosa ljudi u tom drustvu. naime, u ratnim situacijama kad je entitet realno ugrozen, javlja se veca povezanost medju ljudima, pocevsi od (neuobicajenog) veceg stupnja solidarnosti medju njima (medjusobno, gotovo nesebicno pomaganje), pa do toga da su i svi oblici mikrozajednica u ratu daleko cvrsci, nego li u nekim normalnim i mirnim vremenima. npr. rastave brakova su u ratnim situacijama gotovo rijedak fenomen. svi oni koji su prosli ovaj rat (kao civili, ili vojnici) vrlo dobro znaju za taj fenomen " zajednistva ", koji je jedino (u toj fascinirajucoj kolicini) i bio prisutan u tim ratnim okolnostima. kod vojnika na ratistu taj oblik zajednistva i nesebicnog pomaganja je jos i veci nego li u ostalim dijelovima zajednice, koji nisu neposredno ratom ugrozeni, jer o njemu ovisi njihov goli, fizicki opstanak. prestanak rata, kojem se psiha manifestno veseli, stvara i neke druge posljedice kojima se ona sama tesko prilagodjava. nakon dugogodisnjeg, " kolektivnog bivanja ", gotovo preko noci se treba prilagoditi " individualnom bivstvu " (okreniti se sebi) sto je za mnoge, a pogotovo one koji su te godine proveli u ratu, dosta tezak i dugotrajan proces. o samim postraumatskim posljedicama koje prozivljava ljudska psiha dugotrajno izlozena stresu, ovom prilikom i ne treba puno govoriti. ne zato sto su one manje bitne od tih resocijalizacijskih (dabache), vec sto o njima danas vise znamo i govorimo. uz hrvatsku i mnoga druga drustva koja nisu prozivjela ovu sramotnu tranziciju, pljacku i opcenito, veliku drustvenu nepravdu.. imaju taj problem sa resocijalizacijom i postraumatskim posljedicama kod svojih ratnih veterana. sama amerika nakon vjetnamskog rata, a i ovog irackog, uprkos svojim strucnim timovima koji su se bavili resocijalizacijom i psiholoskim terapijama ratnih veterana, biljezi daleko vecu stopu suicida i asocijalnog ponasanja (nasilje, droga, alkohol) u toj populaciji bivsih vojnika, nego li u ostalom prosjeku svoje populacije. hrvatska vlast ne samo da nije formirala strucne timove koji bi se bavili tom resocijalizacijom, vec je ranim umirovljenjem vecine tih branitelja mnoge od njih jednostavno iskljucila iz drustvene zajednice i osudila ih da se sami bave sobom. sa tragicnim posljedicama koje imamo danas. dugo nepriznavanje ptsp-a i ceste zloupotrebe tog sindroma dovele su do jos gorih posljedica. na kraju, status branitelja u hrvatskoj je sramotno i neselektivno napravljen tako da ga danas imaju i oni koji su samo par dana proveli u zagrebackoj vojarni na crnomercu, kuhajuci sebi kavu dok im netko ne sredi demobilizaciju, kao i oni koji su par godina proveli na bojistu? trpajuci sve nas u isti kos, nekima je omogucila da iz tog svog statusa profitiraju (i to uglavnom onima koji su rat jedino na tv-u gledali), dok je one druge (sa bojista) ostavila da se u svojoj praznini sami nose sa sobom i svojim stvarnim traumama jelenska, tragicno stanje hrvatskog drustva na isti tragicni nacin prozivljava moj otac koji je cijeli zivotni vijek posteno radio da bi danas bio osudjen na moju pomoc, jer od svoje umirovljenicke crkavice ni ne moze zivjeti, kao i svako onaj tko je sa idealima ulazio u ovaj rat. tragicno ga i dozivljava i svaki onaj koji danas (160 njih) ostane bez posla, a mora odhraniti obitelj i platititi ratu za stan. dozivljava ga tragicno i vecina nas, zar ne netko se i ubije zbog toga, kao onaj nesretnik iz podravke koji je uzeo pola kilograma vegete i dobio otkaz od iste one bagre koja je napravila samo " poslovnu nepravilnost " kraduci 260 milijuna kuna iz te iste podravke. mozda se zbog toga ubije i poneki branitelj, ali razlozi za veci suicid u toj populaciji su ipak neki drugi.

Sve jaci napadaji srbijanske vojske na Hercegovinu ugrozili su opstanak Dubrovnika i njegovog sireg prostora, koji je dobrim dijelom otprije bio okupiran, pa HV - u svibnju i lipnju 1992. godine - poduzima veliku akciju na juznom bojistu, te oslobadja 27 naselja od Oslja do Plata i hercegovacko zaledje.

Svake godine se drzi komemoracija Omisanima koji su poginuli, imocanima i svim ostalim koji su pali na Dubrovackom bojistu.

Pasa je bio veoma sirok pojam i cesto je upotrebljavan za osobe koje su obnasale funkciju beglerbega (upravnika elajeta) mada je bilo pasa i koji su bili sandzakbegovi kao i onih koji nisu imali neku administrativnu funkciju nego im je titula dodjeljena radi vojnih ili nekih drugih zasluga.Kao generalski cin ja mislim da titula pasa ne igra neku ulogu nego da je vise oznaka polozaja.Polozaj i titulu pase je mogao imati i glavnokomandujuci svih snaga na jednom bojistu (serdar) kao i neki predvodik majeg kontigenta spahija.

Status branitelja ne moze imati netko koji je cijeli Domovinski rat sjedio u kancelariji ili radio u kuhinji jer u zakonu jasno pise kako je branitelj onaj koji je organizirano sudjelovao u postrojbama na bojistu i mi smo se cijelo vrijeme zalagali da se postuje ta zakonska odredba te da se konacno prekine ta hajka na nas branitelje.

Dobro dobro, bio si na bojistu ' 98. Vidim da znas bolje od mene i sto sam doruckovao jutros.

Yohana@Vi zaista smatrate da NDH nije bila fasisticka tvorevina a jos mi pretite da cete to i dokazati.Pretpostavljam damo da ste alhemicar.Gledao sam jednu istorisku emisiju na HRT, koja se pozbavila ratom u tadasnjem SSSR-u, konkretno Staljingradom i Kurskom tenkovskom bitkom, pominjuci pri tome sve Hitlerove saveznike, koji su ucestvovali na istocnom bojistu, ali za divno cudo Hrvata nigde.Tesko je poverovati da je razlog tome katastrofa hrvatskih vojnih jedinica, jer su to isto doziveli Madzari i Rumuni, vec pokusaj prepakivanja istorije u ruzicasti papir.Ako se pminje SS Sandzak divizija a zaobilazi hrvatska ustaska vojna sila, onda je svakome sem skoro rodjene dece jasno koja je svrha takvog istoriskog zanovetanja.Kad vec pokusavate da branite ustastvo, ne zaboravite da ste vi i Slovenci trazili ulazak u Kraljevinu SHS a kralj ujedinitelj Aleksandar pri tome napravio neoprostivu gresku, prihvatajuci vasu i slovenacku ideju.Cinjenica je da se vama ni Austrija a kasnije i Madjarska nisu dopadale za zajednicki suzivot, dovoljno je bilo Kralju da shvati sa kim ima posla.Da nije bilo Broza, ta nakaradna zajednica Jugoslavija nikad vise ne bi postojala.Konacno je doslo do raspleta, nazalost uz velike zrtve, iz koga treba oba naroda da izvuku konacnu pouku \ " u se i u svoje kljuse \ ". Od strane Srba vi nemate nikakvog razloga za brigu, zivite i sebi ugadjajte, ali ne krivotvorite istoriske cinjenice, makar zarad onih silnih zrtava, pobijenih u Jasenovcu.

Od preko 4600 ljudi i zena drvarske opstine koji su kao borci sa oruzjem u ruci ucestvovali u narodnooslobodilackom ratu, njih 1274 palo je na bojistu.

Tako da san uistinu u stanju izgubiti par dana i istome priustiti visetjedni boravak u npr. varazdinskim toplicama iako je ostavia nemjerljivo puno trgova po kojima je moga biti pronadaen u roku par minuta (ime-valentin, zivi/zivia je na vidicima/njegosevom, 40 - tak godina) ali takoder sam pronasa i stvari koje zavrijeduju postovanje (navodno pripadnik ZNG-a 91, otac sada vec i 4 - djece) kao i poslijedice boravka na bojistu-ozebline na sakama i vezano na to dosta limitiran povodom izbora radnog mjesta, sto se osjeca i na financijskom planu, a u sve to navodno nije trazia ratne povlasice... tako da u neku ruku i razumin njegovu ogorcenost raznim stvarima (sto ne znaci da mi je drag, naprotiv, ali iman postovanja za jedan dio njegovog puta)

Naime, kao udarna snaga Katolicke lige kojom je zapovjedao Albert von Wallenstein, na ovom bojistu se nasla i hrvatska vojska pod vodstvom tadasnjeg bana.

On placa dugove koji su se nagomilali jos od 90 - tih godina, kada nisu imali vremena razmisljati o ekonomiji, vec su se pravedno borili na bojistu.

U suprotnom Hrvatsku vojsku sutra ceka obracun s tim skupinama, a to je i osnovni razlog zasto novinarima jos nije u potpunosti dopusten pristup bojistu.

Ali sjetite se onih koji su za vrime rata kod nas trcali po bojistu da svitu pokazu sto se u hrvatskoj ili bosni desilo.

Mi znamo tko je ranjen na bojistu, a tko je status hrvatskog ratnog vojnog invalida stekao na sumnjiv nacin, kao posljedicu prometne nesrece ili nekih ranijih ozljeda.

Cast mi je sto sam upoznao ovog decka na juznom bojistu, 160 cm visok, al srca kamena... pa taj golobradi djecak je 1992. doslovice sam na cetnike jurisao.pa cudi me samo kako General Krsticevic? ili bilo tko ko je bio u operativnoj zoni jug nije reagirao u korist Viktora? pa taj decko je zaslizijo da mu se i spomenik napravi.