Metković, 28.4.2009. - U nazočnosti članova Udruge Uzor, stanovnika Borovaca i onih koji podrijetlo vuku iz Borovaca te mnogobrojnih gostiju, danas je u Borovcima položen kamen temeljac za mjesnu mrtvačnicu.

I taj put druženje je upriličila Udruga Uzor iz Borovaca koja skrbi o očuvanju baštine i revitalizaciji sela Borovci, mjesta u kojem trenutno živi tridesetak osoba.

Na više lokaliteta od Pruda, Vida, Desana, Borovaca, pa do Slivna, zasađeno je oko 100 tisuća stabala maslina domaće sorte oblice i lastovke, ali i novih talijanskih sadnica poput leccina, koje pod nadzorom stručnjaka iznimno dobro rađaju.

Makarski biskup Stjepan Blašković (1731. - 1779.) na pastirskom pohodu 25. svibnja 1733. osnovao je samostalnu župu Vid (Vid, Dragovija i Vratar), a za župnika odredio don Lovru Jerkovića iz Borovaca, koji nije mogao stanovati u novoosnovanoj župi. »Crkva postoji, jedino manjka još župna kuća, ali o njoj ću ja vodit brigu », kaže biskup godine 1813. biskup makarski Fabijan Blašković (1779. - 1819.) piše vjernicima u Vidu« da je čuo, kako je župnik don Ante Dragoević, koga je za Vid odredio, bolestan.

U to se vrijeme Metković nalazio u sastavu srednjovjekovne župe Luka koja se prostirala od ušća Neretve na jugu do Tasovčića na sjeveru, te od Borovaca na zapadu do Glušaca i Vidonja na istok.

Cijelu tu veliku župu je opsluživao župnik iz Borovaca.

Među sudionicima akcije bili su entuzijasti iz Metkovića, Kule Norinske, Krvavca, Matijevića, Momića, Podrujnice i Borovaca.

Pristigli su iz Borovaca 1780. Iznad ceste od Dubravice prema Glušcima i danas postoji mikrotoponim Vekića masline.

Aktualni prostorni plan općine Kula Norinska s jednom od karata koja prikazuje (žutom bojom) građevinsko područje (bez Borovaca i Novih Sela)

Svađe su bujale pa zbog takva stanja biskup Frane Franić 26. rujna 1957. izdaje dekret kojim odjeljuje Nova Sela od Borovaca.

No, već je iseljavanje naroda preuzelo maha i franjevci su se tada zauvijek odrekli Borovaca, predajući župu biskupu.

U tijeku je potraga za nestalom ženom koja je nestala na području Borovaca.

Grgurinovići, s nadimkom Malenica/Manenica, spominju se kao doseljenici iz Borovaca u metkovskim maticama 1760. godine.

Po ugovoru utanačenom pored zapisnika Vid 20 Marča 1884 između zanimanim strankama pred mjestnim povjerenstvom i u granicam međa naznačenih obistinjenih pored zapisnika 3. Aprila i 17. Septembra pripoznaje se negodba po kojoj Lovre i Mate Jurković iz Zvirinića, Bariša i Mate Šiljeg iz Borovaca, Lašir Omer Boazić i Drvo Bilalch (?) iz Ljubuškoga imadu pripoznata i neograničena vlasničtva paše i drvarenja na dio prostora od rotnog doca ležećega među sliedećim granicam: sa sjeverne strane zid ograde Lovre Jurkovića i Agana Ajdarovića, sa sjeverozapadne strane Rotna gomila, koja cijela ostaje vlasničtvo opisano na zapisniku 20. Ožujka 1884, i to do bunara s vanjske strane Rotne gomile sa zapadne strane zid ograde Mate Galića i družine, na grebačicu do novoga zida a odanle jednakim pravcem ovim zidom pokraj male oranice, ležeće na dalmatinskoj granici i to do svršetka te male oranice, a odavle jednakim pravcem, upravo na Rupu, koja se nalazi u blizini velike oranice, pokraj koje rupe vodi staza od tromčaje (?) graba u Rotni dolac, i to tako da iduć od graba u Rotni dolac ostaje rupa na desnu a od ove rupe jednakim pravcem upravo na Brlog, ležeći ispod Modre gomile, i to do zida ograde Lovre Jurkovića i Agana Ajdarovića, nu tako da Brlog ostane na izvana od zemljišta vlastnika sada upisanih.

Za napomenuti je da je u Kombinatu Borovo do 1991 god. bilo uposleno 2080 Borovaca.

Metković, 14.9.2007. - Danas oko 13 sati na predjelu Rastočići, uz županijsku cestu između Borovaca i Novih Sela, izbio je požar u kojem je izgorjelo oko 7 ha makije i niskog raslinja.

Metković, 14.9.2007. - Danas oko 13 sati na predjelu Rastočići, uz županijsku cestu između Borovaca i Novih Sela, izbio je požar u kojem je izgorjelo oko 7 ha makije i niskog raslinja.

Za 2009. u pripremi su izdanja Monografija Rucner, Toponimi sela Desana, Katastarska mapa Borovaca, Povijest župa doline Neretve don Mile Vidovića te Priče iz Komina Olivere Medak.

Iz sela s desne obale Neretve i iz Gabele podrijetlom su rodovi Arbić (s nadimkom Serapčević koji je zabilježen još 1734.; podrijetlom su iz Gabele), Krvavčević (1738.; Gabela), Brečić (1746. iz Vida; dio vjerojatno iz Hutova), Jurišinović (1759. iz Vida gdje su se prezivali Oršulić), Malenica (1760. iz Borovaca), Vekić (1781. iz Borovaca), Volarević (1767. iz Borovaca), Vranješ (1772. iz Gabele), Dominiković (1781. iz Otrića).

U Gradskoj dvorani najprije su svoja svjedočenja o putu do pakla i natrag iznijeli momci iz Zajednice papa Ivan XXIII. iz Borovaca, u kojoj se rehabilitiraju bivši narkomani.

Kada govorimo o župi Borovci riječ je o sadašnjoj župi, dakle bez Novih Sela koja su 1957. postala samostalnom župom nakon što su odijeljena od Borovaca.

Osim rodnog mesta Vuka Stefanovića Karadžića, 50 - ak Borovaca posetilo je i obližnji manastir Tronošu u kojem je Vuk jedno vreme učio školu

Na hodočašće se krenulo ispred crkve sv. Nikole biskupa zatim preko Vida pješice do Borovaca.

Mirno stanje potrajalo je do 1956. kada je došlo do napetosti između seljana Borovaca i Novih Sela zbog mjesta župnikova stanovanja.

Nijedan strana nije bila voljna popustiti, pa je tadašnji splitsko-makarski biskup Frane Franić dekretom od 26. rujna 1957. odlučio razdijeliti župu i od Borovaca odijeliti Nova Sela kojima će dati vlastita župnika.

Razvojna ekspanzija Borova je bila u punom zamahu 1936 god. stim što su izgrađene dve škole, ceste, uvedeno el. osvetlenje, iskopani arteški bunari. 12.08.1936 god. u 17 sati električna struja upalila je mnogobrojne sijalice u Borovu i izazvala neopisivu radost Borovaca.

Put se prostire od područja Desana preko Rujnice, vrha Ilice odnosno do obronaka iznad Podrujnice i Borovaca.

Nemoguće je vratiti u potpunosti duh i čar onog vremena, ali sloga i zajedništvo (Bevića, Pivčevića, Borovaca, Radostića, Očasića, Braića,...) su ustali i ponovno se susreli na starom mjestu, na Škali u Skočibama kao u dobra stara vremena...

D rugo mjesto pripalo je ekipi " Zarazno ": Joško Volarević-Garo, Pero Čotić i Nedo Marušić a treće mjesto osvojila je ekipa " Sprečo " iz Borovaca.

Poveća kamena gomila u Zanogi kraj Borovaca (povrh Neretve, u Dalmaciji) na kojoj se vide tri otvorena groba djelomično zasuta kamenjem, Ilirskog je podrijetla, a možda su je koristili i Hrvati.