Na programu desete od ukupno trianaest glazbenih večeri našla su se tri Brahmsova klavirska trija, u interpretaciji isto toliko izvođačkih sastava.

Zahvaljujući svom umjetničkom talentu i izvođačkom iskustvu Brovstynu nije bilo teško u kratkom vremenskom roku uvježbati svoju violinsku dionicu i pridružiti se ostalim članovima trija u izvođenju tog Brahmsova komada.

Ponajviše se to odnosi na provedbu Brahmsova slojevita Drugoga gudačkoga seksteta u G-duru, u čijoj zahtjevnoj četverostavačnoj paleti nebrojenih unutarnjih planova i međuepizoda s naglaskom na osobito osjetljive odjeljke Poco adagio, zvuk gudačkoga kvarteta s pojačanom violom i pojačanim violončelom nije pronašao idealno tonsko okružje.

Tome u prilog svakako ide i Brahmsova glasovirska dionica, potpuno ravnopravna onoj glasovnoj koju je pak, prema pak riječima njemačkog baritona Dietricha Fishera-Dieskaua, uputno podesiti instrumentalno te tako, u suzdržavanju od puke retorike, dopustiti primjeren razvoj klavirskih fraza, čak i u najdelikatnijim pjevačkim odjeljcima.

Dugim aplauzom okončan je i prvi dio koncerta, u kojem je kao solist nastupio poznati hrvatski pijanist srednje generacije Lovro Pogorelić, u izvedbi Brahmsova 2. koncerta za klavir i orkestar u B-duru.

Podsjetile su i na taj dio bogatoga Brahmsova opusa i njegova poimanja narodne pjesme kao umjetničkog stvaralačkog poticaja, ali i na činjenicu da je Brahms skoro dvadeset godina bio i zborski dirigent.

Kvartet Porin pri tome je znao elegantnu i naizgled lakopoteznu gestu intenzivna naboja nadomjestiti punokrvnom frazom bogata tona u četiri stavka Brahmsova Kvarteta.

Sva Brahmsova djela su vrlo erotična i strastvena.

Među snimkama nalazi se još neobjavljen koncert s Orkestrom Bavarske državne opere, održan listopada 1996. u Münchenu, na kojemu su izvedene Brahmsova 4. simfonija, Mozartova 33. simfonija i Beethovenova uvertira Coriolan.

Sljedeći odslušan materijal bila je Brahmsova prva simfonija.

U takvom tumačenju, u kojem njih trojica dišu zajedno, u kojem svaka dinamska gradacija, svaka fraza, artikulacija i boja zvuka odišu dugotrajnim promišljanjem, znalačkim, minucioznim radom i zajedništvom, te užitkom zajedničkog otkrivanja Brahmsova zvukovlja, nije se moglo drugo nego uživati.

Brahmsova Treća sonata u f-molu op. 5 nastavila je romantične treptaje, ali na mističan, tipično bramsovski način u tamnim tonalitetima u kojima progovara intima.

Četvrti koncert bismo mogli usporediti s romantičarskim silnicama, koje su po Kneževom dvoru rasipali najprije violinist Julian Rachlin i pijanist Itamar Golan svirajući Brahmsovu Sonatu za glasovir i violinu u G-duru, op. 78, a kad su na Rachlinovo mjesto stali klarinetist Martin Fröst i violončelist Torleif Thedéen zastrujila je ponovo Brahmsova skladba Trio za glasovir, klarinet i violončelo u a-molu, op. 114.

Ne znam da li je baš ondje zvonila i svirka Izraelca Vadima Gluzmana, ali da je poput Vengerova plovila standardima s vrhova svjetske guslačke reprodukcije i više se nego dobro čulo i za zagrebačke izvedbe Brahmsova Koncerta u D-duru.

Izbor ovog djela bio je i poveznica s uvodnom Beethovenovom glazbom, jer Brahmsova Prva simfonija asocira Beethovenov simfonijski opus, ali i odlično afirmira Brahmsov.

Scenski kolaž Ljubavni trokut koncert je edukativnoga karaktera, u sklopu kojega se izvode Schumannov Klavirski koncert u a molu, op. 54 te Brahmsova Serenada u D duru, op. 11. U scenskome dijelu, Inge, služavka Clare Schumann, supruge skladatelja Roberta Schumanna, otkriva potencijalni ljubavni trokut između Roberta Schumanna, Clare Schumann i Johanessa Brahmsa.

U lijepo izbalansiranom zvuku violine i glasovira zaživjela je prekrasna Brahmsova glazba.

Njegov respektabilno-kreativni odnos s velikim klasicima očituje se primjerice u uzbudljivoj obradi Brahmsova mađarskog plesa ili Chopinova nokturna.

To je citat trećega stavka Brahmsova violinističkog koncerta, koji potpuno odudara od svega što smo čuli, pa čak i od onoga što vidimo (početak bušenja nafte na novom nalazištu).

Neka je i tako, važno je svirati barem i u podijeljenu partnerstvu s Budimpeštanskim glasovirskim kvartetom, kako je to bio slučaj s Anom Granik u drugome dijelu programa s bojama dramatične uznemirenosti Brahmsova, Glasovirskoga kvarteta u g-molu alla Zingarese.

Publika nije ostala bez Glinke: prvi dodatak bio je Largo iz najavljenog Patetičnog trija, a drugi Presto non assai iz Brahmsova Glasovirskog trija op. 8, br. 4.

Također Chopina, ali njegov " Valcer u h-molu " odsvirala je Tihana Novak, nadahnuto i s odgnjegovanim glazbenim stilom, nakon čega su se predstavili Marina Dadić i Petar Matošević, koji su interpretirali Brahmsova " Dva valcera ".

Razigrano, iznijansirano i sigurno te proživljeno i akcentirajući glazbene vrijednosti Brahmsova notnoga teksta, violinist Marco Graziani i violončelist Petar Kovačić izveli su Dvostruki koncert za violinu, violončelo i orkestar u a-molu Johannesa Brahmsa.

Brahmsova romantična duša progovara bogatom paletom osjećajnosti, podjednako strastveno i nježno te klasično i moderno, a samo s glasovirom uspijeva ponekad postići dojam čitavog orkestra.

Te karakteristike Brahmsova klavirskog sloga odgovaraju temperamentu i senzibilitetu Pavice Gvozdić i ona ih je sugestivno prenosila auditoriju... pročitajte cijeli tekst...

Kraj prvog dijela predstavljala je Brahmsova 2. sonata za violončelo i klavir u F-duru op. 99 u kojoj je duo opet pokazao izrazitu kultiviranost, uvježbanost i usklađenost.

Tako npr. interpretacije Brahmsova Requiema (Matačić) ili Schubertove Šeste mise u Es-duru (Horvat) ostaju ipak samo korektne iako distinktne izvedbe, čiji je razlog i u nepostojanju nekih tradicija, ali i u drukčijem pulsu i bioritmu same sredine u kojoj je orkestar Zagrebačke filharmonije djelovao.

Česti gost domaćih koncertnih podija, pijanist Stephen Kovachevic nakon relativno nedavne ambiciozne i upitne izvedbe Brahmsova 2. klavirskog koncerta, ovaj je put izabrao još jedno stožerno i nadasve osjetljivo djelo koncertne pijanističke literature.

Brahmsova Mađarskog plesa do oproštajne, elegične (nakon dva i pol sata od početka koncerta) Massenetove Meditacije iz Taide.

Inače nas troje se slažemo izvanredno u svakom pogledu i nikada nećemo zaboraviti zajedničko muziciranje od malih nogu, do Brahmsova Koncerta za violinu, čelo i orkestar.