Jasno je da vam neka osoba more izgledati previše kompleksna u komentiranju i onda se iz toga ide na seljačke balkaneze zaključke da je tip sjeban... NE, GOSPODO, RADI SE O TOME DA MORATE IZVESTI KONAČNO MENTALNU TRANZICIJU U GLAVAMA I BITI SLOBODNIJI u preispitivanju svega i svačega, a ne mučati kak oni bogeci na ulicama Sjeverne Koreje i Bjelorusije i ne znam gdi, koji se ne usude govoriti niti o društvu niti o Ženi i Muškarcu, a ako je nešto ovdje poremećeno psihički to su kolumne i rasprave u medijima i na tv - većina, ne sve - jer od toga narod i građani nemaju koristi... tako da se onoga koji tu upadne sa američkom, engleskom ili modernom njemačkom ili francuskom kulturno-socijalnom spikom - naravno - proglašava čudnim jer mu se većina kepeca nemre mentalno i komprehenzijski prilagoditi, kak je to i po selima, gdje ako kažeš London, najprije babe misle da si na kolač mislio, jebo te, jer ni ne zna kaj je London, a gdje je sve ostalo... a to kaj joj je muž nabavil pare i nakral negdje, pa sad hoda u najboljoj odjeći svjetskih dizajnera, na to se ja popišam jer znam kaj joj je u glavi i znam da svoje seljačke spike iz glave izbila nije, a samom se formom i fomalizmom Hrvatsku ne može izvući prema EU, koliko god neki brbljali da smo davno Europa, kroz Vegetu valjda, jebo te, iako taj začin Europa pozna, na razne načine, preko 300 godina, kak i " naš " Zagrebački odrezak koji je cordon blue kojeg Francuzi jedu već 300 godina, punjena šnicla, a kod Vegete je fora jedino glutaminat, pojačivač okusa - a to im i jest glavna sirovina i pomagalo, NO VIŠE ME ZANIMA KOLIKO SU TAMO POKRALI, I KAKVE PLAĆE CURE IMAJU NA PROIZVODNOM SEKTORU, na pudingu i juhama i tak dalje.

Ovaj striper i Amin dečko su išli s nama i svi smo još brbljali do auta.

Žarko (s jednom nogom zakoračio je na stepenište na kojem stoji mladi španjolski socijalistički premijer, nalaktio se rukom kojom drži mikrofon na koljeno, a nogavica mu se zadigla, pa otkriva kratku čarapu i dlakav sinjski gnjat): " Kanži nan Felipe... " Tu je Tomica opet bio kontrast, sav on - dok su drugi dečki na desku uvijek brbljali, ogovarali, pokušavali nešto pričepiti ili se negdje uvaliti, on je uspravan sjedio na stolici, ne dodirujući leđima naslon, te odbijao da participira u trošku za zajedničku narudžbe crne kave.

Popila sam kaficu sa jednim Grkom kojeg sam mnogo zgotivila tamo, brbljali smo puna 2 h a da nisam ni primetila da sam propustila doručak.

tamo živi jedna teta. jedna super teta. jedna toliko super teta da sam već pisao o njoj a da joj se nisam usudio spomenuti ni ime ni napisati ništa o njoj jer mi je to teško.. čuvam ju samo za sebe. ja ne idem sad k njoj, ali ću ju vidjeti. nisam joj ni rekao da bih to htio. ići k njoj. išao bih k njoj stalno. i htio bi da ona dolazi k meni. pozvat ću ju sad. mislim da bi nam bilo lijepo. a ustvari ne znam. nemam pojma ja. skupa smo bili samo jednu noć, iako sam ja svaki trenutak koji sam proveo u njenoj blizini, makar oko nas bilo tisuću ljudi, ja sam uvijek te trenutke smatrao našima. baš kao i tu noć. upoznali smo se dan ranije. ona je meni jako super. lijepa, pametna i duhovita. ja sam nju zavolio instatno. drugu smo večer pričali satima i satima i satima i ljudi oko nas već su se ljutili. bili smo totalno asocijalni: D na kraju smo bili već i pijani i kad je došlo do situacije, nije bilo pitanje želimo li mi to, nego hoćemo li moć. smijem se sad dok ovo pišem. smijem se zbog jebene vrtoglavice koja nas umalo nije omela u naumu da se sparimo:) bilo je lijepo i smijali smo se. zaspali smo zagrljeni, disali ko male bebe. imao sam osjećaj da ju znam godinama. smijali smo se i ujutro i drugi dan i zagrlili smo se na rastanku jako. nismo nikada pričali o tome što je bilo. ništa osim njenih riječi ' super si lik.. ali si daleko ' na što ja papak naravno nisam rekao ništa osim ' da, znamo da smo daleko '. poslje sam volio misliti kako sam joj time ustvari reko da me boli kita što smo daleko, da meni to nije apsolutno nikakva prepreka da ju volim. sad više nisam siguran jesam li bio dovoljno jasan. onda sam ju poljubio. onda je ona otišla doma. ja sam krenuo pisati poruke i naravno da nisam znao kaj da napišem ali morao sam nekako komunicirati s njom. i naravno da nisam bio zadovoljan odgovorima i da sam pizdio sam sa sobom i sa nastavljao se zapetljavati u tu prokletu ukletu jebeno prekratku formu smsa. onda smo se opet vidjeli. nakon dva mjeseca. pozdravili se, izljubili, i oči su nam se smijale. bilo je lijepo gledati ju preko stola, u masi ljudi čuti samo nju. htio sam ju dotaknuti, ali nisam mogao. ni preko stola ni ispod stola ni na putu do jebenog vecea nikako od tada definitivno mrzim sjedeće cuge. drugu večer (uvijek imam samo dvije večeri u njenom društvu) narihtao sam da sjedne pored mene narihtao sam reko sam jebemumater ako sad ne sjedne pored mene poludiću i sjela je o da daaaaa i onda ja papak nisam znao kaj da radim. onda nisam radio niš, samo smo brbljali opet ko budale smo brbljali i bilo je fino baš: D smijali smo se jako i opet su nas morali prekidati svi i opet smo bili najpijaniji. nismo završili zajedno jer eto nismo. nismo pričali o nama jer mi ne postojimo. pričali smo o drugima, o vezama, o braku, o toleranciji, o pičkimilematerine. popizdio sam kad je rekla da dvoje istih ne mogu zajedno. ona je jedina koja misli kao i ja. skoro uvijek. ona je jedina koja mi ne govori ' da, ali... ', ' ne nego... ' i slična sranja. ona je jedina koju mogu zamisliti pored sebe u svakoj mogućoj situaciji. pa čak i kad se gleda nogomet. ona je jedina s kojom pijem s guštom. kad se napije, ona ne skiči ko druge žene, ona ne riga, ona nema napadaje histerije. jebeno pršti pozitivnom energijom, puna je duha, kasper je u njoj: D ja nju definitivno volim. i da nije tako daleko, vjerujem da bi ju uvjerio da dvoje istih mogu zajedno. pokazao bi joj. bojim se da ona mene ne voli kao ja nju. ne želim razmišljati je li to samo zato što smo jebeno daleko, ne želim razmišljati o tome jar ja to sam ne mogu pomjeniti. ne mogu se preseliti u njen grad. ma koliko htio biti blizu nje. kad bi ona rekla da to želi, vjerojatno bi to i napravio. jebote, šta me veže ovdje. posao koji ne volim, starci, sestra i prijatelji koji bi mi i dalje bili starci, sestra i prijatelji i koje bi viđao vikendima, praznicima, na godišnjem odmoru. a ne bi ih morao ni viđat ako ne bi htio hehehee spreman sam promjeniti sve za ljubav. koji sam ja papak.

I svi su nešto brbljali i žamorili i ja nisam ništa od toga mogao razabrati.

Malo smo se razbudili, zagrijali, brbljali i oko 9 sati krenuli u maglu.

Pred njim dvojica iz Čistoće, smećari, brbljali nešto svoga na nekom švedskom hrvatskom s pivama posloženim uz metle i kante na betonu ulice.

Eh, da nisu hitali pisati test još bismo brbljali:)

Naravno da nije upalilo jer smo mi brbljali i na jednom i na drugom.

Brojali su korake (barem dio puta) i tako ponovili gradivo matematike, a cijelim su putem veselo brbljali i pjevali te tako ponovili gradivo hrvatskog jezika i glazbene kulture.

P reselio sam se k njemu i njegovoj zgodnoj i simpatičnoj supruzi koja me je srdačno primila, prijepodne sam mu pomagao rezati letvice i lijepiti okvire pri čemu smo neprestano brbljali, upoznali su me s nekim zgodnim i susretljivim Švabicama, a navečer sam im pravio društvo u prodaji u Schwabingu, nakon čega smo odlazili u provod s njihovim prijateljicama, pa sam i ja počeo razmišljati kako bi bilo da ostanem.

Ljudi se javljaju samo ne bi li malo brbljali, ubili vrijeme, pa i Ally svakom komentatoru replicira nekom svojom otprije spremnom replikom, kaže da se Rujani javila tek ne bi li dobila uvid sa strane, drugim riječima - ne poradi promjene, akcije, nego samo priče radi.

Nikada nisam ni hvalio ni kudio marksizam kao jednu od građanskih filozofija, za razliku od nekih koji su ga nekada veličali a danas su zaboravili što su ranije brbljali.

Ova vlada kao i prijašnja nastojala je na lak način umjetnim putem odškolovati tobožnje zamišljene pametnjakoviće, kako bi danas na nekom nedoslijednom titulom mahali i brbljali sa tv ekrana.

Malo smo brbljali o tim šokantnim brojkama, a onda me on upitao onako kolegijalno pa kako si sada, nevista, kako se ćutiš.

.. upRavo se vratih iz gRada u kojem vLada eufoRija zbog tekme =).. naime, išLa sam se naći sa viki, sa njenim fRendom Jakovom i jednim Domagojem =).. našLi smo se tam negdje gdje nemam pojma di je i šta je =).. kada smo se našLi, nismo imaLi pojma di ćemo i kako ćemo.. Jakov ima štake jeR je imao nesReću, aLi za paR mjeseci će ih se Riješiti =).. bRbLjaLi smo di bi, a onda smo ga na kRaju nagovoRiLi da odemo do tRga =).. ošLi smo do megića, najeLi se, a zatim se vRatiLi zujanju po gRadu =).. dečko je baš supeR =).. baš sam se nasmijaLa danas i mogu vam Reći da mi je biLo supeR =).. Domagoj i Jakov idu mojim pRavcem doma, a Viki na dRugu stRanu.. opRostiLi smo se s Viki i ošLi mi svojim pRavcem =).. sišLi smo tam negdje kod nekog biRca di su puštaLi naRodnjake.. jeR je jakov tRebao pozdRaviti fRenda =) Domagoj i ja nismo ušLi, jeR nam cajke nisu baš naj gLazba, tako da smo ga čekaLi ispRed =) Rekao je da će doć za pt minuta.. naRavno, nismo mu vjeRovaLi =).. aLi na iznenađenje, došao je točno za 5 minuta =) za pohvaLu =).. da nisam išLa danas sa njima van, biLo bi mi žao da ga nisam upoznaLa =) ugLavnom nam je vRijeme pRošLo RaspRavLjanjem di ćemo i kako ćemo, aLI meni je biLo nekako posebno =).. nikad dosta pRijateLja, a ja sam upRavo dobiLa još jednog posebnog =) S

Prestava je bila oblična osim hrpe seljaka koji su brbljali i publike koja očito nije nikada bila na sličnim predstavama pa je cijelo vrijeme pljeskala do tog ranga da su Čajkovskog zamijenuli Severinom i lupali u ritmu.

Već prvoga dana, a kasnijih nakon dnevnih programa, ostajali smo u grupicama od šest-sedam-osam do dva-tri ujutro i brbljali.

hattrick fala ti šta si me nasmija u ovi kišni, zimski dan. ove izjave helmuta i ona hornera o massi nekako mi se ne uklapaju u ovo filozofija im je čvrsto povezana Matešićevim principima, koji je vrlo samozatajan i strastven obiteljski čovijek. da im je filozofija samozatajnost (jer takav je matešić kako kažeš) ne bi razglabali o drugima i dilili im savjete (ka horner o massi npr.) nego bi radili svoje i pričali samo kad je nužno, a ne brbljali o nekim stvarima 45 dana posli završetka sezone. to mi baš ne zvuči samozatajno.. više je nekako svađalački ili ka neki specjalni rat sa jednim od potencjalno opasnih konkurenata prije početka iduče sezone. btw, moje spominjanje dobronamjernosti RB si shvatija onako kako ti paše ovako javno, a njihovu stvarnu dobronamjernost znaš (jer pratiš svaki njihov korak) kad su u pitanju ferarri, alonso, massa

Umjesto odmora, brbljali smo do iza ponoći i ostalo nam je jedva 3 sata sna do polaska.

Mi smo kod ovih blažih nastavnika brbljali i igrali se to da, ali da smo starijem čovjeku prijetili nožem, boli ga iglama, bacali mu stolice na satu nismo...

Tihome smo brbljali sve detalje, pokazivali fotke...

Morali smo je slušati iako bi najradije ostali s njom u kuhinji; jer sve ono što bi pravila svojim žilavim rukama, sve je izgledalo čarobno, divno... Na toj podnevnoj misi ništa nam nije bilo zanimljivo; dosađivali bi se, brbljali koliko smo stigli i jedva čekali molitvu Oče naš jer smo tada znali da je do kraja još veoma malo.

To da slušam pedersku muziku saznao sam na jednom od zadnjih satova marksizma, 1990. Profesorici nije bio do podučavanja osnova socijalističkog samoupravljanja i više se bavila malim oglasima - rubrikom Zaposlenja, nego nama, tako da smo uglavnom brbljali pod satom.

Dok ste vi brbljali, moje sluge su ju uzele.

Zabavljali smo se i brbljali, pili Postup i u jednom trenutku izlazi " genijalna misao ": GOSPODO AKO NISTE ZNALI KRŠĆANSTVO SE RAZVILO ZAHVALJUJUĆI VINOVOJ LOZI, PA TAKO ZAHVALJUJUĆI POSTUPU KOJI PIJEMO.

To smo brbljali, kako nas proziva sveznajući sveučilišni profesor Žare P., prije ove pravomoćne presude, pa ćemo brbljati i dalje.

Nakon klopanja smo se ušuškali u vreće pa smo jos brbljali neko vrijeme prije nego što smo zaspali.

Na Madonninu žalost film je 1985. godine došao u javnost, a obožavatelji su bili razočarani, jer nisu dobili obećanu golotinju i seks o čemu su brbljali oni koji su film vidjeli još 1980. godine.