Mogle su nastati i u doba Toše Dabca, Đure Janekovića ili Cartier-Bressona, ali je potpuno jasno da ne mogu biti njihovo djelo.

Tarkovski je posebno cijenio Antonionija, Buñuela, Bressona, Bergmana, Dovženka, Fellinija, Kurosawu i Mizoguchija, a njegova je poetika presudno obilježena složenim intertekstualnim odnosima s nizom umjetnika čija djela izražavaju srodne stilističke ili tematske preokupacije.

U zadnjem je semestru svog studija Jarmusch posjetio Pariz te preko arhiva Cinematheque Francaise upoznao svjetsku filmsku baštinu o kojoj je do sad samo čitao oduševili su ga Japanci Imamura, Ozu, Mizoguchi, ali i europski redatelji poput Bressona i Dreyera.

Sklonost minimalizmu i ekonomičnosti filmskog izraza Kaurismäki pronalazi u Roberta Bressona.

Za sedamnaesti rođendan očuh mu je poklonio Kodak fotoaparat uz kojeg se Patrick naučio fotografirati, razvijati filmove, te retuširati negative. 1975. otišao je iz Pariza za svojom djevojkom u New York gdje je otkrio modnu fotografiju, te je kao freelance fotograf radio sa imenima poput Henri Cartier-Bressona, Terry Kinga i Jacque Guilberta.

Uključuju djela Georgea Bellowsa, Marsdena Hartleyja, Henrija Cartiera-Bressona, Jaspera Johnsa i Roberta Rauschenberga pa do fotografkinje Annie Leibovitz.

Uz začetnike i glavne predstavnike " novoga vala ", Melvillea, Truffauta, Godarda, prikazat će se filmovi Roberta Bressona i Luisa Bunuela.

A tu svakako treba istaknuti kao fundamente tog vala Melvilla, Mallea, Truffauta, Godarda te one koji su bili najava tih kretanja Roberta Bressona i Luisa Buńuela (znate ga sigurno kao režisera " Un chien andalou ", " Le charme discret de la bourgeoisie ", " Cet obscur objet du désir ", " Belle de jour "... ima još tu njegovih poznatih filmova no ovi su nekako u vrhu po čemu ga se prepoznaje).

Od 1939. godine maksimalno se posvećuje novinskoj fotografiji (uz slavnog Bressona pionir je na tom području), pa su njegove fotografije okupacije i oslobođenja Pariza izuzetno povijesno i umjetnički vrijedne.

Drugim riječima, povijesna iskustva Cartier Bressona i grupe Magnum, onih koji su u slučajnim susretima ljudi, stvari i (urbanog) prostora očitavali bilo vremena, stanje društva..., nastavljaju i ovi autori, ali na agresivniji način, upuštajući se uz ostalo i u rizik bliskog kontakta, unoseći se kamerom u lica...

I na kraju valja reći da fotografije Nede Rački bude sjećanje na fotografije Henri Cartier-Bressona, Roberta Doisneau, Alfreda Stieglitza, Bill Brandta, Roberta Franka, našeg Toše Dapca, čije su fotografije bile istinski svjedoci vremena, ogledalo tadašnjeg društva, ali i umjetnost istovremeno.

Spomenimo samo neke: dva filma Roberta Bressona, Anđeli grijeha i Dame iz Bulonjske šume; Arletty u Djeci raja, blistav nastup Micheline Presle u Fantastičnoj noći, u kojem uživa izgovarajući rečenice Henrija Jeansona iako je utamničena nakon što su je potkazali novinari koji surađuju s neprijateljem (Jeanson nikada nije čak ni potpisao scenarije koje je pisao); tankoćutnost Goupi Muguet (Blanchette Brunoy), koja se suprotstavlja pohlepi svoje obitelji u filmu Goupi Crvene ruke; i dakako, nezaboravne mlade žene koje je glumila Odette Joyeaux u Slatkoj i Vjenčanju u prnjama (kao i u odličnim Ljubavnim pismima, jošjednom filmu Autant-Lara i Aurenchea) uloge je izvanredno napisao Jean Aurenche koja bi mogla biti jedna od Mussetovih ili Marivauxovih junakinja nalazi ljubav dok se njezini snovi sukobljavaju s predrasudama i glupošću nekih njezinih rođaka.

Mannov film zapravo je suvremena žanrovska verzija velikih filmskih meditativaca i metafizičara, od Dreyera preko Bressona do Antonionija, tj. nešto što u Hollywoodu nikad ne bi očekivali.

Od stranih fotografa oduševljavaju ga radovi Ansela Adamsa, Helmuta Newtona, Roberta Mapplethorpe, Roberta Cappe, Bressona i drugih svjetskih znamenitih fotografa.

Nakon vrlo skromna ciklusa katoličkoga moralista/ateista Roberta Bressona, Filmski programi ponudili su nam kudikamo obilniju filmsku gozbu.

Samoća koja mi se nametnula zadnjih dana darovala mi je jedan od najljepših filmskih maratona - dosad tek sporadično upoznat, zagrabio sam očima, rukama i dušom u opus Roberta Bressona.

HFS je za novu sezonu pripremio još ciklus suvremenog japanskog filma, filmove redatelja Roberta Bressona i Coste-Gavrasa, ciklus španjolskih komedija, njemačke filmove koji se bave nacizmom te ostvarenja Filmskog autorskog studija (FAS) iz Zagreba.

Od klasike moram spomenuti Bressona odnosno našeg Tošu Dabca koji mi je još draži zbog domaćih motiva tog vremena.

Poput Roberta Doisneaua, Henrija Cartier Bressona i Edouarda Boubata slijedi smjer fotografskog humanizma.

Naslanjajući se na filmsku avangardu i modernizam (Bressona, Dreyera i Tarkovskog) te na bizantsku umjetničku tradiciju, u zajedničkim meditativnim radovima tematiziraju prolaznost vremena i moć sjećanja, istražuju spiritualne dimenzije (balkanskog) krajolika kao zrcala psiholoških stanja i raspoloženja (Taking on a Name, 1987.), ali i ljudskog lica " kao krajolika " (Geography, 1989.).

Spomenimo primjerice velike fotografske umjetnike, Henrija Cartier-Bressona i Roberta Capu.

Edukativne projekcije filmova Roberta Bressona U ponedjeljak, srijedu i petak (6, 8. i 10. lipnja) s početkom u 18 sati u dvorani 3 Gradske knjižnice Marka Marulića održat će se edukativne projekcije filmova Roberta Bressona, jedan od najoriginalnijih redatelja filmske povijesti.

Uz Marinu Viculin, kustosicu izložbe, koja je istaknula da je riječ o drugome velikom projektu nakon izložbe Henrija Cartier-Bressona prije četiri godine, govorili su švicarski veleposlanik dr. Marcus Urs Kaiser, Emmanuelle Denavit-Feller, predstavnica agencije Magnu zadužena za izložbe, i autorov sin - Marco Bischof.

Možda kao recimo Henri Cartier-Bresson, ali ne bih išla tako daleko. " Mi bismo zato išli umjesto Marije - volimo Cartier-Bressona, ali nju još puno više.

Pionir novinske fotografije, poput slavnog Bressona, pri čemu mu je osnovno obilježje smisao za pravi trenutak fotografiranja.

Riječ je o dvije izložbe forografija, od kojih je jedna, u Muzeju Ludwig otvorena u suradnji s Francuskim institutom u Budimpešti, a predstavila je retrospektivu Henri-Cartier Bressona, žive legende francuske fotografije.

Svoju filmsku orijentaciju izražava i poštovanjem prema djelima nekoliko francuskih autora: Vigoa, Renoira, Beckera, Bressona.

Fotografija Henri Cartier Bressona oslanja se na kontrast svjetloće motiva.

Na tragu je to pogleda na fotografsku umjetnost Henri Cartier-Bressona koji je, istina drugačijim fotografskim tehnikama, također bilježio jedinstvene i neponovljive trenutke svakodnevnog življenja i tako stvorio cijeli jedan pokret i stil fotografiranja u suvremenoj fotografiji - dakako, onoj prije dolaska digitalnih tehnika, istaknuo je otvarajući izložbu kustos muzeja Saša Nikolić.

Pod velikim je utjecajem slavnog Bressona.