definiranje normalnosti je osim što je vezano za kulturu, pa i crkveno poimanje stvarnosti, ako si se već nje dohvatio, valjda ipak posao prvenstveno liječnika. čak i ritual egzorcizma koji bi se mogao smatrati zadiranjem crkve u domenu psihijatrije se u pravilu radi tek nakon medicinske dijagnoze i neuspješne terapije. u starom egiptu je bilo normalno da se žene brat i sestra, recimo kleopatra je bila udana za svoja dva brata ptolomeja 13 i 14, u nekim dijelovima indije je normalno da dijete odvedu na udaju starcu, u arapskim zemljama nije rijetkost vidjeti dva muškarca koja se drže za ruke. o homoseksualnosti u staroj grčkoj se uvijek govori kao preteči današnjeg poimanja homoseksualnosti, a termin pederastija upravo potječe iz stare grčke - opisivao je vezu između starijih muškaraca i mladih momaka za koje je uvedena dobna granica od 12 godina, a mogli su i mlađe jer nije bilo kažnjivo. bilo je dakle normalno spolno općiti sa dvanajstogodišnjacima. to mi je lijep primjer recimo vaše teze o relativnosti normalnosti. grci bi nakon što bi porazili neprijatelja još i preživjele kresnuli u dupe kao dokaz muževnosti i pobjede; snaga spartanske falange koja se smatra najboljom borbenom postrojbom u svoje vrijeme proizlazila je i iz, recimo tako, emotivne vezanosti njenih članova. no pojam antičkog morala nije baš preuzet u zapadnoj civilizaciji i homoseksualnost, pederastija nisu baš javno tretirani kao u antici; dapače srednji vijek i duboko XX stoljeće je obilježio puritanizam, a tek odnedavno u zapadnoj civilizaciji postaju normalne stvari koje do tada nisu bile, prvenstveno zaslugom globalizacije, i golemog utjecaja javnih medija. deset posto je kinseyjev izum, a za njega bih teško mogao reći da je objektivan znanstvenik, obzirom da je i sam bio sklon homoseksualnim eksperimentima, a sam je sebe ocijenio na svojoj gay skali od 2 - 4. što se tiče ego distone, predpostavljam da je to tamna brojka homoseksualaca, koji glume heteroseksualce u brakovima, ili zbog konzervativne sredine javno ne pokazuju svoje sklonosti, ili ih uopće ne pokazuju. na kraju mislim da je cijela ova priča po meni jednostavno pitanje mode, danas je moderno razmišljati globalno, ekološki svjesno i tolerantno na sve različitosti, pa je tako i ta moda došla kod nas. moderne stranke nemaju nikakve političke programe, sindikati su nemoćni jer glavnu igru igraju bankari, i moderno je baviti se marginalnim stvarima a to je da li je neki gay dobio otkaz jer je priznao da je gay. ili je neka brkata dama postala dečko pa je izgubila posao kondukterke u vlaku. ili koliko ste proizveli co2 ne znajući da će se otopiti ledenjaci i polarni medvjedi neće imati gdje lješkariti nakon obroka.