Više o ovoj temi možete pročitati u inspirirajućoj i potresnoj knjizi američkog katoličkog političara, savjetnika dvojice američkih predsjednika i publicista Patricka Buchanana Smrt Zapada.

Zbog kontrasta između glamuroznog života bogatih i najniže sirotinje u urbanoj sredini, zbog naivnog idealiste Jay Gatsbya koji partija na Long Islandu ne bi li tako osvojio Daisy, bivšu simpatiju koja je udana za tešku sirovinu, bogataša Toma Buchanana.

Lik iz naslova romana koji se smatra jednim od klasika američke književnosti (koja zbog svog specifičnog vremena nastanka često vodi bitku s tim što jest klasik), Jay Gatsby, veteran je Prvog svjetskog rata koji se naglo obogatio na vrlo vjerojatno nemoralan način, a još od mladosti zaljubljen je u Daisy, sada udanu za Toma Buchanana.

No nitko od gostiju na njegovim zabavama ne zna da je Gatsby nesretan čovjek koji sve to radi opsesivno vođen nadom da će tako privući i ponovno osvojiti svoju nekadašnju djevojku Daisy (Carey Mulligan), sada nesretno udanu za također bogatog ali grubog Toma Buchanana (Joel Edgerton).

Malo proučite što je to Frankfurtska škola ili pročitajte knjigu Patricka Buchanana: Smrt zapada.

Od 1993. do 1997. bio je direktor za vizualne umjetnosti galerije Tramway u Glasgowu, gdje je radio kao kustos izlozbi Elisabeth Ballet, Christiana Boltanskoga, Christine Borland, Rodericka Buchanana, Douglasa Gordona, Nieka Kempsa, Jonathana Monka, Stephena Willatsa i Richarda Wrighta, kao i skupnih izlozbi kao što je Povjerenje i nevjerojatna istina.

Pođimo slično Knutu Wicksellu, jednom od najutjecajnijih ekonomista sa kraja devetnaestog i početka dvadesetog stoljeća ili njegovog sljedbenika u tome Jamesa Buchanana, koji je umro početkom ove godine od pretpostavke da je u javnom interesu ono oko čega se svi slažu, dakle što bi dobilo jednoglasnu podršku.

U verbalnom duelu između Jaya i Toma Buchanana (Joel Edgerton) u hotelu Metropolitan, kao simbolu onovremenna pustopošnoga i raskalašeno-rastrošnoga života, sukobljavaju se plemenitost po duhu i plemenitost po rodu, a pritom je prva pesimistično poražena.

Odreðeni su politièki analitièari spominjali šefa Nixonova kabineta Alexandera Haiga, drugi su sumnjali na press-atašea Bijele kuæe Dianeu Sawyer, treæi su u tom liku vidjeli savjetnika Bijele kuæe Johna Deana, pa autora predsjednikovih govora Pata Buchanana, i tako dalje, i tako dalje.

Jednom prilikom, posjetivši svoju sestričnu Daisy i njenog supruga Toma Buchanana, on upoznaje veličanstvenu igračicu golfa Jordan Baker, ali i saznaje zapanjujuću činjenicu: Daisy poznaje Gatsbyja, iako na njegovim zabavama nikada nije bila.

No, jednako tako na njegovu se radnome stolu nalaze brojevi tromjesečnika kaptolskih franjevaca »Biblija danas«, New York Timesov bestseler »Smrt zapada« Patricka Buchanana, »Kontekstualna fundamentalna teologija« Hansa Wandelfelsa, »Opći religijski leksikon« i hrpa hrvatskih dnevnih listova i tjednika.

Za njega je međutim jedini cilj osvojiti srce Daisy svoje ljubavi uz mladosti nesretno udanu za grubijana i nevjernog supruga Toma Buchanana.

Nick se skrasi pokraj misterioznog milijunaša Jaya Gatsbya i preko puta njegove rodice Daisy i njenog supruga Toma Buchanana.

No, te zabave zapravo priređuje ne bi li privukao i impresionirao svoju nekadašnju ljubav - Daisy, lijepu i imućnu, ali nesretno udanu za bogatog grubijana Toma Buchanana...

Tom je pojasu Ward pridodao i NABF pojas pobijedivši Henrya Buchanana jednoglasnom odlukom sudaca (Ward je kod sve trojice sudaca dobio sve runde).

Jer ultraliberali koji vode ideološku igru u SAD-u i na Starom kontinentu već se trideset godina nadahnjuju teorijom javnog izbora ekonomista Jamesa Buchanana.

U prvom dijelu knjiga nas upoznaje sa glavnim postavkama niza drugih pisaca, priznatih autoriteta o ovoj temi, svjetski poznatih: Johna Coleman, Williama Engdahla, Patricka Buchanana ali i Hrvata: fra Nikole Mate Roščića, Mladena Lojkića i niza drugih.

Izašla su dva nova postera koja prikazuju Joela Edgertona u ulozi prebogatog Toma Buchanana i Isle Fisher kao Myrtle Wilson.

i još ovo, mijenjajte se prema ovome, molim.... desnice se nebojte jer ona je u svom totalitar reaktivnom obliku imala svoju epohu i to je ende, ALI GRAĐANI KAD PODIVLJAJU ONDA ĆE BIT NEŠTO GORE - ANARHIJA, MNOGO TEŽE STANJE. zna se koji su krali, gdje, kako i koliko - dugačko nam je sjećanje, Hrvatima. o evoluciji duha konzervativnih desnih sinteza i integracija zna mnogo desnici dobro poznat ERNST NOLTE, koji dakako nije zaboravio analizirat i francuze i nekada Action Francaise, jer i u parizu imaš desnih ko bijelog graha. ali šute. iz repozitorija pametnih ideja mladež ne uzima podatke jer su to gramzive sirovine sa interneta nadomjestile, kao što su novinari dobili upute da se politički ne izražavaju, KAO DA NISU POLITIČKE JAVNE OSOBE, A JESU. zato nemaš, zbog nadomjestaka šašavih za čitanje clemensa albrechta i " intelektualno utemljenje savezne rep njemačke " recimo, i k tome pripalu " frankfurtsku školu " (otrovali su je kvazi-desni lopine iz hdz, hsp, hčsp i svi ostali lopine) nego sjediš pokraj monitora i blejiš u potoke sperme i pizdi na netu, a to je onda to zoranovo onaniranje-nad-ničim, ŠTO JE DAKLE BESKONAČNA ITERACIJA, SVE BJESOMUČNIJA. spominjao sam jamesa buchanana. u " granicama slobode " on objašnjava zašto anarhija nije " Levijatan " (recimo jaka desna država moderna); zašto jaka država nije kaotična (ja velim tome Anarhijatan). jer neiskusni igrači vrlo lako poistovjete izvršno čvrste državne režime sa anarhijom, i obratno - a posebno narodi koji su kao naš bili plašeni i pod čizmom sfrj, jer su skloni kolektivnim nedoumicama i lako iz aficiraš i nerviraš.

Alma, duša na španjolskom, tumači Williams, od djetinjstva je zaljubljena u Johna Buchanana iz susjedstva i zbog te će ljubavi žrtvovati Vječnost. Daj mi sat, moli Alma Johna a ja ću ga učiniti životom. I doista to čini predaje mu se dušom i tijelom u nekoj sobi što se iznajmljuje na sat, iako zna da njihova priča neće imati nastavak.

Buchanana da se brinu o njegovoj ostavštiti, producenti osporavaju to pravo.

Neustrašivo prkoseći opasnostima Gillian je neumoljiva u odluci da napokon skine ljagu s imena ljubljenog oca i za svoju hrabrost biva dvostruko nagrađena usred naizgled negostoljubive škotske visoravni sudbina joj šalje pomoć u liku neodoljivog ratnika Brodicka Buchanana, poglavara škotskog klana.

Najzapaženija kazališna uloga mu je ona Toma Buchanana u Velikom Gatsbyju.

MOŽDA NIJE PRIGODNO, ALI ZAPRAVO JEST, JER KAK NISU RIJEŠILI ANTONIJIN SLUČAJ, TAK NISU NI HRVATSKU, PA SLUŠAJTE I ČITAJTE VI ZORANOVI KOLEGE, MOJI NISTE NITI ĆETE BITI... O ONOME O ČEMU OVAJ SISTEM POJMA NEMA, a trebao je imat, jer tak će svima biti bolje. dakle, još dok uopće hoću.... pazi sad.... ako se liberalnu teoriju pravde briana barrya (JA POSTAVIM - VI PROUČAVATE, JER JA NAUČAVAM, JA SE NE ZAJEBAVAM, NITI ĆU SE) shvati krivo, dobiješ SVOJU odnosno NAŠU teoriju pravde, to jest - VAŠU, lopine i lakrdijaši. jer kad nemaš drugo, onda te baca, kenjaš. nekaj sam sad pročital za jednu divnu micicu - doris-day-zuimonki-dječaka-u-Ženi-totalnoj, hm, da voli čitati puno. to me veseli, jer znam kakav joj je potencijal, makar sam je samo na ekranu videl. stručna literatura, sunčeko drago, ne bilo kakva. pa obriješ svjetski i onda ćeš biti ono što moraš biti - dama, komad, divota. dalje... ako " limite slobode " jamesa buchanana " slobodoumno " shvatiš lopina i droca i lakrdijaš zami određuju " limit ", što bi reklo " najbolje da limita nema " iliti NEZAKONITOST, BEZAKONJE. ako 3 debele knjige jamesa s. colemana o " temeljima socijalne teorije " nisi vidio, a po kulturi sistema nisi rasijao čak ni foucaulta, tada SOCIJALU nemaš - odnosno, šašavi pseudoelitisti misle samo na sebe i svoje jahte. tako se ekonomska kultura počinje odazivati na NE PITAJ ME KAKO TROŠIM U-JAMLJENU PARU, a socijalno-individualna na SNIMIT ĆU JOŠ PORNIĆA ili GDJE JE PARTY, a niste, niste švicarska?? ne još. obrambena reakcija prisavlja tu bi bila NE DIRAJTE NAZ - ZNAMO SVOJ POSAO. mož ' si mislit. rh nema rješenje prema eu i nova ponuditi sigurno ne može jer kapitalističku taktiku napravljanja ne poznaje, OSIM SPIKE DA NEKI U VLADI ILI BIZNISU IMAJU NAIVNE NESKROMNE APETITE... a zbog lakomosti u tranziciji KOMUNITARIZAM michaela housa nije bio izvediv, pa naravno da se " whosw justice? which rationality? " alasdaira macIntyrea NE ZNA, kao što je stoga ispalo d ani HDZ ništa NE ZNA, a da o NEZNANJU mnogo ZNA njihovom miroslav tuđman, pokazao je davno i izdvojio se. i HIS je tu bio, i kasnije SOA i slično, da zapravo dečki iz operativno-nadzorne sjene NADGLEDAJU PRIMITIVNO IZRITAVANJE HRVATSKIH ŠANSI U PONORE KOLEKTIVNOG ZABORAVA, što su onda neki novinari i politikanti išli kompenzirati humorom, lakrdijama, vulgarnim spikama o strastima, buteljama, prejebavanjima ljudskih karaktera i slično, JER NISU ODGOJENI U FUNKCIONALIZMU ZAPADA, PA JASNO DA NISU ZNALI BITI KONSTRUKTIVNIJI. ako ne znaš parsonsa ili mertona i shielsa edwarda napamet, ne znaš o čemu govorim i maštam za rh. bolje se sjećaš artikala sa polica u lidl-u i intersparu nego od artikala koje trebaš dati u proizvodnji i medijima i kulturi rh, što je strašno, ne? tu je opet izgovor prisavlju i tiskovinama PA MI SAMO PRATIMO I PRENOSIMO STVAR. jok ako posao ne znaš i ne mijenjaš mentalni sklop - URUŠAVAŠ SVE. to je jasno, isto kao i politika.

Jedini razlog, zbog koga Zuckerman, Lowry, Clift i McLaughlin nisu osporili Buchanana je vjerojatno taj što su znali da je Buchanan izrekao istinu.

Neki čak smatraju da je ovaj odnos imao utjecaja i na političke stavove budućeg predsjednika Buchanana koji je, iako iz sjeverne države Pennsylvanije, izražavao simpatije prema Jugu u vremenu prije građanskog rata za vrijeme predsjedništva državama (1857. 1861.).

Kao doživotni neženja petnaest je godina živio u domu budućeg predsjednika Jamesa Buchanana dok su bile kolege u Senatu.

Kako je termin homoseksualac (a još manje gej) bio potpuno stran, govorilo se kako su malo ženskasti dok pronađeni dokumenti svjedoče kako je tadašnji predsjednik Andrew Jackson na Kinga referirao izrazima s Miss Nancy i Aunt Fancy, a Buchanana kao njegovom ženom.

I sam završetak projekta je proslavljen prerano 1858 polaganje kabela je rezultiralo razmjenom telegrafa između kraljice Viktorije i Predsjednika Buchanana, no nakon samo dvadeset dana kabel je utihnuo i to zbog krivih znanstvenih pretpostavki.

Nijedan od dvojice kandidata ništa mi ne predstavlja u životu, i smatram da je riječ o rijetko blijedim i bezličnim ljudima, pa sve i da mogu, da sam nekim čudom i nesrećom američki državljanin - ne bih glasao, osim pod prijetnjom fizičke sile... (za Nadera ili Buchanana - u tom slučaju)