Na višekratnim putovanjima Nepalom i Tibetom u neposrednom je kontaktu s Tibetancima izučavao način njihova života a naročito ga je interesirao tibetski buddhizam.

Ona je sveta za pripadnike četiri velike azijske religije i to: buddhizam, hinduizam, đainizam i staru vjeru bön koja je cvala na Tibetu prije dolazka buddizma u osmom stoljeću.

Buddhizam je dobar primjer (iako ne jedini).

Svatko tko postane religiozna osoba i odbaci kršćanstvo, hinduizam, islam, đainizam, buddhizam - po prvi puta potvrđuje da je on individualan... religioznost je cvjetanje tvoga srca...

Mislim da je tu buddhizam malo ogranicen, ili se u najmanju ruku krivo odrazio.

Mnogo mi je bolje tantricko shvacanje po kojem je korijen patnje zudnja za bilo cime ogranicenim... ali mislim da je i buddhizam upravo na takvu zelju mislio.

Ako ti zastupas slucajnost reinkarnacija, i opcenito univerzuma, jer Buddhizam nema kozmologije, onda je svejedno po kojem moralnom principu mi zivimo, jer se " kotac samsare " vrti sve tako dugo, dok jedna osoba ne bude radjena za monaha, koji ce onda po putu ispraznjivanja svijesti rijesiti se ovoga zacaranog kruga u Nirvani.

To je ludost, pa nije cudo, da su kamikaze teroristi bili upravo buddhisti, a lamaisticki budhisti se borili sa Hitlerom, jer imaju potpuno fasistoidnu tendenciju, buduci da ocekuju zadnjeg Avatara, koji ce biti zadnji Buddha, pa onda prije njegova dolaska se cijeli svijet treba prevesti na buddhizam.

Naravno, uvijek postoji mogucnost da onaj kome se osnovne postavke buddhistickog ucenja ne svidjaju jednostavno ne prihvati buddhizam i problem je vrlo lako rijesen.

Naime, Buddhizam o kojem ja pisem je izvorni hinayana buddhizam i on je ateisticki.

Mahayana Buddhizam je teisticki, on ima veze sa Krscanstvom.

U svjetlu te postavke buddhizam se razotkriva kao metafizicko ucenje razvijeno iz jednog temeljnog nacela.

Buddhizam se posljedicno moze opisati kao sustav krajnje mnostvenosti (pluralizma).

Kao opravdanje za svoje slabosti, on je spremniji buddhizam (ili bilo koju drugu prakticnu filozofsku skolu) mijesati sa svojim stavovima, fantazijama i sl. nego prionuti ozbiljnijem svakodnevnom radu.

Buddhizam, kao put oslobođenja od svih oblika nezadovoljstva (dukkha) i vezanosti za uvjetovano i netrajno postojanje ega nije puki sustav uvjerenja ili nauk o moralnim pravilima, već je cjeloviti put probuđenja.

ispod svakog tvog posta piše: neka ne hoda stopama buddhe i s tim se slažem... jer buddhizam je nihilistička filozofija, a nihilizam je proizvod depresivne psihe koji se liječi terapijom, a ne filozofijom.: zubo:

Ti si upravo ovim upisom odbacio razum, pa je onda nepotrebno diskutirati sa jednim covjekom za kojega kuce nastaju samoorganizacijom, a Zen-buddhizam postaje fundamentom zivota.

no da li nas puka misao stvara? netko je spominjao buddhizam... da podsjetim: buddha ne govori o nepostojanju, već o postajAnju. sopstvo je fluidno, ono je agregat koji pamti. odbacuje se samo jedinstvo u smislu identičnosti, no priznaje se kontinuitet: dakle, promjena ne znači potpunu promjenu, što bi bilo pretvaranje, već to da sopstvo nije niz potpuno nesličnih stanja. davno je uočeno da ovo podrazumijeva transcendirajuće sopstvo (s obzirom na to b. priznaje reinkarnaciju) - dakle, nešto što ne umire kad umre tjelesni niz čovjeka. pitanje je također kako niz može biti svjestan sebe? pretpostavka je da je Buddha to znao, ali odabrao ne govoriti o tome. bio je praktičan:)

Ti trebas prebroditi svoju logiku, jer ona te sputava, a tvoj Zen-buddhizam bez ljubavi je jahanje na ostrici zileta, usamljenih i izgubljenih individua i tragaca za sveopcim " Nista ".

Mahayana buddhizam, Yogacara Buddhizam, Vayrayana Buddhizam i posebna vrsta ZEN-buddhizma, kao ogranka Mahayana Buddhizma u Japanu.

Buddhizam je djelo covjeka, pa je zato nesigurna orjentacija u zivotu.

Bez obzira na pristup sabranosti, da li se krece od promatranja " sastojaka " svijesti (theravada buddhizam), ili od osvjestavanja " sastojaka " svojeg ja-stva (tantricki pristup), prihvacanje i upoznavanje " sebe " je sastavni dio puta.

Buddhizam u svojim na Zapadu najpoznatijim oblicima je vrlo raznolik.

Znamo da je tibetanski buddhizam usvojio jako puno od predbudističke tradicije Tibeta; isto tako da je zen usvojio jako puno od predbuddhističke tradicije Kine i Japana.

Zašto je to tako - zašto Tibetanci i Kinezi i Japanci nisu jednostavno usvojili buddhizam kakav im je došao iz Indije nego su stvorili neki svoj oblik buddhizma?

Ne postoje 2 iste stvari u svijetu, pa je tako i krscanstvo (barem malo) razlicito u Hrvatskoj nego u Italiji, ili u Brazilu... a kamo li buddhizam u Hrvatskoj i na Tibetu.

Gledaj, kao što možeš buddhizam prosuđivati po lošim buddhistima, tako možeš i filosofiju po lošim filosofima.

On je kod Schopenhauera upoznao hinayana Buddhizam, ali otisao daleko od toga principa poimanja svijeta.

Njegova moralnost je sadrzana u pesimizmu i jednoj vrsti nihilizma, kojega transportira ovaj izvorni Buddhizam (hinayana), koji ima cetri glavne istine: 1) Trpljenje je puno trpljenja, tj. trpi, 2) Uzrok trpljenju je neprestana teznja i zudlja za necim, 3) Ako ovo spoznamo, mozemo se osloboditi ovoga trpljenja, 4) Ovo se moze postici, kroz upotrebu osmorostrukog puta.

To nas uvodi na podrucje mahayanskih filozofija, koje su izravno povezane s tantrickim utjecajem na buddhizam.