Odmah potom i krhotina davne rečenice, napisane za prvoga dana prošlogodišnjeg boravka na Patoblogiji: "...... a ti i ja, umesto po traku mesečine, sasvim nespokojni i anakroni,... " Zanimljivo, i tu se spominje anakronost, ovaj put u asocijaciji na Bulgakova.

Ima još mnogo jednako vrijednih ili manje ili više dobrih knjiga, ima ih koje mogu pročitati svakih nekoliko godina, poput " Majstora i Margarite " Mihaila Bulgakova ili " Zlatnog teleta " i " Dvanaest stolica " Iljifa i Petrova, ali većina ostalih je takva da sam zadovoljan kada ih pročitam jedanput, te više nemam želju to ponoviti.

Bulgakova, dvojice ključnih ruskih autora prve polovice 20. stoljeća i svjetskih klasika.

Ona je pionirski pothvat zbog nekoliko razloga; hrvatskome čitateljstvu predstavit će nepoznatu i na hrvatski neprevedenu ranu feljtonistiku Bulgakova, a isto će učiniti s antisovjetskom esejistikom Gor koga.

a osim odličnih primjera tumačenja Apokalipse iz književnih i teoloških uglova, ja bih ti dodao sjajnog Bulgakova Majstor i Margarita i još jednog Rusa Alexandra Mena Čitajući Apokalipsu

Elem, ja nigde nisam usporedio Bulića i Bulgakova.

Napisao sam da se Bulić može čitati nakon Bulgakova.

U nedjelju, 12. svibnja 2013. u 19,30 sati, u kazalištu " Gavella " gostovat će Makedonski narodni teatar iz Skopja, s predstavom " Život Molierea " Mihaila Bulgakova, u režiji Aleksandra Popovskog koja u Zagreb dolazi nakon gostovanja na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci.Predstava kao svoju osnovu uzima razdoblje stvarnoga života francuskog komediografa (kojega sjajno igra vodeći makedonski glumac Nikola Ristanovski), u vrijeme dok je bio na čelu kraljevskoga teatra u doba vladavine Louisa XIV - Kralja Sunca.

U knjizi je tako vidljivo poznavanje kulture svakodnevice i oblika narodne kulture, poput ruskih i ukrajinskih plesova, vjerovanja, usmene književnosti i likovnih prikaza, što je karakteristično za ranija Gogoljeva djela (tzv. Ukrajinske pripovijetke), te za veliki rukavac ruske književnosti, osobito kasnijeg Bulgakova.

Ovo je povijest uz svu citatnost, humor, ironiju jednog iskustva koje prekoračuje trenutak, povijest blistave književnosti suočene sa smislom, ljudskim zlom i tamom opstanka, koja se sa svojim dometima i uvjerljivošću jednači sa najsjajnijim stranicama Kafke i Bulgakova.

Tu spadaju Nature Morte, adaptacija teksta Josifa Brodskog, ili Suita na Majstora i Margaritu Bulgakova.

U svakom slučaju, geokarte Gor ' koga i Bulgakova, kojima je opremljena ova knjiga, osim što dokidaju nedorečenosti u primjeni pojmova sovjetski i antisovjetski, objektivno i zorno prikazuju gdje su navedeni pisci bili najkreativniji i koji se geografski prostor može tretirati kao njihova književna domovina.

Druga zanimljivost tiče se slavnog romana Majstor i Margarita Mihaila Bulgakova koji dobiva svoju verziju u crtanom filmu.

Roman Bulgakova je posebno interesantan i po tome što u njemu nema pozitivnih likova, a najveće simpatije čitalaca izaziva Woland i njegov tim koji dovode likove iz romana u situaciju da odgovaraju za svoje riječi i postupke.

Stojanović je jedno vrijeme na beogradskoj Filmskoj akademiji slovio kao štićenik Aleksandra Petrovića, dobitnika Zlatne palme za Skupljače perja (1967.), koji je pet godina kasnije zbog kritike režimu i pre-apstraktne adaptacije Majstora i Margarite Bulgakova izgubio mjesto na Filmskoj akademiji.

U europskom džezu možemo izdvojiti moskovskog klavirista Simona Nabatova koji je snimio albume nadahnute poezijom Josefa Brodskog i romanom Majstor i Margarita Mihaila Bulgakova.

U vezi toga skrećem pažnju na, po mome skromnom mišljenju, krivo i pravilno čitanje jednog od najznačajnijih djela koje obrađuje krizu, roman " Majstor i Margarita " Mihaila Bulgakova.

Iako dramatika vuče težište na iznimnu svjetsku dramatiku pojave Isusa Krista, povezano sa dramatikom ostala dva djela romana o impresivno gadnim vremenima (doba najvećih totalitarnih staljinističkih udara, kada nestaju svi redom a i pisac u romanu i stvarni pisac Bulgakov očekuju svaki trenutak da to nadnaravno stigne i njega), priča je dosljedno i težištem i svim na dramatici " običnog mislećeg čovjeka " kojemu je i prije toga raznog dosta i previše, koji zna da nije bog i da je normalno imati grčeve od života i svijeta jer oni nisu idealni, pogotovo ako i nešto misliš i vidiš i ako ti je do toga stalo, pa se prokurator Poncije Pilat grči od djela svoga života u kojem nije nešto moćno i dolično kako izgleda nego misleći sluga gluposti, a ne od božanskih uživljenosti, baš kao što to u romanu kroz druge priče još više teku slični grč i drama stvarnog čovjeka i pisca Mihaila Bulgakova - ni on nije u božanskom očaranju nego u svjetovnom i ljudskom grču, ne samo od impresivne društvene i civilizacijske drame nego i od svog osobnog udjela u drami.

Bizarnostima tu nije kraj spletom nesretnih okolnosti tijekom njenog sprovoda bojev metak iz počasnog plotuna pogađa nekog znatiželjnog zastavnika koji pada sa svoje terase, a zbog upozoravajućih uzvika njegove žene ljudi se razmiču i hrpimice ih kosi tramvaj nepostojećeg broja 18. Ovaj tour-de-force u kojima nalazimo odjeke Harmsa i Bulgakova kao da ukazuje na ludost s kojom ćemo se sretati tokom romana, ali se, srećom, komična nota ubrzo ipak razblažuje i ustupa mjesto naizgled sasvim ozbiljnoj teoriji zavjere.

A ne bih baš ni Bulgakova nazvala zaboravljenim autorom. (Styx 09.07.2008., 11:12:23)

Plakat za predstavu " Majstor i Margarita " Mihaila Bulgakova, u režiji Ozrena Prohića, koja je premijeru imala u studenom 2006., izabran je kao jedan od pobjednika natjecanja " HOW magazina ".

Volim Ramonese, Jethro Tull i Bulgakova tek toliko, da imate neke osnovne informacije o meni.

Ova atmosfera nemoći pojedinca pred moćnim izvitoperenim sistemom dosta podsjeća na Majstora i Margaritu Mihaila Bulgakova.

Genijalno, da znaš) i ako je to zaista isti sport onda jebeš i Manna, i Nabokova, i Bulgakova i mene i tebe.

Jebiga, Čadež, volim te k ' o brata, i zaista mislim da si ti pismeniji i duhovitiji (u kurac, pa zar te ja moram zaista nazvati i kazati ti to i telefonom: Čadež, tko onako čuje stvari čak i kad je u kurcu, u austrijskom zatvoru, pa je do te mjere artikuliran da ispiše onakvu reportažu kakvu si ti napisao, a riječ je o reportaži za koju ću te ja, vidjet ćeš, nominirati za žanrovsko dostignuće godine, ne zajebavam se, taj bi zaista morao naoštriti pero i zamrčiti papir; kakav kurac Bulić, stari, pa ja sam ovdje iz pizdarije i čitaniji i duhoviti i pismeniji od njega, što mi i nije nekakav kompliment) od čika Vlade, ali nemoj molim te da preteruješ - ne znam što si ti pročitao kod Bulgakova, ali ja kod Bulića nisam pronašao ništa osim površine, koja, dapače, nije poput one Oscarove, blještava a plitka, kao rižina polja; nedostaje joj barem odbljesak, naime.

Riječ je o Moliereu Mihaila Bulgakova u režiji i adaptaciji Dušana Jovanovića, pod naslovom Moliere - još jedan život.

Nemanja, Bulić se može čitati nakon Bulgakova.

Jer, vidiš, tvrditi da se nakon lektire Bulgakova može čitati Vladu Budalu, nedopustivo je čak u u Zagrebu.

Doduše, svašta se na ovom svetu može, recimo ja znam da ljudi letu k ' o orlovi preko kuća ako su nigual, dočim u Kitaju ima sekta što sluhom navodi bodeže da lete kao borci preko bamubsa, ali, iako je sve moguće osim drvenog šporeta, da je Vlada Bulić čitljiv nakon Bulgakova, to baš moguće ne će biti burazeru, pa čak ni urokan k ' o mamba ili u Limbu pijan od sreće i mlakog piva

Jebiga, Čadež, volim te k ' o brata, i zaista mislim da si ti pismeniji i duhovitiji (u kurac, pa zar te ja moram zaista nazvati i kazati ti to i telefonom: Čadež, tko onako čuje stvari čak i kad je u kurcu, u austrijskom zatvoru, pa je do te mjere artikuliran da ispiše onakvu reportažu kakvu si ti napisao, a riječ je o reportaži za koju ću te ja, vidjet ćeš, nominirati za žanrovsko dostignuće godine, ne zajebavam se, taj bi zaista morao naoštriti pero i zamrčiti papir; kakav kurac Bulić, stari, pa ja sam ovdje iz pizdarije i čitaniji i duhoviti i pismeniji od njega, što mi i nije nekakav kompliment) od čika Vlade, ali nemoj molim te da preteruješ - ne znam što si ti pročitao kod Bulgakova, ali ja kod Bulića nisam pronašao ništa osim površine, koja, dapače, nije poput one Oscarove, blještava a plitka, kao rižina polja; nedostaje joj bljeska, naime.