Pa ufatim malko listat po raznoraznih knjigama, pa buljim naokolo, pa se malo nalaktarim, pa iskljucim mozak do kraja i ne postojim na par minuta.

jedno agnosticko pitanje? postoji li uopce sadasnjost? svaki podrzaj koji covjek prima prolazi nuzan put od osjetila do percepcije u mozgu, sto zahtjeva odredjeni vremenski termin, pa je sva nasa percepcija sadasnjosti u biti proslost. jos gore ako pogledamo put neba u zvijezde. brzina kretanja svijetlosti je 299792.4590. km/s. najbliza zvijezda na nasem nebu je alpha centauri, udaljena od zemlje 4,24 svjetlosne godine, sto znaci.. da te zvijezdane veceri dok ja romanticno buljim u tu alphu centauri, postoji vrlo hipoteticka situacija da je ona vise ni ne postoji kako njenom zadnjem odsjaju treba 4,24 godine da dodje do mog oka (i malu zadrsku da je moj skleroticni mozak preradi:)), ja cu je punih cetiri i nesto godina gledati na nebu kao da postoji, a u biti, nje vise nece biti:) ako krenemo pogledom prema zvijezdama koje su na na tisuce svjetlosnih godina udaljene od nas, onda smo tek nadrapali sa tim nasim ljudskim poimanjem.. proslosti, sadasnjosti i buducnosti:)

Ja sjedim i buljim u vodu, okrenuta od grada i svijeta koji volim beskrajno, ali koji, ponekad, pritišće poput olova.

Ponekad sjednem u fotelju i buljim u tapiseriju ispred sebe, čak ne znam prolaze li mi kroz glavu neke misli, ali osjećam kako se obnavljam.

... koja sad čitava umrljana krvlju, leži odbačena na podu i u koju buljim ludim pogledom.

Buljim u ploču i pitam se hoću li imati dovoljan broj bodova za prolaz?

Zadržavam se na obali još pola sata-do sat vremena (meni se čini vječnost) buljim u noć osluškujem

Već noćima ležim pored svoje lijepe Erike i dok ona mirno spava, ne naslućujući muke kroz koje prolazim, buljim u tamu i proklinjem svoju naivnost.

Da, i aj sam zaboravila napomenuti da buljim u kompjutor pola dana.

Buljim samo pred sebe, korak po korak, ne usuđujem se pogledati gore jer su obrisi kraja ovog uspona predaleko.

............ žUrIm pA žuRim i jOš mALO UsPOrIM... i BULJim.. jeiii

Bila je samosvjesna i znao sam da osjeća kako buljim u prizor tik pred mojim nosom, miss sixty je pisalo na džepu kojeg sam proučavao.

Lijeno uvaljena u naslonjač buljim u televizor utišanog tona.

od kad sam te " upoznala " postala sam ovisna o pulskoj spici i nemrem vise proc onuda da te se ne sjetim... il jos gore, da ne buljim okolo po svim stolovima, trazeci te... osjecam se ko neka balavica (zapravo, tak se i ponasam) a zbilja to vise ni nemrem bit sa 24 godine.

No, prošo je i taj slom živaca, recimo da sam bolje, i dalje tražim posao, gutam knjige iz knjižnice, peglam, čistim, pospremam, peglam, kuham, čistim, kuham, buljim u televiziju počela bum peglat ljudima veš za pare, počela bum peć kolače za pare, samo da ne umirem od brige kaj nemam posao

JA: (zapanjeno buljim, na oči mi naviru suze od bijesa)

I posvema tupo, poput prosječnog betonskog stupa, dok buljim u monitor pokušavajući sastaviti tri suvisle rečenice u izvješću kojega moram danas dovršiti.

Ne znam zašto buljim u desktop laptopa čitavo popodne umjesto da učim, zbilja ne znam.

Paraliziran, sasvim umrtvljenih osjetila, buljim u monitor.

Pružam ruku Da dotaknem stranca Električne oči su svuda Vidim tu djevojku Ona zna da je gledam Sviđa joj se način na koji buljim

A lijepo sam tamo pisala kako neću više dozvolit da zbog nekog muškarca buljim u mobitel i čekam poruku.. i opet sam dozvolila..

Da ti bude jasnije; vi gledate u šupke ko što ja buljim u dekolte... hebiga, to je jače od mene:).

Da ne buljim stalno u ebeni tv.

Sve ovo vrijeme ja buljim malo u Pervana, malo se enigmatski smjeskam (poput Mona Lise, moglo bi se rec ') materi u brk.

Ide Jacques, ja pjevušim (tj. malo pjevušim, malo buljim u one cure lijevo i desno, mislim - kakvi su ono strukići wow). 4 Asa, ja već ko na igranci u osmom razredu (da, da, TO se zvalo igranka, jer je to organizirala učiteljica tj. drugarica Žarka, koja je rekla da je to igranka i amen) kad su pitomci iz obližnje vojne gimnazije svirali i pjevali Zovu nas ulice ili Igra rokenrol cela Jugoslavija, a mi zagrljeni skakali, akavci s akavcima, bekavci s bekavcima itd.

Buljim bez cenzure Zamišljam sudbine priče osjećaje Je li ovaj čovjek jutros poljubio ženu Jesu li mu djeca odlikaši Je li ova pretila gospođa s pretrpanim vrećicama Ikada išta dala sebi Dlačice na bradi pohabani baloner

Sada sam ve ć frustrirana, legla sam opet na kau č, dosada me pere... buljim u TV (to vam je ona kutija u kojoj se nalazi brdo toga, ima i pasonja koji puta, ali nisam glupa, znam da do njih ne mogu, pa ih samo koji puta pogledam... kao sada) uh dosade...

Tupo buljim u svoje beživotne oči koje mi ravnodušno uzvraćaju pogled.

opet taj san sanjala sam te i prije ali noćas je bilo tako stvarno dok buljim u neprozirnu tamu koja me okružuje sve poprima nestvarnu notu: ovo je soba košmara ovo je tijelo kaosa mislim da sam možda ipak sve ovo vrijeme bila sasvim budna (kako ću si priznati da je oduvijek bilo uzaludno?) možda sam znala... mada te nikad nisam upitala... sličniji smo nego što misliš rekla sam ti jednom ali ti si bio slijep za niti i spone koje su nas vezale presjekao si ih jednom pogledom i krv je briznula i ja sam briznula u nečujan plač iskrvarila sam iznutra vanjština se nije promijenila mlada i poželjna jesi li naslutio starost u mojim očima? je li te preplašio odsjaj Mraka? oboje smo u istom trenutku zadržali dah... u tvojim očima naslutila sam strah.

Buljim u telku, al nikaj se ne lovi samo gledam, no ne registriram.