Glavni urednik Slaven Bačić naglasio je kako je, unatoč nepostojanju profesionalnoga i institucionalnoga ustroja, učinjen pionirski pothvat objedinjavanja i izlaganja podataka o podunavskim Hrvatima Bunjevcima i Šokcima.

Naši preci kad su se iseljavali za Ameriku tamo davne 1914 su se izjašnjavali Dalmatincima. http://slobodnadalmacija.hr/Mozaik/tabid/80/articleType/ArticleView/articleId/180261/Default.aspx Vlaji u dalmatinskoj zagori opet su se dilili na bunjevce i rišćane... to je i dan danas ostalo u nekin selima zadarskog zaleđa kao zamjena za katolike i pravoslavce... što ponovo nema veze sa bunjevcima u vojvodini kao i sa vlasima u rumunjskoj, grčkoj, istočnoj srbiji itd.

Naime, dio Hrvata u Vojvodini se u popisu 1991. godine izjasnio " Jugoslavenima ", Bunjevcima, Šokcima ili pripadnicima ostalih etničkih skupina, odnosno, nije se želio izjasniti u smislu etničke pripadnosti.

Mnogi dolaze sa područja potoka rijeka Bune oni su kasnije nazvani Bunjevcima, karakteristično je za njih da i dan danas govore ikavicom.

I među Bunjevcima trebalo bi prići obradbi govora, jednoga po jednoga, ili barem snimanju tamo gdje se još u dobroj mjeri čuvaju.

Koncem 1912. je Neven sve više se okretao političkim stavovima radi ostvarenja bunjevačkih prava, posebno naglašavajući svoju krilaticu borbe za prava hrvatskog jezika među Bunjevcima.

Šta to radiš mojim Bunjevcima, ha?

Veći dio Istre, istočnog Kvarnera, Like, Bela Krajina [ nedostaje izvor ], dio Žumberka, zapadnog Zagorja (Sutla), veći dio Dalmacije (na jug do Opuzena) [ 1 ], zapadne Hercegovine, Završja/Tropolja, srednje i zapadne Bosne, Bosanske Posavine, južne i istočne Slavonije, na sjeveru Bačke (među Hrvatima Bunjevcima), u podunavlju Bačke Hrvati Šokci te na područjima tzv. Turske Hrvatske (Cazinska Krajina i Bosanska Krajina), a ikavski govori zastupljeni su i među hrvatskim iseljenicima u prekomorskim zemljama.

Tako će taj skup probranih javnih radnika, čijim je radom upravljao Blaško Rajić, uspjeti obaviti sve prijeko potrebne organizacijske pripreme, ishoditi dozvolu za održavanje jedne takve svetkovine, pozvati i pripremiti smještaj velikoga broja gostiju i kao najvažnije među Bunjevcima probuditi slavljenički duh.

Bunjevcima se obično nazivaju Hrvati koji žive u zaleđini Zadra, Hrvatskom Primorju, Velebitu i Lici te druga skupina koja živi u Bačkoj i to na mađarskoj i vojvođanskoj strani.

Ove nastambe od suhozida sačuvale su se sve do danas i najvjerojatnije su dale Bunjevcima svoje ime.

Tako je četnik Šešelj za vojvođanske Hrvate tražio da se izjašnjavaju Bunjevcima.

Toj vrsti najprimitivnije nastambe u planini mogli su se rugati i rugali su se stanovnici solidnije građenih kuća, zidanih pravim zidom sa žbukom, i nazivati ih »bunjevcima«.

E to su vam protobunjevci, ali se Bunjevcima tada još nisu zvali.

Tek kad su što s Turcima, što prid Turcima prišli izvor Cetine i došli do Dinare odjednom ji poćeše zvat Bunjevcima.

Leksikografskim poslom bavili su se Grgo Bačlija, Marko Peić i Ante Sekulić među Bunjevcima, Stjepan Sekereš i Ilija Žarković među Šokcima.

Među Bunjevcima književnosti je bilo i u starijim stoljećima, kako je općenito poznato.

Svakako bi bilo racionalno da se među Bunjevcima koji su Hrvati i među onima koji to nisu nađe prihvatljivo rješenje, a ono mnogo ovisi i o odnosima Hrvata i Srba općenito, Hrvatske i Srbije.

Kao pripadnik pobunjenih Srba ušao je u nelegalne postrojbe tzv. Teritorijalne obrane Plaški u selu Bunjevcima, te vršio straže i patrole u tom mjestu i čuvao topove pobunjenih Srba.

Slabljenjem turske moći, od 1671. godine, mletačke vlasti nastanjuju područje Starigrada Bunjevcima i Hrvatima.

Krmpoćani se u to vrijeme počimaju nazivati Bunjevcima i živjeli su u Krmpotama, Krivom Putu, Sv. Jurju, Krasnu, Jablancu, Otočcu, Pazarištu, Smiljanu, Kosinju, Gospiću, Lovincu, Udbini, Podlapcu i još nekim selima. [ 1 ] Nakon prestanka rata trebalo je mijenjati i način života.

Pridružimo li službeno iskazanom broju Hrvata i stanovništvo koje se u popisima izjasnilo Bunjevcima, onda vidimo da je demografski regres ovako definirane hrvatske zajednice u Vojvodini između 1971. i 1981. godine iznosio 14,1 %, između 1981. i 1991. godine 21,3 %, a između 1991. i 2002. godine 18,5 %.

Pa mi smo obveze prema Srbima tj. vlasima iz hrvatske ispunili.Hrvati su potpisivali " zamjenu " kuća a ugovore su sastavljali Beli Orlovi.Možda je to još jedan adut za pregovore pa da se bunjevcima zajamče njihova prava.

Iz ove kratke priče o Bunjevcima zaključujemo da su ostavili jaki pečat u okviru Hrvatske nacije, ali i u novijoj povijesti dinarski ljudi su ostavili traga.

I tako zahvaljujući Bunjevcima imamo Ličko prelo i jedemo sir škripavac.

Međutim, u Sjeverno-bačkom okrugu se 1991. godine 17.735 osoba (8,6 % stanovništva okruga ili 83,6 % svih Bunjevaca u Vojvodini) izjasnilo i Bunjevcima.

Poznato je da je knez Jerko Rukavina iz Baga sa svojim Bunjevcima preko Baških Oštarija ušao u Liku i zaposjeo 1685. godine Brušane i Rizvanušu, a 1686 Trnovac, Smiljan i Bužim.

Ništa zato, samo dozvolite svim Hrvatima da se vrate na svoja ognjišta (prvenstveno u Vojvodinu) te nas Hrvate prestanite dijeliti na Bunjevce, Šokce i Hrvate, jer svi smo mi samo Hrvati.E, tada kada to učinite bićemo i mi zato da Srbi u Hrvatskoj budu konstutivan narod pod uvjetom da to oni i žele. Vidikovcu, koji je, očito Hrvat, stiže odgovor od Darksidea: Ujače, vi konvertiti krvatski Janičari, ponašate se kao GUSARI, otimate tuđe istorisko i kulturno nasleđe, jer svoje nemate, prisvajate narode na silu kao sto sada radiš sa Bunjevcima i Šokcima. Isti srpski komentator pojašnjava i kako Bunjevci nisu Hrvati, iako, kako kaže, od početka 90 - ih godina, HDZ pokušava na razne načine da utiče na političke strukture u Srbiji da Bunjevce prevede u Hrvate, a, prema njegovoj teoriji Bunjevci su se doselili u Bačku 1687. kao katolički Srbi.

Stranka Savez bačkih Bunjevaca (SBB) iz Subotice zatražila je srijedu zabranu Demokratskoga saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV), jer njihovi predstavnici osporavaju pravo Bunjevcima na samobitnost.

»Salaši«, »njive« i »crkve«, po mogućnosti još i »lipa ikavica«, vječni su i neiscrpni motivi, vrela i odrednice svakog razgovora i književnog ostvarenja o Bačkoj i bačkim Bunjevcima i Šokcima.