U skladu s time, gotovo plebiscitarni ponovni izbor Putina za novog-starog predsjednika na posljednjim predsjedničkim izborima nije se dogodio slučajno, već je produkt njegovog uspjeha u izvlačenju Rusije iz duboke gospodarske, društvene i moralne krize u koju je zemlja zapala tijekom razdoblja Jeljcinove vladavine, te evidentne revitalizacije ruskog gospodarstva i jasne vanjske politike u prve četiri godine njegovog mandata.

Sličnih situacija bilo je stotine u svijetu u polsljednja dva stoljeća; Rusija u zadnjim godinama Jeljcinove vlasti je jedan primjer.

Prema Harićevu i drugim ruskim politolozima nakon »Jeljcinove anarhije« novi kremaljski lider Vladimir Putin učvršćuje administrativni aparat ljudima iz FSB kojima je zajednička ideologija da su interesi države iznad interesa pojedinca.

Posebno su za Ruse ponižavajuće bile pohvale ekonomskim reformama Jeljcinove administracije iz usta američkih dužnosnika, dok je stanje na terenu bilo sve gore i gore.

Tijekom Jeljcinove vlasti nalazio se u užem krugu predsjednikovih pobočnika kao zamjenik tajnika u ruskom vijeću sigurnosti.

Baš tako glup kako ti misliš nisam, veoma mi je dobro poznato da je obavještajni rad (t) na relaciji NATO-Rusija danas na razini hladnog rata, i to ne krivicom Rusije, sranje je počelo revolucijama u Ukrajini, Gruziji itd. Zapad je počeo polako ali sigurno zaokruživati Rusiju, Putin je dotad vodio politiku (bar je on mislio) koja je bila na relaciji stare Jeljcinove politike zbližavanja sa Zapadom dok se nije trgnuo, shvatio je čim se Rusija okruži ona će biti slijedeća, doduše na ruku su mu išli tadašnji događaji u svijetu koji su mu omogućili da državu bezbolno manje-više konsolidira i riješi se zapadnih sluga te preuzme pod državu vitalne energetske izvore i potencijale.Čini se da su Zapadni planovi debelo zapeli upravo zbog dobrog Putinovog vođenja.

Putin je došao sasvim slučajno, kao nepoznato ime, u vrijeme Jeljcinove potpune Vladimir Putin i Dmitrij Medvjedev namjeravaju zadržati vlast još barem 12 godina nesposobnosti i svjetske krize s naftom.

Međutim, za razliku od Jeljcinove i Bushove, Churchillova " najviša opasnost " nije odstupala od općih međunarodnih pravila igre.

Može li se očekivati od, prema Borisu Kagarlickom, " Periferne imperije ", nakon što je stoljećima svaki svoj napredak provodila nasiljem: od prinudne Petrove modernizacije i njegova surovog gušenja demokracije, preko Stolipinove reakcije na borbu protiv apsolutizma s 5000 smrtnih kazni, Lenjinove totalitarne indoktrinacije, Staljinove industrijalizacije koja je odnosila milijune žrtava, Jeljcinove privatizacije čiji je rezultat izgladnjivanje naroda, do Putinova liberalizma čvrste ruke da prema nepotrebnim neprijateljima kao što su Čečenci provodi politiku prava ljudi i naroda?

On je svojim reformama dirnuo u najosjetljiviju točku ruske vlasti, u gubernatorsku mrežu provincijskih moćnika koji su uvijek dominirali ruskom unutrašnjošću, još od doba carske Rusije, preko Staljinova SSSR-a, pa do tadašnje Jeljcinove države.

Akcijom protiv Pacollija Carla Del Ponte postala je poznatom izvan granica Švicarske: po zahtjevu ruskog državnog tužitelja Jurija Skuratova dvije je godine istraživala je li Pacolli davao mito ruskom predsjedniku Borisu Jeljcinu i njegovim suradnicima, je li prao novac za njih i jesu li Jeljcinove kćerke koristile kreditne kartice njegove tvrtke.

Vijece sigurnosti UN-a je izmislilo rezolucije kojima se Rusija opirala, zapadni mediji izmislili su sastanke Jeljcin-Milosevic, izmislili su Jeljcinove navode gdje kaze kako je protiv akcije HV za oslobodjenjem naseg teritorija, lazirali su izjave i rezolucije Rusa za ukidanjem sankcija Srbiji, a nametanjem Hrvatskoj.

Nagle Jeljcinove promjene su dovele Rusiju u kaos.

Dobitnica je Jeljcinove Predsjednikove stipendije za skladatelje te je osvojila brojne nagrade za skladbe u Hrvatskoj.

Dok je zapadni svijet kritizirao predsjednika zbog tih poteza, oni su mu istovremeno u Rusiji donijeli popularnost kod naroda, koji se sa strahom sjećao vremena Jeljcinove vladavine (naredio je napad tenkovima na parlament) i nelegalnog bogaćenja pojedinaca. [ 3 ]

Iako neki mediji uspoređuju najavljeni val privatizacije sa sličnom prodajom državne imovine koju je Rusija provela za vrijeme Jeljcinove vladavine, razlika je u tome što je prvi val privatizacije u Rusiji doveo do potpune " rasprodaje " državne imovine, i to ispod cijene, što je dovelo do formiranja grupe ruskih poduzetnika poznatije kao oligarsi.

Kako se Rusija spasila od Jeljcinove vladavine, ako njome vlada osoba koju je Jeljcin postavio na vlast i koja nije izvela Jeljcina pred sud za njegove prijestupe