Listeš se nije zadovoljio standardnom gitarističkom literaturom, nego je odabrao vrlo zahtjevnu Drugu partitu za violinu solo BWV 1004 Johanna Sebastiana Bacha u obradi Valtera Dešpalja sa znamenitom Ciacconom na kraju, a sam je obradio tri stavka iz Prve španjolske suite op. 47 za glasovir (Cadiz, Cataluna i Sevilla) Isaaca Albéniza.

Johann Sebastian BACH (1685 - 1750) Nun komm der Heiden Heiland BWV 659

A to je upravo bio slučaj s violinisticama Sarom Domjanić (10 g.) i Lalitom Svete (11 g.) u stavcima iz Bachova Koncerta u d-molu za dvije violine, gudače i continuo, BWV 1043, ili pak s pijanistom Andreasom Domjanićem (12 g.) u Mozartovu Rondu iz Koncerta u d-molu, KV 466. Nešto su sigurniji bili petnaestogodišnji pijanisti Anja Xiaoxing Cui i Jure Goručan sa po jednim stavkom Chopinova Koncerta br. 1 u e-molu, op. 11 u izvornoj inačici za glasovir i gudače.

Na početku koncerta se međutim našao Johann Sebastian Bach i njegova S uita u a-molu, BWV 818 a.

U Zagrebu izvodi veličanstveni niz Bachovih remekdjela, počevši 4. Brandenburškim koncertom, BWV 1049 u kojem će mu se pridružiti vrsni flautisti Zagrebačke filharmonije Renata Penezić i Dani Bošnjak.

Potom slijedi poznati 2. koncert za violinu, BWV 1042, pa Stavak iz izgubljene kantate, BWV 1045 i naposljetku briljantna 3. suita za orkestar, BWV 1068. Bit će to prava svečanost glazbe i u pravom smislu riječi " kraljevski početak " nove godine u kojoj nas - kada su Zagrebački filharmoničari i njihova 140. obljetnica u pitanju - očekuje još " bezbroj glazbenih doživljaja ".

Na programu su pravi biseri glazbe baroka: Sinfonia da L ' incoronazione di Dario RV 719, Koncert za dvije flaute u C-duru, RV 533, te Koncert za gitaru u D-duru, RV 93 Antonija Vivaldija, a u drugom dijelu Brandenburški koncert br. 3 u G-duru, BWV 1048 i Koncert za dvije violine u d-molu, BWV 1043 Johanna Sebastiana Bacha.

Referencija: 2. brandenburški koncert, u F-duru, BWV 1047 Praizvedba Šipuševa djela: HGZ, 23. studenoga 2010. Drugi zagreba č ki koncert Skladati po uzoru na nekoga?

Međutim, Martina interpretacija G. Caccinije Ave Marije i C. Franckove Panis angelicus, te Bosnarov Toccato con Fuga d-moll, BWV 565, J. S. Bacha grmjeli su akustičnom đurđevačkom crkvom i oduševili publiku za klasiku.

Program je bio podijeljen u tri cjeline, a prva je predstavila barokno razdoblje s dvjema sonate: Sonatom sopra " La Monica " njemačkog orguljaša i skladatelja Philippa Friedricha Böddeckera (1607 - 1683) i 1. sonatom u G-duru, BWV 1027 za violu da gamba iz 1720. Johanna Sebastianna Bacha.

Za osorski je festival odabrao Drugu sonatu za violinu solo u a-molu, BWV 1003 J.

Nakon briljantnog Mozarta vrlo lijepa izvedba Vivaldijevog Concerta grossa u g-molu za dvije violine, violončelo i gudače br. 2, op. 3, RV 578 iz zbirke L ' estro armonico možda je ostavila mrvicu slabiji dojam, ali je zato Bachova Suita za orkestar u C-duru br. 1, BWV 1066 izuzetno kreativno prostudirana i interpretirana partitura.

To u potpunosti slijedi i Koncert za violinu i orkestar u E-duru BWV 1042, čiji je već prvi stavak oblikovan trodijelno prema formalnom idealu barokne arije (A-B-A), polagani središnji stavak slijedi plemeniti solilokvij solista nad repetitivnim basom, dok u rondoidnom finalu pet nastupa glavne teme odvajaju inventivni solistički interludiji.

Od prve note Bachova Koncerta za violinu i orkestar u E-duru (BWV 1042) bilo je jasno da je riječ o instrumentalistu koji nastoji zabljesnuti tehničkim virtuozitetom, ali koji za to nema kapaciteta.

Tjerajući orkestar u prebrza tempa (što je, pri izvedbi Bachova Koncerta za dvije violine u d-molu, BWV 1043, koji je Korniszewski izveo sa svojim studentom, Danielom Kuzminom, izazvalo potpuni raspad solista i orkestra), ne obazirući se na dirigenta Zlatana Srzića koji se svim silama trudio zadržati zajedno violinistu i orkestar te doslovno grebući po violini kao da ne zna proizvesti pravi, čisti ton, Korniszewski je bio, u pravom smislu riječi, razočaranje večeri.

Sve spomenuto sastavni je dio niza obrada među kojima se ističe Arija u F-duru, BWV 587, originalno stavak sonate L ' Impériale iz zbirke Les Nations Françoisa Couperina.

Dvostavačni Trio u c-molu, BWV 585 zapravo je prerada prva dva stavka Triosonate u c-molu za dvije violine i basso continuo Johanna Friedricha Fascha, inače jednog od Bachovih protukandidata na audiciji za mjesto kantora crkve sv. Tome u Leipzigu.

Na istu audiciju javio se i Georg Philipp Telemann, čija je (zasad nepoznata) skladba Bachu poslužila za obradu u obliku Trija u G-duru, BWV 586.

Vlastita Bachova skladba predmetom je čak dvostruke parodije u Triju u G-duru, BWV 1027 a, nastalom po predlošku posljednjeg stavka Sonate za violu da gambu i čembalo, BWV 1027 (ranija verzija egzistira kao Sonata za dvije flaute i continuo, BWV 1039).

Sonata u e-molu, BWV 528, ističe se mnogim posebnostima, od kojih valja spomenuti posljednji virtuozni stavak u obliku rondo-fuge, drugi stavak s karakterističnim dvotaktnim frazama i mnogobrojnim sekvencama, dok je kod prvog stavka riječ o aranžmanu sinfonie iz kantate br. 76. Vrlo zanimljiva orguljska transkripcija poznate fuge iz Sonate u g-molu za violinu solo, BWV 1001 egzistira u Preludiju i fugi u d-molu, BWV 539, djelu koje nosi dvojbeni predznak oko autorstva preludija, kao i diptiha u cjelini, budući da prvi sačuvani primjerak cjelovitog djela datira s početka 19. stoljeća.

Na sv. Misi sudjelovala je naša vrhunska sopranistica Nikolina Pinko s vokalnom interpretacijom F. Schuberta: Ave Maria; C. Francka: Panis angelicus te Preludija u D-duru J. S. Bacha iz zbirke Das Wohltemperierte Klavier BWV 846, te liturgijskih skladbi iz svih dijelova svijeta kao i iz naše hrvatske baštine.

Bachovim djelima za instrumente s tipkama: " Engleskom suitom br. 2 u a-molu; BWV 807 "; izborom iz " Das Wohltemperierte Klavier erster teil, BWV 846 - 893 "; " Koncertom u f-molu, BWV 1056 " i " Koncertom u d-molu,. BWV 1059 ".

Na programu će se tako naći Preludij, Largo i Fuga u C-duru BWV 545, Schmücke dich, o liebe Seele BWV 654, Fuga u c-molu BWV 575, Fuga u g-molu BWV 579, Fuga u G-duru (Alla gigue) BWV 577 u izvedbi Pavla Mašića, te Toccata u F-duru BWV 540/1, Erbarm ' dich mein, Herre Gott BWV 721, Herzlich tut mich verlangen BWV 727, Preludij i fuga u a-molu BWV 543 kao i improvizacija na B-A-C-H u izvedbi Ante Knešaureka.

Program koncerta činile su četiri orkestralne suite, koje je Bach napisao dvadesetih godina 18. stoljeća u Leipzigu: 3. suita u D-duru BWV 1068, 2. u b-molu, BWV 1067, 1. u C-duru BWV 1066 i 4. u D-duru BWV 1069.

Ona s jedne strane posreduju cjelovitost i osebujnost istodobnog zvuka svih pet instrumenata (npr. u Uvertiri Bachove Orkestralne suite u C-duru, BWV 1066 ili stavcima iz Piazzolline Suite Maria de Buenos Aires, Tangata Silfo y Ondina i Michelangelu 70).

Počesto se glazbeni recepijent, slušajući Bachovu Treću sonatu za solo-violinu u D-duru BWV 1005 (u obradi Valtera Dešpalja), mora zapitati je li moguće da netko te životne dobi tako starački mudro pronikne u Bachov kozmos.

Za izdavačku kuću« Croatia records »snimila je nekoliko compact discova. 2000. god. izdaje knjigu napisanu za Muzičku akademiju Sveučilišta u zagrebu pod naslovom« Oruguljska tehnika i interperatcija u razdoblju od 16 do 19 stoljeća ». 2000. god. osvaja dvije diskografske nagrade« Porin »za CD Bach Vivaldi - Orguljski koncert BWV 592 - 596 »za album godine i najbolju solističku izvedbu.

Uz Orkestar na koncertu su kao solisti nastupili i dvojica violinista Martin Draušnik i Ivan Novinc izdvojivši se u izvedbi Koncerta za dvije violine u d - molu BWV 1043 Johanna Sebastiana Bacha.

U jednosatnom glazbenom programu biti će izveden niz koralnih fantazija skladanih po Buxtehudeovim modelima, ali i dvije iznimno virtuozne toccate: raskošna i retrospektivna Toccata u C-duru, BWV 566 te krajnje nekonvencionalna Toccata, adagio i fuga u C-duru, BWV 564, koja svojom originalnošću najavljuje buduće velike opuse.

Razigranim tonovima Bachove Suite u e-molu BWV 996 započeo je drugi dio koncerta.