Beethovenova 5. simfonija u c-molu bila je na rasporedu za drugi dio koncertne večeri.

Nizali su se tako redom Beethovenov Jedanaesti kvartet u f-molu, Šostakovičev Osmi kvartet u c-molu, te Schubertov Č etrnaesti kvartet u d-molu, poznat i po podnaslovu Smrt i djevojka.

I zato je po svim linijama neka i različitih slušateljskih senzibiliteta i bilo moguće, siguran sam, doživjeti puninu Andsnesove poetično smirene vizije Beethovenova 3. glasovirskoga koncerta u c molu, a prirodan, nimalo aristokratski udaljen, a gospodski blizak ton od paučinasta zlata, u stopostotnome je karatnome sjaju plovio po kajdama malo bečkoga klasika, malo bonskoga vizionara.

Program je bio omeđen Chaconom u g-molu Henryja Purcella u redakciji Benjamina Brittena i Kvartetom u f-molu op. 95 (u obradi za gudače) Ludwiga van Beethovena, dok je središnji dio pripao glazbi Josepha Haydena, 52. Simfoniji u c-molu i Koncertu za obou i orkestar u C-duru.

Prvi dio večeri završio je Lisztovim Mefisto valcerom, a drugi je otvorio Chopinov Nokturno u c-molu.

Dvostavačni Trio u c-molu, BWV 585 zapravo je prerada prva dva stavka Triosonate u c-molu za dvije violine i basso continuo Johanna Friedricha Fascha, inače jednog od Bachovih protukandidata na audiciji za mjesto kantora crkve sv. Tome u Leipzigu.

Završetak i ujedno vrhunac te glazbene večeri protekao je u zvucima Piano tria br. 3 u C-molu, a među izvođačima ovoga su puta bili mladi hrvatski pijanist Danijel Detoni, kojega je festivalska publika imala priliku prvi put čuti prije nekoliko večeri u Kneževu dvoru, violinist Borys Brovtsyn te njegov sunarodnjak, violončelist Boris Andrianov, čiji su talent svojedobno prepoznali i glazbeni velikani Mstislav Rostropovič i Daniil Shafran.

Druga simfonija u c-molu, Uskrsnuće prvo je simfonijsko djelo Gustava Mahlera (od devet dovršenih uz jednu (desetu) nedovršenu simfoniju) u kojem se skladatelj koristio ljudskim glasovima po uzoru na Devetu simfoniju Ludwiga van Beethovena.

Branimir Slokar također se predstavio kao sjajan solist u ponešto sladunjavoj Sonati u c-molu na Pergolesijevu temu za trombon, orgulje i udaraljke Hannesa Meyera, a više se svidio u skladbi Koncertantni duo za trombon i orgulje Gustava Theodora Holsta skladanoj 1894.

Sa Zborom HRT-a sudjelovali ste u ciklusima Sfumato i Sfumato plus u izvedbama djela Membra Iesu Nostri Dietericha Buxtehudea i Rekvijem u c-molu Michaela Haydna.

Ni Ton Koopman nije bezgrešan, a zagrebačka provedba iz drugoga koncertnoga poluvremena uz bremensku je kapelu i Nizozemca sada samo kao dirigenta, u dijelovima XX. simfonije i Adagia i fuge u c-molu prikazala i rupe autentične izvedbe što vodu kod Wulfija ne drže.

Na programu će biti djela Henrya Purcella: Scenska glazba za dramsku predstavu Abdelazer, Josepha Haydna: 1. Koncert za violončelo u C-duru, Wolfganga Amadeusa Mozarta: Divertimento u B-duru KV137, Franza Schuberta: Quartettsatz u c-molu D. 703, Gustava Mahlera: Adagietto iz V.

Svakako je u tome ogledna bila Beethovenova Peta simfonija u c-molu.

Izvođači su se okušali u reprodukciji lamenta nad ljudskom i božanskom žrtvom kroz program sastavljen iz dvije skladbe: Šostakovičev Osmi gudački kvartet u c-molu op. 110 i Pergolesijevu Stabat mater.

U programskoj knjižici bilo je zapisano da ćemo u prvom dijelu koncerta čuti Četiri impromtija iz opusa 90 i iz opusa 142, no kad su se počeli redati, moglo se ustvrditi da su iz prvog opusa odabrani br 1. u c-molu, D889 i A-duru, D935, a iz drugog opusa br. 1 u f-molu D935 i br. 3 u B-duru, D855. Svaka skladba odsvirana je u vještoj tonskoj igri i potaknuta unutarnjim agensom stvorila intimnu atmosferu kao da je umjetnik želio dozvati u svijest Schubertiade kakve je sam skladatelj priređivao.

Violončelist Miklos Pereny, violinist Gabor Takacs-Nagy, violist Sandor Papp i velika mađarska pijanistička nada, mladi Denes Varjon, udružili su muzikalnost, perfekciju svirke i kreativnu energiju da bi u velikom stilu odsvirali program skladbi Zoltana Kodalyja (Duo za violinu i violončelo op. 7), Roberta Schumanna (Kvartet za klavir i gudače u Es-duru, op. 47) i Johannesa Brahmsa (Klavirski kvartet u c-molu, op. 60).

Zasluga je to ponajprije iskazane kulture skupnoga muziciranja, koja je krasila sve izvedbe s programa; uvertiru Weberoj operi Strijelac vilenjak, Beethovenov Treći koncert za glasovir i orkestar u c-molu, i Petu simfoniju Čajkovskog.

Na programu će se tako naći Preludij, Largo i Fuga u C-duru BWV 545, Schmücke dich, o liebe Seele BWV 654, Fuga u c-molu BWV 575, Fuga u g-molu BWV 579, Fuga u G-duru (Alla gigue) BWV 577 u izvedbi Pavla Mašića, te Toccata u F-duru BWV 540/1, Erbarm ' dich mein, Herre Gott BWV 721, Herzlich tut mich verlangen BWV 727, Preludij i fuga u a-molu BWV 543 kao i improvizacija na B-A-C-H u izvedbi Ante Knešaureka.

Zanimljivo je i da je središnje glazbeno djelo u posljednjem filmskom stavku (film je podijeljen u dvije velike cjeline), Bachov Koncert za dva čembala i orkestar u c-molu, na ovom albumu ostavljen u izvornoj verziji (sviraju ga Karl Richter i Hedwig Bilgram uz pratnju The Munich Bach Orchestra), premda ga u filmu, umjesto dva čembala, izvode čembalo i flauta.

Izveden je Treći koncert za klavir i orkestar u c molu, op. 37 i Treća simfonija u Es duru, op. 55, Eroica.

Koncert za klavir i orkestar u c-molu op. 37 L.

Sonata op. 13 u c-molu i Sonata op. 53 u C-duru L. van Beethovena su ispunile prvi dio večeri.

Primjerice, jasno je da se odabirom Adagia iz Adagia i fuge u c-molu htjelo naglasiti Mozartovu avangardnu stranu, no opetovanim ponavljanjem ove glazbe u iskasapljenom obliku, s odrezanim početkom i krajem, Mozartu se nanijelo više štete nego koristi.

U č ast Mata č i ć u ovoga je puta bila prire đ ena izvedba Osme simfonije u c-molu Antona Brucknera, autora kojega je posebno volio i bio jedan od neupitnih tuma č a.

Slijedila je srodna, a opet i oprečna 3. sonata za violinu i glasovir u c-molu op. 45. Edvarda Griega kojom je Tretjakov suvereno dominirao, a Griegova glazba bila je prilika i za zamjetniji glasovirski doprinos njegove kćeri i pratiteljice Marije.

S obzirom na to da Mozarta odlično poznaje ne samo kao interpret nego i kao muzikolog (potpisuje, između ostalog, i nove redakcije i dovršetke nedovršenih dijelova Rekvijema i Mise u c-molu), to je svoje golemo znanje pretočio i u interpretaciji.

Pa je tako Mozartov Kvartet u C-duru u drugom dijelu večeri nadopunio Brahmsov Kvartet u c-molu.

Uz tako vrstan orkestar i izvedbe Beethovenovih Uvertira Koriolan i 5. simfonije (obje u c-molu), junak ve č eri bio je violon č elist Luka Šuli ć, nadasve blistav interpret Schumannova koncerta u a-molu.

Chopinovi su pak akordi bili jasnije naznačeni, s naglašenijim osloncem na glazbenu tradiciju (Bach-Mozart), no istovremeno osebujni i neočekivani, poput onih u zamjetnoj progresiji Nokturna u c-molu, bez lomova, izostavljanja ili skrivanja unutar višeoktavnih arpeggia.

U čarobnom koncertu nabijenom emocijama publika se uz zvuke posljednjeg remek djela velikog simfoničara Antona Brucknera - 8. Simfonije u c-molu iliti misterija " kako ju je opisao sam autor, prisjetila veličanstvenog Lovre von Matačića.