Meštrovića unutar kompleksa Crikvine - nekadašnjeg kašteleta obitelji Capogrosso Kavanjin.

Nakon sređivanja gradivo je grupirano u sedam serija: 1. Obitelj Pietra Albertia i njegove žene Elene Capogrosso; 2. Obitelj Girolama Albertia i njegove žene Marije Bergelić; 3. Obitelj Girolama Albertia i njegove žene Marije Zanchi; 4. Dokumenti Francesca Zanchia, oca Marije Zanchi; 5. Dokumentaciija za rodoslovlje i potvrdu plemstva; 6. Dokumenti srodnih obitelji Bergelić i Capogrosso; 7. Miscellanea.

Za toga razgovora prijavi malen, u crvenu svilu odjeven crnac, da su prisjela dva gosta, i to plemeniti barun Josip Rabata, namjesnik kranjski i poklisar Njegove carske Svjetlosti, i Antonio Capogrosso, poručnik prejasne Republike na galiji gospodina Loredana.

Poručnik Capogrosso, opaziv to, prisloni se na stup uz pritvorena vrata, naoko zamišljen, naoko gledajući Dijanu i Endimiona.

Govori, tko je ondje bio, šta li se govorilo, ili će se sutra u lavljem ždrijelu od kamena kraj duždeve palače naći pismo i dokazi, da Antonio Capogrosso pravi sa tajnom družbom krive cekine.

Nedaleko od Galerije Ivana Meštrovića u Splitu nalazi se Kaštelet-Crikvine, negdašnji ljetnikovac obitelji Capogrosso, sagrađen početkom 16. stoljeća.

Sa oratorija gledaše zaklonjen Barbaro i poručnik Capogrosso.

- A znaš li sigurno da je unišao? - zapita Capogrosso.

- U taj par pojavi se Capogrosso.

- Corpo di Bacco - lupnu Capogrosso nogom - eto nas prevari pijanica Bogdanić.

Onamo - trgnu Capogrosso svoj mač, i da pojuri s četom put mora.

- Naprijed, mušketiri - dignu Capogrosso mač - prema moru.

Izložba i knjiga posvećene su opsežnoj dokumentaciji koja pokazuje kako je Ivan Meštrović 1939. godine kupio tada zapušteni kompleks Kaštilac Capogrosso na splitskim Mejama te ga preuredio želeći ga pretvoriti u izložbeni prostor za svoje skulpture.

Arsen Duplančić obradio je pitanje vlasnika knjiga iz knjižnice obitelji Capogrosso-Kavanjin u Muzeju grada Splita.

Bruno Kuzmanić napisao je kratku povijest vlasnika obiteljske knjižnice Capogrosso-Kavanjin koja predstavlja najveći i najvrjedniji dio zbirke.

Zbog restauracije Kaštilca Capogrosso, koja nije u potpunosti slijedila pravila struke, Meštrović se sukobio s tada vodećim konzervatorskim autoritetom Ljubom Karamanom, ali ono što sada ima obilježje bespravne intervencije nad baštinom, u knjizi ' Meštrovićeve Crikvine ' je dobro stavljeno u kontekst vremena.

Ali još ne bje knez svršio riječ, a u sobu stupi poručnik Capogrosso.

Capogrosso omjeriv rukom mladu i vojvodu, pokloni se i ode rekav da su poslovi vrlo prešni.

Nakon što je tijekom tridesetih godina prošloga stoljeća u splitskom zapadnom podmarjanskom predgrađu Meje sagradio raskošnu vilu (danas Galerija Meštrović), slavni hrvatski kipar otkupio je i obližnji posjed na kojem su se nalazili zapušteni ostaci nekadašnjeg renesansnog ljetnikovca obitelji Capogrosso.

Za jedno pol ure penjahu se senjski biskup i poručnik Capogrosso uz silne one stube, kojima se dolazi do hrama čudotvorne majke božje trsatske nad Rijekom.

- Sve po vašoj zapovijedi - poljubi Capogrosso biskupa u ruku.

Ujedanput ozva se iz bližnje šume poznat glas: - Stani, Capogrosso

- Izim vojske ne zna nitko ništa, Capogrosso?

- Bene, Capogrosso - prihvati Rabata - ja ću sa prečasnim biskupom po moru, ali vi morate svakako sa starim Klekovićem po kopnu.

Capogrosso dodirnu se rukom šešira na odzdrav i odleti prema Rječini.

Posvetio ga je članovima ugledne splitske obitelji Capogrosso.

Taj časnik bijaše signor Antonio Capogrosso, pobočnik carskoga povjerenika Rabate.

- Bene - nasmjehnu se Capogrosso slegnuv i opet ramenima.

- Bene, bene - odvrati nestrpljivo Capogrosso.

Al kazujte, nađoste li Paskvaliga? - da, čujte, poručniče Capogrosso