Godine 1697. austrijski car Leopold I [ 3 ]., u skladu s tadašnjim običajima, a za posebne zasluge u pobjedi nad Turcima kod Sente, podario mu je imanje u južnoj Baranji.

Povijesni grb grada Rijeke temelji se na grbu koji je dodijelio hrvatski kralj i austrijski car Leopold I. 6. lipnja 1659. U crvenom ovalnom štitu desnom nogom stojeći na stijeni dvoglavi crni orao uzdignutih krila obiju glava gledajući u lijevo sa zlatnim kljunovima i nogama i crvenim jezicima, lijevom nogom drži vrč prirodne boje iz kojeg se obilno izlijeva voda koja se razlijeva oko stijene.

Car Leopold I. doveo je hrvatske velikaše godine 1670. u Beč pod izgovorom pomirenja, ali ih je odmah dao uhititi i zatočiti u jednoj od kula zloglasne tamnice u Bečkom Novom Mjestu.

Potaknut molbama drugih franjevačkih provincija u Ugarskoj car Leopold pokušao je franjevcima Bosne Srebrene jednim dekretom oduzeti sve što su za turskoga vladanja stekli u Ugarskoj i Slavoniji.

Zbog ovog su ga kritizirali njegovi podzapovjednici i car Leopold I., a njegovo oklijevanje za napad je vođa neprijateljskih snaga, veliki vezir shvatio kao da je to znak da je habsburškim postrojbama nizak moral.

Po oslobođenju Like ispod turske vlasti car Leopold Liku i Krbavu stavlja pod duhovnu vlast senjskog biskupa.

To je car Leopold I iskoristio da ova razdijeli svojim vojskovođama, saveznicima i zaslužnim uglednicima.

Teško da će, na primjer, car Leopold I. s obzirom na sudbinu Zrinskoga i Frankopana ikad naići na simpatije šire hrvatske javnosti, iako se njegova uloga u svjetskoj historiografiji uglavnom pozitivno ocjenjuje.

Idućega dana pridružio mu se austrijski car Leopold II, nadvojvoda Aleksandar i napuljska kraljica s kćerima Marijom Terezijom i Marijom Karolinom, budućim suprugama nadvojvodâ Franje i Ferdinanda.

Povijest riječkog dvoglavog orla počinje u 17. stoljeću kada na zahtjev Riječana car Leopold I izdaje povelju 6. lipnja 1659. kojom gradu Rijeci odobrava grb.

Prije svega car Leopold je svojom odlukom od 30. ožujka 1690. godine muslimanima koji se pokrste ostavio posjed i kuću.

Josip II umire 19. veljače 1790. Novi car Leopold II (1790 1792) najprije nastavlja rat s Turcima uspješnije nego pokojni mu brat, ali već u listopadu 1790. sklapa s Turcima primirje, nastoji što prije sklopiti mir, vraća Turcima osvojeni (diu desideratum, dugo željkovani) Beograd i neke druge tvrđave, jer predviđa sukob s Francuzima.

Car Leopold I imenovao je nakon Maravićeve smrti bosanskim biskupom fra Matiju Benlića (Buturac 123).

God. 1664. potukla je carska vojska Osmanlije kod Sv. Gottharda, no nije iskoristila pobjedu, štoviše, car Leopold I. sklopio je u Vašvaru sramotni mir, koji je teško uvrijedio hrvatske velikaše, jer je vratio Turcima sve hrvatske teritorije koje su hrvatski ratnici zauzeli.

Zaslugom Jana Sobjeskoga car Leopold se obranio od drugoga i posljednjeg nasrtaja Turaka na Beč 1683. godine.

Car Leopold zatražio je od zagrebačkog biskupa Petra Petretića (inače rodom iz Žumberka) da on predloži jednog kandidata.

Jer samo bi čudotvorac mogao preskočiti gotovo četiri stoljeća i popuniti rupe u rodoslovnom stablu, koje je zapečatio njemački car Leopold I., kada je Frana Krstu Frankopana i Petra Zrinskog, koji su sudjelovali u protuhabsburškoj uroti (1664.), što ju je vodio hrvatski ban grof Nikola Zrinski, osudio na smrt.

Imali smo sreće što je car Leopold 1669. de facto osnovao Zagrebačko sveučilište pa smo imali odakle crpiti radnu snagu, angažiranu, naravno, preko studentskih ugovora objasnio je [... ]

Austriji je pripojio velike dijelove Hrvatske i Slavonije, Banat, današnju sjevernu Srbiju, dio Bosne, Vlaške, Ugarske i Erdelj pa mu je 1697. car Leopold I. darovao imanje s 20 - ak sela u južnoj Baranji.

Također, Taslidžić tvrdi da je Savojskom zemljište na kojem je dao izgraditi dvorce darovao car Leopold za zasluge, odnosno pobjede koje je izvojevao nad Turcima, ali darovnicu dobiva uz naknadu, odnosno plaćanje 80.000 forinti.

Kao vlasništvo Dvorske komore imanje je 1703. procjenjeno na približno 22.000 forinti, a car Leopold I prodao ga je 15. lipnja 1703. udovici pukovnika Ivana Makara, zbog zasluga njezina muža u borbama kod Pečuha i Požege, za 11.000 forinti.

Rođen je u Brinju 8. studenog 1873. godine u seljačkoj obitelji plemenita porijekla (plemstvo je potvrdio, prema jednom dokumentu, car Leopold godine 1652.) Nakon završene gimnazije u zagrebu, studirao je bogosloviju u Senju.

Osim što je bio jedan od najistaknutijih zagrebačkih biskupa, već je bio starac kad ga je car Leopold I. godinu dana prije smrti, 16. prosinca 1686. godine, imenovao kalačko bačkim nadbiskupom i mitropolitom.

1659. Car Leopold I. diplomom od 6. lipnja dodijelio je gradu Rijeci g rb.

Car Leopold nazvao je fra Luku " Sokolom ", a brdo na kojem je održana bitka nazvano je - Sokolovcem.

Godine 1696. car Leopold I. dodijelio je Petru Pejačeviću plemstvo Sv. Rimskog Carstva.

Car Leopold I. (vladao od 1658. do 1705.) i sam je skladao opere te pokazivao osobito zanimanje za tu glazbenu vrstu.

Car Leopold 24. srpnja 1690. naređuje da se požeški kraj ostavi bosanskom biskupu, sve dok kompetentan sud stvar ne ispita i donese presudu (AB 519).

Potkraj travnja 1670. naredio je car Leopold I Vojnome vijeću u Grazu da sastavi inventar svih dobara koja su u Međimurju pripadala obitelji Zrinski.

Car Leopold I. imenovao ga je 16. prosinca 1686. kaločko-bačkim nadbiskupom i metropolitom.