Dražojeviće su zvali ugarska gospoda, jer je hrvatsko-ugarski kralj Ludovik poslao plemiće Juru Rajčića i Juru Dražojevića da ubiru porez, nakon nekog vremena oni su se nastanili u Poljicima te ih starosjedioci (didići) prozvaše ugarska gospoda budući su došli sa sjevera Hrvatske (Ugarske).

Jesu li se splitsko-poljički sukobi u idućem razdoblju smirili, nije poznato, no čini se da kralj Ludovik ništa preciznije nije odredio glede splitskih zahtjeva iz 1358. o uređenju granice.

Kotromanića deblokiranja grada u studenom 1345. godine, u lipnju sljedeće godine kralj Ludovik I. je sa 30 tisuća vojnika bezuspješno pokušavao pomoći i morao se povući, nakon čega se i Zadar zbog nestašice hrane, nakon šestomjesečne opsade morao predati Veneciji.

Osim s Mlečanima, kralj Ludovik I. je ratovao i protiv Srbije (1358. 1359.).

Ovim novim gospodarom, da uzmognu popraviti svoj grad Samobor, darova kralj Ludovik sve daće što su jih morali davati samoborski stanovnici kralju ili komori, te su iste stanovnike od tada jur gradska vlastela počela smatrati za svoje podložnike.

Tada ga, naime, ugarsko-hrvatski kralj Ludovik I daruje razbaštinjenom kninskom knezu Ivanu Nelipčiću, nakon čega ova hrvatska velikaška porodica u Sinju urvrđuje svoje stalno sjedište.

Pet godina kasnije u Mohačkoj bitci, u kojoj je poginuo i ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II, dolazi do uništenja ugarske države čije mjesto kao neprijatelj sada zauzima Habsburška monarhija.

Veličanstvenim, nakon što je prešla Savu i Dravu, na prostranome je polju nedaleko od Mohača »do nogu« porazila branitelje koje je vodio dvadesetogodišnji kralj Ludovik II.

Poginuo je i sam kralj Ludovik, ali nesretnim slučajem pri bijegu pavši s konja i utopivši se u obližnjoj rijeci Csele.

Tijekom ratova koje je vodio Ugarsko-Hrvatski kralj Ludovik I, s Venecijom za Dalmaciju i grad Zadar, od 1356. do 1358. godine, na strani kralja Ludovika I bili su i plemići Lovinčić, a njihov utvrđeni grad služio je za prihvat i odmor kraljevim postrojbama koje su iz unutrašnjosti, preko Like i Krbave, odlazile u rat u Dalmaciju.

Isprava govori o tome da je kralj Ludovik Anžuvinac objavio kako se je pred njim očitovao o mirazu dobivenom od udovice Nikole Gyeleta njezin suprug Ivan Lovrin od Kaniže (de Kanysa).

Orahovica se prvi puta spominje 1228. godine u povijesnom dokumentu kralja Andrije II. tijekom 14. stoljeća kralj Ludovik u zamjenu za Zrin daje Orahovicu Nikoli Kontu nakon čega Orahovica postaje važan grad s posjedom.

Hrvatski je kralj Ludovik I. 1376. godine potvrdio Pagu pravo Slobodnog kraljevskog grada, dajući mu uz postojeće, još i neke nove povlastice.

Prvi spomen Maruševca nalazimo već 1351. godine u dokumentima kojima je hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I Nažuvinski dodijelio plemstvo Grgoru od Maruševca (u listini od Marjaševca).

Cilj njihova posjeta je bio da im Matijaš potvrdi privilegije koje im je dao kralj Ludovik I.

Osim nedavno otvorenog novog Muzeja krapinskih neandertalaca, Krapinčani su veoma ponosni i na krapinsku utvrdu koju su posjedovali kralj Ludovik I, grof Herman II.

Budući da je 1382. godine, umro bez muških potomaka, snažni kralj Ludovik I.

Kralj Ludovik proglašava 1367. Brezovicu kraljevskim gradom.

Predstavljene su povelje od prvog spomena imena utvrde Koprivnica castrum Kopurnica 1272. godine do banskih i herceških povelja te naposljetku najvažnije srednjovjekovne povelje iz 1356. godine kojom je ugarsko-hrvatski kralj Ludovik I. dodijelio Koprivnici pravnim povlasticama status slobodnog i kraljevskog grada po uzoru na zagrebački Gradec.

ODRŽAN znanstveni skup »Zadarski mir - ishodište jedne epohe« u četvrtak 20. studenoga u Zadru, povodom 650. obljetnice mira koji su u veljači 1358. u zadarskom samostanu sv. Frane zaključili Venecija i hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I.

Zna se da 1520. g. u ovim krajevima djeluju franjevci jer te godine kralj Ludovik II. odobrava održavanje godišnjeg sajma u Cerniku na dan Sv. Franje.

Grb grada Dubrovnika je sedam puta razdijeljen crveno i srebrno u osam greda, koji je gradu podijelio hrvatsko-madžarski kralj Ludovik I.

Križarski rat protiv bogumila poveo je 1363. ugar. kralj Ludovik I, muž Jelisave, kćerke bos. bana Stjepana II Kotromanića, ali je bio poražen.

No ovom širenju mletačke političke vlasti po dalmatinskim gradovima kao i po teritoriju stare Hrvatske učinio je barem za neko vrijeme kraj ug. - hrvat. kralj Ludovik I. (1342. - 1382.).

Sukobi stanovnika trgovišta s vlastelom iz utvrde započeli su 1525. godine kad je kralj Ludovik posjednicima vlastelinstva dao pravo pobiranja kraljevskog poreza u trgovištu.

Ugarsko-hrvatski kralj Ludovik 1358. je nanio Veneciji težak poraz i Zadarskim mirom je prisilio da se pismeno odrekne svih svojih prava na Dalmaciju.

Kralj Ludovik je 23. listopada 1376. godine izdao povelju u kojoj se, među ostalim, navodi: Želimo da prije spomenuta Paška općina uživa sve povlastice i slobode kao i ostali naši dalmatinski gradovi pod našom vlašću. "

Kotorom je zagospodario 1371. ugarsko-hrvatski kralj Ludovik Veliki.

Od godine 1350. nastojao je kralj Ludovik ukinuti u Slavoniji, ne samo bansku kovnicu i banovce već i sve banske daće, kunovinu i dobit banske komore i uvesti ugarski porezni sustav.

Vjeruje se da je to utvrda Lehovac (Castrum novum Lehowacz alias Waskap in districkt Czernek) koju je, prema pisanim dokumentima, potvrdio kralj Ludovik II. plemićima Deževćima Cerničkim.