Nicejskoga 325. i Carigradskog 381. godine) " (KKC, 195).

On je već od početka svoje vladavine prisvajao pravo da daje svoj pristanak na izbor pape, kao što je i bizantski car potvrđivao izbor carigradskog patrijarha, a i pape sve do sredine 8. stoljeća.

Za četiri godine, 3. ožujka 1925., napušta Italiju i kao apostolski vizitator odlazi u Bugarsku kao naslovni nadbiskup Areopolija, a za biskupa je posvećen 19. ožujka. 30. studenoga 1934. godine odlazi na novu službu apostolskog delegata u Turskoj i Grčkoj, te je imenovan apostolskim upraviteljem Carigradskog vikarijata s naslovom mesembrijskog nadbiskupa.

Pravoslavne Crkve smatraju carigradskog patrijarha prvoga mešu jednakima (primus inter pares).

S velikom radošću 50 godina od otvorenja Drugog vatikanskog koncila započinjemo Godinu vjere, rekao je Papa na početku svoje homilije pozdravljajući Njegovu Svetost carigradskog patrijarha Bartolomeja I., canterburyjskog nadbiskupa Romana Williamsa, patrijarhe i nadbiskupe istočnih katoličkih Crkava i predsjednike biskupskih konferencija.

On je osobno svojim« naivnim »stilom na pročelje dodao reljefe: 1. grbovi Riječko-senjske nadbiskupije, krbavskih knezova i Ludovika Perovića (između ulaznih vrata i prozora iznad njih, 2. zagrljaj pape Pavla VI. i patrijarha carigradskog Atenagore 1964. u Jeruzalemu (unutar nadvratnog luka) i 3. lik Marka Mesića (pokraj sv. Pavla) koji je svojevremeno obnovio crkvu.

A sazvaše u Efesu svoj bezakoni sabor (449 g.), na kome nepravedno osudiše i ubiše svetog Flavijana, patrijarha carigradskog, zaštitnika Pravoslavlja.

Antagonizam između Rima i Carigrada, politika bizantskih careva (cezaropapizam), težnje Carigradskog patrijarha, razlike u obredima, jeziku, formuliranju dogmi, crkvenoj disciplini (celibatu) itd., doveli su do privremenog (864. - 868.) te konačnog (1054.) razilaženja pravoslavlja i zapadne Crkve.

Naziv Ohrid, prvi put se spominje u Protokolu Carigradskog Sabora 879. g.

Točno, ali ono nije nikada bilo priznato od strane carigradskog patrijarha ili bizantskog cara.

Tim su riječima oci carigradskog Vijeća istaknuli neke od biblijskih izraza za imenovanje Duha.

Osmi opći koncil bavio se teškom pomutnjom koja je nastala kada su bivši car Mihael III i njegov ujak (cezar) Barda protjerali sv. patrijarha carigradskog Ignacija; oni su to učinili jer je sv. Ignacije javno kritizirao mladog cara Mihaela III., (rođen 840. godine) i njegovog ujaka (cezara) Bardu zbog ljubavne veze veze sa Eudokijom Ingerinom, u koju je mladi car ušao u dobi od 15 godina i usprkos protivljenju svoje majke Teodore.

Nisu na tom koncilu proglašene nikakve nove dogme ona vjera u nezabludivost Pape, koju je u VI. stoljeću bio formulirao Papa Hormizda, i koju su potpisali oci IV. carigradskog koncila 869., proglašena je dogmom tek na I.

Grad je još uvijek sjedište carigradskog patrijarha, duhovnog vođe pravoslavne Crkve.

Podsjetio je nazočne na veliki i znakoviti susret pape Pavla VI. i carigradskog patrijarha Atenagore I. na Maslinskoj gori u Jeruzalemu, čija je 40. obljetnica proslavljena protekle godine.

O svemu tome još će dugo razmišljati piščev otac i Čangin savjetnik, koji će kao učen i mudar građanin, nekadašnji diplomac Carigradskog sveučilišta, odgovore na ove događaje tražiti u mudrostima starih knjiga.

Pohodi dobrotom svoj svijet, a milosrđem uzvisi rod kršćanski i pošalji na narod milosti svoje: po molitvama prečiste Vladarice naše Bogorodice i vazda Djevice Marije, snagom časnoga i životvornoga križa, zauzimanjem časnih nebeskih bestjelesnih sila, zagovorom časnoga i slavnoga proroka, Preteče i Krstitelja Ivana, svetih slavnih i uvijek hvaljenih apostola, i svetih otaca naših i velikih crkvenih naučitelja: Bazilija Velikoga, Grgura Bogoslova, Ivana Zlatoustoga, svetoga oca našega Nikole, nadbiskupa mirskog i čudotvorca, svetog svećenika i mučenika Jozafata i svih svetih i slavnih mučenika i duhovnih pobjednika, časnih i bogoljubnih otaca naših, svetih i pravednih praroditelja Joakima i Ane, svetih slavenskih apostola i učitelja Ćirila i Metoda, časnoga oca Grgura Dekapolita i svetog Prokla Carigradskog i svih svetih: molimo te, mnogomilostivi Gospode, usliši nas grešnike koji ti se molimo i pomiluj nas«

Ideje o pomirenju pravoslavaca i katolika su posebno ojačaje među teolozima posle II vatikanskog sabora i pomirenju rimskog pape i carigradskog patrijaraha (poseta Pavla IV Carigradu 1967. godine)

Predstavljajući pismo, biskup je pojasnio kako se ideja o pismu u obliku knjižice rodila tijekom snimanja emisija na Hrvatskom katoličkom radiju u kojima je razmatrao članke Nicejsko-carigradskog vjerovanja, a cilj joj je da u ovo milosno vrijeme potakne na uključenje vjernika u događaje i proslavu Godine vjere te molitvu i Apostolskog i Nicejsko-carigradskog vjerovanja.

Mnogi prihvataju, i ne bez razloga, kao Vaseljenski i Sabor održan u Carigradu za vreme sv. Fotija, patrijarha carigradskog (867. g.) na kome je osuđeno zapadno lažno učenje, uneseno i u Simvol vere da Sveti Duh ishodi od Oca " i od Sina " (Filiokve).

Zajedničko priopćenje pape Ivana Pavla II. i carigradskog patrijarha Bartolomeja I. nabraja čitav niz prioriteta na kojima katolici i pravoslavni, unatoč svim razlikama, mogu i moraju zajednički djelovati: »ljubavlju iscijeliti zlo terorizma, ulijevati nadu u mir, pridonijeti smirivanju tolikih bolnih sukoba; vratiti europskome...

No, da bi smirio podozrivost Istoà nog vladara basileiosa, Nemanja je uputio nakon krunjenja svog sina za kralja Raške, u Carigrad svog mlaà eg sina Rastka kako bi kod carigradskog Patriarha uredio stvari na vjerskom planu Istoà ni Patrijarh je priznao Stefana Prvovenà anog kao kralja a u vjerskim stvarima dao je kršÃ ¦ anima njegova kraljevstva posebnu crkvenu autonomiju.

Poglavar Carigradskog patrijarhata Bartolomej rekao je da je Turska na pravom putu.

N. je, u vrijeme slabljenja Bizanta i stoga položaja dalmatinskih biskupa pod jurisdikcijom carigradskog patrijarha, u početku uživao potporu kralja Tomislava i drugih prvaka hrvatske države, nositelja njezine aktivnije politike prema Dalmaciji.

Ipak, najteži problem crkava jest zabrana školovanja svećenika, koja je na snazi već 40 godina i koja je gotovo dovela do izumiranja Carigradskog patrijarhata starog već 1700 godina.

Grkokatolička (tako se zove popularno, a ne službeno) Križevačka eparhija jedna je od tih 21 Istočnih Katoličkih Crkava koja njeguje tradiciju carigradskog obreda obogaćenog elementima slavenske kulture i baštine.

Comes je činovnička titula, i komes Marcelin zapravo je nešto kao šef odjela Marcelin; titula prejasnog muža govori nam da je bio član carigradskog senata.

Pod egidu povijesnog događaja svrstala se zajednička molitva s umirovljenim ex-papom, kao i posjet carigradskog (i vaseljenskog) pravoslavnog Patrijarha Bartolomeja, prvoga prisutnog na inauguraciji nakon crkvenog raskola 1054. godine.

Predstavnici Ruske pravoslavne crkve napustili su savjetovanje u Ravenni jer su na njemu sudjelovali predstavnici Pravoslavne crkve Estonije, koji su u vrijeme SSSR-a bili pod Moskovskim patrijarhatom, a odcijepili su se uz blagoslov carigradskog patrijarha Bartolomeja I.

Zatim su svi vjernici molitvom Nicejsko-carigradskog vjerovanja ispovjedili svoju vjeru.