A ako te sreca iznevjeri padas u ponor tuge, suza, boli... magle... svi snovi tada postaju nocne more.. sve zelje samo uspomene.Svejedno, ljubav je jedan caroban svijet u kome se spajaju suze i osmijeh, sreca i bol... Mozda je radi toga ljubav toliko fascinantna kao svemirski beskraj... u kom se lako izgubis... lako i nepovratno...... Ljubav nema veze sa logikom, ona nema veze sa planovima, dogadja se bez nekog plana... neocekivano, nelogicno... dolazi tiho... iznenada kao smrt... Mozda su zato ljubav i smrt dvije stvari u zivotu koje nas plase, kojih smo svjesni, koje se nama stvarno dogadjaju.. samo sto ljubav spaja, a smrt razdvaja... svaka ima svoju snagu... jer uvijek cemo se sjecati snage ljubavi... zato u dubini duse zauvijek volimo nekog, pa i kad je sve krenulo lose... sve mrznje, svadje lahko zaboravljamo... jer ljubav je zajednistvo nasih snaga a ne njihov omjer... bez ljubavi mi nemamo nista... kao da ne postojimo... ili nismo potpuni... jer ljubav za nama ostavlja trag... A da bi osigurali mjesto u tom carobnom svijetu ljubavi moras izvor svoje ljubavi brizno njegovati... da ne bi presusio... jer iz tog izvora dolazi nasa najveca snaga, najvece bogatstvo ljudskog zivota... ako smo nasli ljubav, nasli smo sve... jer ljubav je... ili bi moralo biti... nacelo zivota... ili nesto zbog cega gubimo...