nakon toliko vremena evo i mene opet, a nista novo. zapravo, jedina preokupacija u zivotu mi je postala ta anatomija, jedina stvar o kojoj razmisljam, i ujutro dok perem zube mislim se: glandulu parotis inervira facijalis..., u tramvaju rjesavam stare testove i ucim ih, kad pođem spavat razmisljam o ograncima vanjske karotide.. i onda se, ko za inat, probudim barem po tri puta po noci, prevrcem po krevetu i mislim se oko toga. i sad se pitam, imam li ja imalo sanse ne poludit dok to polozim? najgori dio svega je da sam osuđena na uzareni zagrebacki beton i asfalt jos duuuuuuugo u ljeto. uz malo srece, za veliku gospu cu kuci kako jadno.... jos kad se sjetim kako je bilo pakleno proslo ljeto tu u zg, ajmeeee... svijetla tocka u zivotu - nada u bolje sutra (ovo je metafora, jer to sutra treba malo sacekat i docekat) ekipa.. ma koja ekipa, nikog ne stignem vise ni vidjet. sreca, postoji taj carobni internet, pa se cujem s prijateljima, sekom.. (angel, sorry jos jednom.... znam da ces me skalpirat kad me vidis) ali nema druge, cure, morate se pomirit s ulogom zanemarenih prijateljica, ako vec ivan uspjeva koliko toliko bit u ulozi zanemarenog decka, i vi cete.