Međutim, fotografija je najbolji sastojak filma: Ceylan ponekad pretjeruje s dugim kadrovima, a priča je pomalo razvučena te ima problematičan kraj jer se redatelj u završnim sekvencama poigrava s mogućim završecima (samoubojstvo, ubojstvo ili pak nemogućnost istinskog završetka obiteljske drame, odnosno priče o ljubomori, izgubljenoj strasti i besperspektivnom životu).