o, koji dan. vech sam mjesec dana u ovom zagrebu i NISHTA nisam napravila. mislim, ono zbog chega sam doshla, a to je, jelte, davanje ispita. ono, dala sam uvjet pa nije neka frka, al opet imam josh 2 komada za ochistit godinu pa bi kao bilo dobro da to dam da mogu mirno krenut sad na ta dva faxa. al, eto, gdin. ili gdja lijenost, ne znam tochno kojeg je roda, se uvukla u mene i moj stan i sve mi se chini nishta od ispita. inache, ono, obrazujem se ja, ovako, mimo tih sveuchilishnih programa, gledam filmove, idem u kino, chitam knjige i stripove (1 1 istovremeno), druzim se, radim planove vozim biciklo, zajebavam se s cimericom, przim cedeje i slusham ih, mislim, " idem u pekaru ", kao shto dzukac ide, je li:) pa spavam i buljim u glupe teve serije (ali si u pozadini pustim shadowa da mi griznja savjesti bude manja:) samo da vidim koliko se nisko mogu spustiti. a mozda i zato jer znam da za par tjedana nechu imat vremena za nishta od toga. a mozda i hochu. a mozda dignem palac i odstopiram do indije sa presjedanjem u pakistanu (interna:) i tako se vucaramo po ovom stanu ja i cimka, sad kao idemo pogledat onu izlozbu u NSB da ipak neshto ispadne od ovog dana. i chekamo da nam se otvori diona u kvartu, koja je cijelo ljeto bila zatvorena (na opche odushevljenje 2 lokalna mini duchana) i u povodu chijeg re-openinga ochekujemo nabacivanje neke lagane zakuske za stanare okolnih zgrada. i sretne smo ful zbog dadilje jer je napokon s mr. shefildom i drzimo da je ivo gregurevich glup (naramak brzopoteznih kod knjaza: " osoba stoljecha? " " hrvat "). rolete u dnevnom ne mogu nam se dignuti jer su broken pa ne vidimo sunce, samo kroz one male shkuljice (rupice na istrijanski, op.a.). i pao mi je lastik s pletenice na lijevoj polutci glave koja je trebala postati dread jednog dana, pa mi je danas cimerica drljala po tom pisu kose sa zashecherenom vodom u pokushaju da ju zapetlja, ali mislim da neche nishta ispast od toga, which makes me sad. da li ste znali da se jack london zvao john griffith chaney? ja isto ponekad koristim pseudonim. nikola tesla je umro u NY. ali ne 9.11. nego 7.1. i mrzim kad lezim u krevetu i chitam knjigu i onda mi u drugoj sobi zazvoni mobitel, ili kad rezem hrenovku i netko me nazove. onda se javim ljutitim tonom, ali ne uspijevam ga odrzati jer me uvijek zove netko koga volim. iako mi je na mobitelu zaljepljen sticker " smrt svima " shto mi se chinilo bash fora u trenu u kojem sam ga naljepila, u nekom kafichu u karlovcu, prije hladnog piva na danima piva. a nashla sam ga u kliku, i bio mi je najfora od svih stickera (iako ih je par vech falilo). a odostraga mi je naljepljeno " fokapscolo " shto sam skinula s razvodne kutije hotela u budimpeshti mislechi da pishe " apokalipsa " no slijedeche jutro sam se uvjerila u tuznu istinu, i sada svesrdno molim nekog poznavaoca madjarskog jezika da mi prevede shto to znachi, koju poruku to odashiljem sa straznje strane mog moba? bilo bi kul da znachi _ smokva _ PRVO PROCHITATI OVO: eto, sad sam i ja probala napisati jedan " obichan " post, mislim, onakav kakvi bi bili svi moji postovi da imam " obichni " blog, a ne ovaj sTRASHni. tako da znate, ovo je moj izlet bez smecha. sad mozete prochitat post: (i, da, danas se ipak osjecham nekako chudno)