Coenovi često koriste klasične američke glazbene stilove kao što su folk, country i gospel.

Osim toga, Coenovi često smještaju svoje filmove u razdoblja američkih kriza: Millerovo raskrižje odvija se tijekom prohibicije, Barton Fink u vrijeme napada na Pearl Harbor, Veliki Lebowski tijekom Zaljevskog rata 1991., a Tko je ovdje lud? tijekom Velike depresije.

Coenovi vole ne stavljati uvodnu špicu na sami početak filma.

Ovaj uradak, osim sto ima konfuznu radnju, s nizom " tajnih " simbola (koji bi po zamisli autora trebaali imati, nekakove juish messages), uz blijedu naraciju glavnih protagonista, ostao je tek na pokusaju, pa bi se samog djela Coenovi najradiji odrekli.

Coenovi su za ovaj film dobili daleko najslabije kritike u karijeri; većina kritičara je zamjerila to što su isključivo prepravili stari klasik bez da su mu dodali vlastiti pečat.

Coenovi su se zasigurno izvrsno zabavljali konstruirajući priču u kojoj se jedan ionako pasivni mali čovjek koprca poput muhe uhvaćene u paukovu mrežu iz koje se više ne može izvući, ali ovog su puta malo pretjerali u razradi zapleta zbog autorske hladnoće prema likovima film se u drugoj polovici počinje doimati razvučenim, i svakako ne bi štetilo da je petnaestak minuta kraći.

Film je podijelio kritiku: dok su neki hvalili elemente romantične urnebesne komedije, drugi su se pitali zašto su Coenovi uopće snimili takav film.

Sam Raimi bio je koscenarist na filmu Mr. Hula-Hoop, koji su režirali Coenovi, a braća su pomogla na scenariju za film Val zločina kojeg je režirao Raimi.

Coenovi koriste nasilje kako bi nastavili radnju: na primjer, u Fargu napad Shepa Proudfoota na Carla Showaltersa natjera Carla da nazove Jerryja da donese novac.

Coenovi zajedno rade na scenarijima za svoje filmove, zajedno ih režiraju i produciraju, a kritika i publika gotovo jednako ih vole i cijene.

Coenovi su radili protiv holivudskih konvencija i minimizirali upotrebu glazbe pa su veliki dijelovi filma ostali bez glazbenih dijelova.

Coenovi su kasnije napisali članak za časopis Esquire nazvan " Josh Brolin, the Casting Mistake of the Year " (" Josh Brolin, casting pogreška godine "), u kojem su ustvrdili da su mislili kako su Brolina uzeli za ulogu ostarjelog vijetnamskog veterana, a nakon što su shvatili svoju pogrešku bili su prisiljeni smjestiti film u 1980., te neuspješno pokušali zamijeniti Tommyja Lee Jonesa Shiom LaBeoufom. [ 26 ]

Scenarij Roberta Ramseyja i Matthewa Stonea za kojim su Coenovi posegnuli je prosječan, režija beskrvna a detalji koji podsjećaju kako se ipak radi o filmu braće Coen već pomalo rutinski i predvidljivi.

Velik je to i vrlo kontemplativan komad u svojim razornim tišinama, čiji neuroni odašilju verbalne i vizualne signale filma, literature i pop-kulture na kojima su Coenovi odrastali, poput neke taksidermijske prodavaonice na čijim su policama poredani svi mogući preparirani žanrovi i stilovi.

Coenovi su do filma Millerovo raskrižje za snimatelja koristili Barryja Sonnenfelda sve dok ovaj nije započeo vlastitu redateljsku karijeru s filmovima kao što su Obitelj Addams, Uhvatite maloga i Ljudi u crnom.

Međutim, Coenovi se zanimljivo poigravaju rodnim kategorijama pa njihova junakinja svojom odjećom te ponašanjem, a u kontekstu vremena u koje je radnja filma smještena, propituje okamenjeni binarizam na kojem dotični mikrokozmos, uostalom, počiva.

Vrlo slično Raimiju petnaestak godina ranije i Coenovi posežu za ironijom, citatnošću, parodičnošću, karnevalizacijom kako bi izokrenuli konzervativni i najameričkiji od svih žanrova te ga provukli kroz suvremenu feminističku prizmu, naravno, onoliko koliko im to dopušta studijski sustav unutar kojega djeluju.

Bili smo svjesni tih sličnosti, apsolutno. " [ 4 ] U intervjuu za Sydney Morning Herald, Coenovi su govorili o koreografiranju i režiranju scena nasilja u filmu: " To je bilo tako zabavno raditi, rekla su braća na opasku o njihovoj sposobnosti za prikazivanje krvoprolića.

Scott Foundas u Village Voiceu piše da " Kao i McCarthy, i Coenovi su manje zainteresirani za to tko se (ako bilo tko) izvlači s plijenom nego za primarne sile koje junake tjeraju naprijed...

Nema zemlje za starce velik je i vrlo kontemplativan komad u svojim razornim tišinama, čiji neuroni odašilju verbalne i vizualne signale filma, literature i pop-kulture na kojima su Coenovi odrastali, poput neke taksidermijske prodavaonice na čijim su policama poredani svi mogući preparirani žanrovi i stilovi

Roger Ebert dao je filmu četiri zvjezdice rekavši da je film " majstorsko prizivanje vremena, mjesta, karaktera, moralnih izbora, nemoralnih izvjesnosti, ljudske prirode i sudbine. " [ 41 ] Jedan od rijetkih nezadovoljnika bio je Jonathan Rosenbaum iz Chicago Readera koji je, iako pohvalivši vizualni dio, doveo u pitanje moralnu kažnjivost: za njega, Coenovi su dosta vremena utrošili na prikaz užasa, ohrabrujući nas da " licemjerno klimamo glavama na svu tu žalost. "

Braća Coen su smatrali kako se Jones uklapa u ulogu jer su htjeli izbjeći sentimentalnost te da publika ne shvati lik kao Charleyja Weavera. [ 13 ] Hvaleći Jonesovu izvedbu, Coenovi su rekli, " On je iz San Sabe u Teksasu, nedaleko od mjesta u kojem se odvija film.

Coenovi su također, pogotovo ranija filmografija, fini primjer postmodernista i poprilično u skladu s Peterlićevom definicijom

Već sam jednom napisao da su Coenovi doživjeli ponovni procvat u karijeri kad su malo promijenili ploču.

Coenovi ubodu, rasture sve redom i onda se vrate u neku vrstu (dosadne?) kolotečine: snimaju produciraju 2 - 3 filma godišnje.

Coenovi su sa svoja zadnja tri filma posebno zabrazdili u nekakav crni pesimizam, mizantropiju i konzervativne ideje; jedva čekam njihova daljnja djela