špigl - - > Ma sto god se razvilo ili ne razvilo iz bilo chega bitno je da dodje do Sime ili ovog bloga.. da imamo o chemu razglabati:) (apsurd 24.10.2007., 15:15:14)

ono zbog chega je mene knjiga odushevila je spominjanje mesta (kafana, ulica, fudbalskih ili nogometnih klubova, arheoloshkog nalazishta, prikaza terena..), dogadjaja (operacija " dunavski vilenjak ", saveznichka bombardovanja, povezanosti komunista, saveznika chetnika, okupatora..), trupa, jedinica (grupa armija F, feldkomandantura 809 - Nish) i ljudi koji su stvarno postojali i njihova fuzija sa realistichnim prikazima ljudi i dogadjaja kako bi se isprichala jedna filmska pricha. a vecina ce ljudi (iz razlichitih razloga) radije pogledati dobar film nego prochitati odlichnu knjigu.

Pogledaj josh malo u hladnjak pa natipkaj ako ima josh chega... ili bar zachina.

Yugo dug je u cjelini bio dug drzgave (i samim time se ticao dzepa svakog gradjanina), a kako dotichna drzgava prakticki nije imala deviznih rezervi, a devizni izvoz je bio vishe negoli skroman - ona, daklem SFRJot od 1982 nije bila kadra placati ni kamatu, a kamoli glavnicu. rezultat svega toga je bio posvemashnji nestanak deviza, a potom je uslijedio prestanak uvoza zbog chega su se i pojavile nestashice uvoznih roba od agruma, detergenata, goriva, ulja....

snimio sam par kratkih experimentalnih filmova koji se bave uglavnom psihoestetskim proporcijama, poltichkim strukturama moci i nesvesnom sa njima u vezi, shizofreniji kao retkom preostalom obliku autentichnosti i revolucionarni element u okviru kapitalistichkog poretka i sistema.ono do chega mi je sada stalo je poshtovanje chovekovog bica, ne dostojanstva ili demokratskih pizdarija. i nikako artificijelnog (umjetnog) svrsishodnog i racionalnog kulturnog nasledja.

ovo ce biti jako zanimljiv blog. mozda ne vama za chitanje ali meni za pisanje da. javljam se, naime, s faxa. ekonomskog, ne akademije, tamo josh nemamo kompova. ali dosta s tim sranjima, ipak je blog trash.blog a ne zanimljivosti.blog. pa onda: (al ipak moram napomenuti da sam jucher navecher doshla u zg tako da je i u ovdashnjem stanu nastupilo lagano chishechenje, i kao rezultat toga:) neki ful stari rokovnik. dobro, ajde, nije iz 70 ih, al je iz 03 shto je dovoljno da ga se rijeshim. kao mislila sam si ga i zadrzat al onda skuzim da je to zapravo neki keep-tracking-of-costs rokovnik, koji ima ful ruzan unutrashnji dizajn i ruzne crte tako da mi stvarno ne treba, a i vech sam sharala po njemu. a treba mi neshto shta bi postalo sluzbena arhiva svih mojih ovaca (imam ih preko 70 i josh 40 ak asesoara na ovce) ukljuchujuchi njihov date i place of birth i ko mi ih je poklonio, i, ofkors, kako se koja zove jer i to pochinjem zaboravjat s tom kolichinom tih vunenih stvorenjca. taj pos ' o/napravit tu arhivu, sa fotkama i sve/odgadjam za svako slijedeche ljeto jer nikako ne uspijevam pronachi neku cool biljeznicu. e, pa ni ovaj rokovnik nije bio podoban. bacila sam i prospekt od putnichke agencije s kojom smo za ovu novu bili u budapestu a kojeg niti ne znam zashto sam chuvala. sad bi ja kao trebala nabaciti par rijechi o tih fenomenalnih 5 dana... ali, to be honest niti se ne sjecham vechine spika (osim npr. zgodnog austrijanca na meskalinu, koktela u gipsy baru, rusvaja koji smo napravili u tamo nekom kafichu). to me nervira, ta moja uzasna sposobnost memoriranja. npr. neki dan me frendica vani ulovi i pita " kako je bilo? " a ja njoj " di? " i onda se kao nakon par sekundi shutnje sjetim " u portugalu? " " aaa. super, super ". kako da se onda niti sjecham bilo chega shto sam vidjela ili radila u budimpeshti. al sad cu si napokon zdublat fotke pa cu imat kakav takav back up. bacila sam i knjigu iz engleskog za prve dvije godine ekonomije (kontam si da na akademiji valjda nechemo imat istu literaturu:) e sad zlobnici ce skochit " koji q, knjige se ne bacaju ".

dakle, uzivam zivot, dva predivna tjedna u ovoj najzapadnijoj kontinentalnoj europskoj zemljici. vidjela/dozivjela svashta, upoznala mase i mase ljudi, plesala, pila, divila se, prichala, ludovala... hrvaCki sam skoro zaboravila, zato i pishem blog, jer se pricha neki mixture englesko-portugalsko-talijansko-shpanjolskog. ja i frend turchin patimo:) sad bi najradje namljena sve svoje dozivljaje i to bi trajalo i trajalo, ali ostajem dosljedna (evo, vishe ne znam jel se pishe sa i ili bez?) i navest cu samo smeche. a ima ga puno i od svega pomalo... pa chega se sjetim... u kampu sve kuhamo sami i zachudo ispada dobro. tako sam danas npr. bacila masu koze i kosti od bakalara (nacionalno jelo, jedu ga na 100 nachina), koru od krumpira, pisove pomidora i salate, par trulih pomidora (pochela im je rasti brada kako smo to pjesnichki opisali:). dnevno, navecher obichno ubijemo 1 do 2 boce porta pomochu raznih igrica (znate ono, ' ko pogrijeshi mora piti), pa kora i koshtica od lubenica (jedem masu puta vishe vocha nego doma), a bila je tu i jedna sangrija night (pogadjajte - koshtice od breskve, jabuke, lubenica i ostale frutte). omote od keksa, boce ulja, octa, shibice, tegle djema, vrechice chipsa, boce snappya (portugalska kola) i ne brojimo. baca se i puno papira uglavnom korishtenog za crtanje, ili pisanje stranih rijechi (ovaj pojam ovdje postaje vrlo relativan), rijechi pjesama ili za rjeshavanje mind igrica kojima se isto bavimo. hm, blog zvuchi glupo, rastrgan je i ne docharava pravu atmosferu... al nema veze, barem sam malo vjezbala hrvatski (aha:)

/ ibrica jusić/masu masu me nije bilo. i svashta se u medjuvremenu dogodilo, i nije da bash imam neku pretjeranu volju pisat ovo, al to radim chisto malo se trgnem i josh vaznije, da ne bih morala pisati neku zadachu (da, da, i to imamo na faxu:) za sutra. neki pms dan (mjesec chak shtovishe), iako se manifestirala po. post. a ne. pred. principu... da, but aj em bek, pa se nadajmo da cu opet postat redovni chlan blogerskog drushtva... uglavnom, recimo ajde da sam bacila puno onih raznih najlon vrechica i kutija i svega onoga shto dobish kad kupish novi komp a kasnije ti ne treba. da, da, napokon sam odluchila what to do sa mojim life time savings. skupila se lijepa svotica na knjizici (na koju je ishla sva lova od svih poslova, pa lova od rodjendana, subvencija, stipendija i sl.) i eto, ulozih to u neshto sht ose zove hp compaq nx9030. barem mi tu tako pishe. sad napokon mogu bit sama sa sobom i sa svojim kompom bilo di i bilo kad. vech sam se ga lijepo. personalizirala., nakrcala ga mjuzom, sredila si sve fajlove i sve to. sad ga samo josh moram krenut pametno upotrijebljavat:) ful mi je josh chudno kad udjem u sobu i vidim. viktor a. (thats his name, yeah). za sad josh uvijek buljim u njega 12 ak sati, ali nije da bash nesho pametno radim. uglavnom ga josh prilagodjavam kako meni pashe i premjeshtam fajlove po folderima, i da, pishem zadache za fax:)/i misha i usb stick sam si isto kupila/da, pao je i neki shopping osim toga, mit my muther, pa sam bacila tih rachuna i markica. a uglavnom se radilo o donjem rublju, pantiesima i socksima. i ful je sve lijepo i ful sam zadovoljna, i nemam vishe u ormaru samo mtch socijalistichke gache nego me se sad ni cosmo ne bi posramio: O sad sam na miru shto se tiche garderobe bar 2 godine. a bacila sam i par charapa koje su mi se raspale, zato sam i morala te zamjenske kupit. kupila sam si i shtrample, jer sam skuzila da je vrag odnio shalu (uahaha) s tom zimom. i napokon sam kaput izvukla i pochela ga furat, umjesto jakne. u medjuvremenu sam i potroshila ono malo zaliha hrane shta sam imala - bacila sam kutiju do rize (ona neka najjeftinija, al nije k), pa kutiju od puris pilechih medaljona (koje najcheshche jedem u kombinaciji sa prije spomenutom zomRi), pa puuno kutija domachica i choco cookiesa (to su oni kick ass kolachichi, kao krashevi krashuljci, ali 100 puta bolji, i jeftiniji, jedino je dizajn ruzan, shto me dugo sprechavalo u tome da ih uopche probam, ali onda sam shvatila da odijelo zbilja ne chini chovjeka)... znam da je tu bila josh mnogo chega bachenog, imam i listu negdje, pa cu ta smecha: I ostavit za next dejz... ne zamjerite na dosadnosti, josh se ufuravam...

/ denis denis/ovaj tjedan zobg radi paklenog tempa koji sam nabacila (fax-fax - zff) blogich je malo patio. a i I needed a break. bacila sam vjerojatno masu stvari pa sad chega se sjetim sjetim (ne znam di sam stavila popis =) jucher npr. jedna je buteljica vina zavrshila u koshu u sc-u. nije imala markicu jer moja frendica tvrdi da to proizvodi njen tata al ja joj bash i ne vjerujem. al bilo je dobro vino. i bilo je bijelo. i bilo je dobro jucher u scu, iako je mozda prekjucher bilo josh bolje. barem mjuza na flooru u scu. al i jucher je bilo ok, i u galeriji isto i u tdu ali su ga zasrali s tim preuranjenim zavrshetkom. dosho je onaj smijeshni lik i pocheo spremat stvari. jeste ga vidjeli? a oni jadni englezi zbunjeno gledaju. i on im je tamo razmontiravao igle i gramofone i sve. lud, lud. i kisha je malo pokvarila stvari (malo promochila moje starke) al je bilo taman ljudi (nit guzvetina nit prazno) i bash super atmosfera za zeku peku:) kad smo vech kod sc-a bacila sam i sve karte od svih filmova na kojima sam bila, a bila sam, jer sam prek faxa dobila pass. chak su mi 2 ostale vishka jer mi ih nisu otrgnuli na ulazu. a jednu sam sachuvala za uspomenu. a filmovi (na ronin ov zahtjev:) - mean creek/iznenadjujuche dobar i osvjezavajucH, favorit /, slijepo okno/dobio nagradu s kojom bi se mogla i slozit, super pricha, tuzan svijet, metaforika rudnika... /, psi lutalice/pretjerano hvaljen if you ask me, razvuchen i spor, ne ide mi jednostavno, pricha je potresna i sve to, al do mene nije doprjeo ili kako vech /, kod amidze idriza/kraj popravlja sve dojmove definitivno, kraj rastura, kraj te digne i odushevi i pokrpa sve one prijashnje tochke koje ne drze vodu /, maria milosti puna/legendarna pricha, ful te uvuche i makes you think, like it /. mislim da bi to bilo to. ovih kratkih je bilo svakakvih, meni najdrazi francuski telegram. eto sad sam ga raspisala o tom zffu pa bi bilo dosta. e, i da, josh sam bacila i katalog od human rights film festa koji je bio u sklopu gore navedenog i za koji nisam i bila zainteresirana pa nishta nisam niti ubola na njemu. letak za amsterdampride04 preko hfhs-a za neke smijeshne pare, u 8 om mjesecu ove godine na koji ofkors nisam ishla... al hochu jednom amsterdama vidjet i sad sam se sjetila opet uz zff da sam u proteklih 5 dana bacila jedno 10 ak min. onih kartona od kokica koje sam nemilosrdno zderala (kad mi ih je ona teta shta je djelila non stop uvaljivala) u zamjenu za vecheru... izgleda da mi danas sve samo uz zff pada na pamet pa cu se tu zaustavit u nadi da ce mi sutra neshto pametnije past na pamet:) augh

Zadrane će Wolff počastiti djelima latino američkih skladatelja s područja klasične glazbe Guida Santórsola, Lea Brouwera, Egberta Gisimontija, Anibala Sardinha Garote, potom vlastitim djelima, te aranžmanima popularnih pjesama Chega de saudade, Canta mais i Samba de uma nota so, velikog bossa nova majstora Toma Jobima.

zbog chega bi bila shit, ko i svaka druga anketa....

P. S. ovo mozda nije toliko bitno ali.. prijatelj je pre neko veche (da, malo smo popili ali to nije tako bitno) poslao par romantichnih poruka goci i ova ga je pomalo.. hmm.. iskulirala (ili ti - odjebala) enivej - da se izvadi poshalje joj da sam ja kriv ili tako neshto (a lepo smo ga savetovali da ne startuje sa romantichnim porukama, da poshalje neku " normalnu ".. savetnici; Neuro, Starke und Ya) onda sam ja morao da poshaljem poruku (kad me je vec spomenuo.. c c) i onda je odjebala i mene... zatim sam joj uzvratio i vratio se pivu, nakon chega joj je i Neuro " uzvratio " (sa mog moba) ne znajuci da sam vec poslao poruku.. yadna devojka kakve kretene i budale trpi...

Mislim - hocu ja da pomognem (bilo kome, nevezano za pol, rasu, godine, i sl) ali zar ne mozesh da pitash nego morash prvo da mi smanjish urachunjuvost i nagoveshtavash neshto chega (mozda) nece biti..

Ochekuje se dolazak jednog stranca na poziciji beka, nakon chega ce biti jasnija snaga Partizana.

o, koji dan. vech sam mjesec dana u ovom zagrebu i NISHTA nisam napravila. mislim, ono zbog chega sam doshla, a to je, jelte, davanje ispita. ono, dala sam uvjet pa nije neka frka, al opet imam josh 2 komada za ochistit godinu pa bi kao bilo dobro da to dam da mogu mirno krenut sad na ta dva faxa. al, eto, gdin. ili gdja lijenost, ne znam tochno kojeg je roda, se uvukla u mene i moj stan i sve mi se chini nishta od ispita. inache, ono, obrazujem se ja, ovako, mimo tih sveuchilishnih programa, gledam filmove, idem u kino, chitam knjige i stripove (1 1 istovremeno), druzim se, radim planove vozim biciklo, zajebavam se s cimericom, przim cedeje i slusham ih, mislim, " idem u pekaru ", kao shto dzukac ide, je li:) pa spavam i buljim u glupe teve serije (ali si u pozadini pustim shadowa da mi griznja savjesti bude manja:) samo da vidim koliko se nisko mogu spustiti. a mozda i zato jer znam da za par tjedana nechu imat vremena za nishta od toga. a mozda i hochu. a mozda dignem palac i odstopiram do indije sa presjedanjem u pakistanu (interna:) i tako se vucaramo po ovom stanu ja i cimka, sad kao idemo pogledat onu izlozbu u NSB da ipak neshto ispadne od ovog dana. i chekamo da nam se otvori diona u kvartu, koja je cijelo ljeto bila zatvorena (na opche odushevljenje 2 lokalna mini duchana) i u povodu chijeg re-openinga ochekujemo nabacivanje neke lagane zakuske za stanare okolnih zgrada. i sretne smo ful zbog dadilje jer je napokon s mr. shefildom i drzimo da je ivo gregurevich glup (naramak brzopoteznih kod knjaza: " osoba stoljecha? " " hrvat "). rolete u dnevnom ne mogu nam se dignuti jer su broken pa ne vidimo sunce, samo kroz one male shkuljice (rupice na istrijanski, op.a.). i pao mi je lastik s pletenice na lijevoj polutci glave koja je trebala postati dread jednog dana, pa mi je danas cimerica drljala po tom pisu kose sa zashecherenom vodom u pokushaju da ju zapetlja, ali mislim da neche nishta ispast od toga, which makes me sad. da li ste znali da se jack london zvao john griffith chaney? ja isto ponekad koristim pseudonim. nikola tesla je umro u NY. ali ne 9.11. nego 7.1. i mrzim kad lezim u krevetu i chitam knjigu i onda mi u drugoj sobi zazvoni mobitel, ili kad rezem hrenovku i netko me nazove. onda se javim ljutitim tonom, ali ne uspijevam ga odrzati jer me uvijek zove netko koga volim. iako mi je na mobitelu zaljepljen sticker " smrt svima " shto mi se chinilo bash fora u trenu u kojem sam ga naljepila, u nekom kafichu u karlovcu, prije hladnog piva na danima piva. a nashla sam ga u kliku, i bio mi je najfora od svih stickera (iako ih je par vech falilo). a odostraga mi je naljepljeno " fokapscolo " shto sam skinula s razvodne kutije hotela u budimpeshti mislechi da pishe " apokalipsa " no slijedeche jutro sam se uvjerila u tuznu istinu, i sada svesrdno molim nekog poznavaoca madjarskog jezika da mi prevede shto to znachi, koju poruku to odashiljem sa straznje strane mog moba? bilo bi kul da znachi _ smokva _ PRVO PROCHITATI OVO: eto, sad sam i ja probala napisati jedan " obichan " post, mislim, onakav kakvi bi bili svi moji postovi da imam " obichni " blog, a ne ovaj sTRASHni. tako da znate, ovo je moj izlet bez smecha. sad mozete prochitat post: (i, da, danas se ipak osjecham nekako chudno)

Chega de Saudade jedna je od najpoznatijih pjesama Antonia Carlosa Jobima koji je s Joamom Gilbertom i Viniciusom de Moraesom činio srce brazilskog glazbenog pokreta sredinom 20. stoljeća.

jednostavno je bilo jako teshko razdoblje za njega profesionalno i nije mu bilo ni do chega

spawa mi se, a ide mi se na kawu... kak sam zbunjena najbolje da prwo odem mal odspawat pa da onda odem na kawu... il kak da drukchije to iskombiniram? jer imam osjechaj da chu se sam ' srushit i zaspat...;) prenaporno je owo za mene; swaki dan ustajat u pol 7... strashno, i to zbog chega drugog neg zbog shkole, jel aj idem smislit shta chu... hmmm, pije mi se kawa poosa swima, uzhiwajte

darling... gledala sam i slushala puno veche face i od tebe i mene kako trtare... dozvoli mi da si umisljam da sam velika predavachica, ako ni zbog chega drugog, a onda zbog tog straha...: D

Koji li je to madjionicharski trik Nestaje ono chega nikad ni bilo nije

super je kate njen karakter, ili to kak ju dozivljavamo je daleko ispred bilo chega kaj che obuch.. zato je svejedno kaj nosi..

Markiz de ga Sad 25.12.2006. 01:12.. igra koji se ponavlja; ovog puta sa naglaskom na izlishnosti objashnjavnja bilo chega bilo kome. ko razume, shvatice. shta sam htio reci uvidjam da je vazno, a da sam pjan-nisam.

BACHENO: - - - dve kutije od tunjevine. jednu danas, jednu jucher. marka: palmera. to je da best tunna in town ne vjerujte ako vam ITKO tvrdi suprotno. rio mare je prerazvika, a uopche nema temelja za takvo njegovo velichanje. dokaz da je promocija pola imagea. ful masu nisam jela tunjevine, i onda mi je tata dofuro last week jedan tropack, i sad sam se opet bacila na njih. mislim, danas mi je original plan ta ruchak bio hrenovke palenta, no kako je hrenovkama rok istekao 4 days ago (zbog chega su i one zavrshile u smechu) prebacila sam se na plan b: pasta tunjevina, shto mi je i inache zashtitni znak. - - - omot od novootkrivenih keksicha koje mozete nabaviti u mulleru, na - 1 flooru... zovu se domino, ima ih 20 i koshtaju 13 kn. i jebeno su dobri marcipan, chokolada i josh neshto... i kockasti su. i fini uzasno. toliko da ih smazem na putu do doma, i toliko da kad su oni u pitanju moja sebichnost ponovo izlazi na poovrshinu i ne dam ih nikom (ovaj je pasus posvechen mojoj prijateljici maji j. koja mi je omoguchila otkrivanje ove nove delicije i time vratila smisao mojem zivotu:) - - - - par rachuna... eh, da, bila sam u shoppingu opet jer mi je mama rekla da ako joj dodjem doma s ONIM hlachama da ce ih osobno bacit u smeche. a poshto sutra idem doma i jako volim TE hlache, sam si kupila nove u kojima mogu ich doma, a ove koje volim cu pustit u zgu. i jednu majicu sam kupila, poshto sam last week ofarbala 2 komada, pomochu jednih crnih charapa i vesh mashine... aha, you can do miracles with that, you know:) uglavnom, ispale su malo flekave te dvje majice... onako, kao da ih je neko prolio blijedom tintom.

eh a kakaw sam ja weekend prowela.. ljudi moji suuuupeeer u subotu bila po twrdji okolo i zachudo bilo je super... doshla sam chiku ujutro oko 5, 6... i nisam mogla zaspat.. nikako i tak sam lezhala u krewetu jedno 5 sati... i ustanem iz kreweta i krenem prema kupatilu... i gotowo, zacrnilo mi se pred ochima i sljedechih par minuta se uopche ne sjecham... izgleda da sam pala u neswjest... a haaa, sljedeche chega se sjecham da sam chula udarac i osjetila ga... onak jaaako... kad sam otworila ochi josh uwijek mi je swe bilo mutno a ja lezhala na podu u kupatilu... ledjima sam opizdila u rub kade, a udarac naprijed (koji me josh uwijek boli) neznam kak sam dobila ustala se ja i meni josh gore, pa sam jedno 10 - tak minuta sjedila na podu da dodjem k sebi... otushirala sam se hladnom wodom, al nisht... josh uwijek mi je bilo tak loshe.. cijeli sam dan prelezhala u krewetu i chim bi se ustala mrak bi mi pao na ochi... doshla sam k sebi tek negdje naweche oko 10... katastrofa e mislila sam da je gotowo, da chu riknit... josh uwijek me s wremena na wrijeme zaboli to di sam se lupila (neznam s chim samo) i zavrti mi se u glawi.. neznam shta mi se dogodilo, zbunjena sam a waljd je swe u redu, nadam se... et tolko od mene... odo ja spawat, sutra imam puno dogowora pa moram skupit snage za swe to zhelim wam swima laku noch i shaljem big kiss

cemu ova euforija od vrhunskih politicara??/na racun chega ove ovce misle da je sve fantasticno, da dolazi novi dan i pogotovo da mozemo i znamo???

Najgori je rastanak koji nikada nije ni imao rastanak, onda ne znash chega bi se sjechao

Dalje, kako i IZ CHEGA ces " uchiti ", ako nisi otprije uguran u zepu uzanu, Ugursuze pod zarom?

Nije stvar u opasnosti od zaraze... problem je u neprihvacanju bilo chega drugachijeg

Ali zato moja majka NIKAD NIKAD u zhivotu svoju slatku zhensku glavicu ni zbog chega nije razbijala

Dakle, zbog chega, evo ti si ochiti primjer - ZAHTO DOVRAGA SVAKI PRIPADNIK MUSHKOGA RODA misli da je ženstvo = majčinstvo