Postoji tehnika disanja koja se izvodi na mjestu u stanju duboke opuštenosti (meditacije ili prakticiranja forme Siu lim tao), kada mišići nisu strahovito opterećeni i kada srce sporije kuca i druga tehnika disanja koja je potrebna prilikom stanja velikog tjelesnog opterećenja (vježbanje borbe - go sao, chi sao, vježbe udaranja nogom, vježbanje na drvenoj lutci, a isto tako trčanje ili plivanje).

Središnji dio vježbanja ovog oblika kung fua je čudesna vježba koja se zove chi sao ili u nekom kakvom takvom prevodu vježba ljepljivih ruku.Kad se jednom skuži o čemu se zapravo u vježbi radi ona postaje zarazna i teško je provesti i jedan dan bez nje.U toj su vježbi ruke obojce partnera stalno u kontaktu i ako rade dobro ruke im se istovremeno kreću na potpuno različit način i imaju različite zadatke.Ako netko prekine ono što smo mi zvali tok dobiva batine ili barem jedan udarac upozorenja.Kad su partneri usklađeni zna proći i po tri sata chi sau vježbanja bez prekida toka i to u rukama stvara iznimno dobar osjećaj.Osim toga chi sau služi kako bi se došlo do nečega što smo mi zvali wu-wei ili princip spontanog djelovanja.Kad se time ovlada ruke same znaju što u kojoj situaciji treba napraviti bez voljnog uplitanja osobe ili moglo bi se reći ega.U samoj vježbi sve može pokvariti želja da se dominira ili pobijedi što je također teško kontrolirati.Naš je majstor u toj vježbi bio potpuno van naše mogućnosti da shvatimo kako tako brzo može mijenjati ideju koju provodi ili čitati naše namjere kroz kontakt s rukama.Ja sam se pri kraju studiranja ove vještine počeo pitati nije li tajna potpune harmonije s partnerom zapravo sam odgovor na pitanje što je Tao ili Put.Uzalud sam pokušavao probiti granicu stalnog nadmetanja u chi sau i pokušaja da se živčani sustav prisili raditi na što većem nivou.

Zahvalan sam Sifu Fongu i zato što je ponovo probudio moj interes za wing chun koji sam aktivno trenirao desetak godina ranije i što je odvojio vremena i da poradi sa mnom na chi sao treningu.

Sama primjena tog pokreta je široka, od sabijanja ruke koja nadolazi, do blokiranja noge koja udara, pa nadalje do uporabe u položaju Chi Sao prilikom kontakta ruku i pokušaja udarca nogom ili rukom.

CHI SAO (ljepljive ruke; prianjajuće ruke) - jedna od vježbi kung-fua Wing Chun koja nikako ne smije biti zapostavljena pri treniranju učenika.

Kao takav, Chi sao postoji u mnogim borilačkim vještinama i prakticira se iz istog razloga da bismo osjetili protivnikov pokret i reakciju s ciljem da ga preduhitrimo i reagiramo prvi ili pak da popravimo neku grešku koju smo učinili i preusmjerimo silu koja nadolazi.

Chi sao se može promatrati kroz faze: Dan chi sao - kontakt jednom rukom; Pon sau - rolanje ruku; Chi sao programi određenih vježbi te na kraju slobodan Chi sao.

Chi Sao služi stjecanju kum koka (osjeta ruku).

Kod primjene u borbi, Chi sao se sagledava kao mogućnost kontrole nečijih ruku (najopasnije ruke jesu one koje slobodno mlataraju zrakom).

Pogrešno je Chi sao sagledavati kroz napad na partnera; Chi sao nije napadanje partnera doslovce već izazivanje njegove reakcije kako bismo naučili rukama čitati njegovu namjeru.

Naravno Chi sao nam ne nameće svaki puta obvezu kontakta s partnerovim rukama; takav način razmišljanja mogao bi nas stajati udarca u glavu, jer dok tražimo kontakt s partnerovim rukama mogli bismo primiti udarac.

Tada nam neće pomoći nikakav Chi sao.

Kada se ostvari taj kontakt, u igru ulazi vježba Chi sao, tj. naša reakcija na dodir.

U Chi sao-u dolazi do pritiska ruke na ruku iz raznih smjerova, a to rezultira stvaranjem akcije/reakcije.

U Chi sao u se izvode dogovorne vježbe kako bi partneri naučili osnovne smjerove kretanja sila.

Kada se to usvoji, vježba se slobodan Chi sao kako bismo iskustvom u nepredviđenim situacijama mogli graditi vještinu raspoznavanja tuđih kretnji i iskušavati vlastite reflekse.

Chi Sao je nezaobilazna vježba Wing Chuna i poželjno je prakticirati ju svaki dan.

Inace majstor Beddar osim nas, jedan je od retkih majstora ciji je wing chun sistem (forme, lutka, chi sao) najslicniji Dejvidovom nacinu rada, sto i nije slucajno, jer je dugo bio njegov direktni ucenik u Australiji

Poon tj. chi sao stvaraju idealnu okolinu za uvježbavanje navedenog jer imamo partnera koji nam daje otpor jer on vježba isto (izometrijski efekt)

To je na slici veliki majstor Wong Shun Leung (između ostalog jedan od kasnijih učitelja velikog Bruce Leeja), iza njega je majstor Phillipp Bayer uz Kernpechta pionir Wing Chuna u Njemačkoj.. a veliki majstor legendarni Wong radi drill-tehniku Chi Sao, desna ruka mu je u Bong sao poziciji a lijeva u Juut Sao poziciji (makar za lijevu je tesko ovako samo na osnovu jedne slike reci, mozda je prijelaz prema Fook Sao itd., a i desna ne mora znaciti da je u Bong sao poziciji tj. i nije cisti vec tendira prema njemu ali moze i prema nekoj drugoj tehnici.. trebalo bi vise slika za tocno definiranje).. dovoljno

Chi Sao se izvodi slicno kao u Tai Chi-u, ne izvode se kruzni pokreti kao u ostalim stilovima Wing Chun-a.

Dalje, dosta se forsira chi sao koji je vrlo pozeljan trening sustav ali ako se previse baziras na njega gubis polako vezu sa realnosti.Chi sao ce ti takodjer vrlo rijetko pomoci u borbi na ulici.Najjednostavniji primjer je udarac glavom koji je vrlo cest na ulici, chi sao zaboravlja da protivnik ima i glavu (znam da se nesto moze sprijeciti ispravnom pozicijom i kontrolom ruku-tada nas ni glava ne moze zakaciti ali nijedna situacija nije idealna pa prema tome nikada nismo u idealnoj poziciji u ulicnoj borbi-a tu je i sok efekat, stres,...)

Princip " sljepljenih ruku " puno uspjesnije se moze primjeniti u grapplingu i u borbi na tlu u MMA nego u borbi na nogama-moje misljenje.Profesionalci sirom svijeta to i cine.Pokusavati se braniti na tlu samo " boksackim " pokrivanjima, duplim dekungom itd stavlja vas u totalno podredjen polozaj a aktivna kontrola protivnikovih ruku (i noga) daje vam sansu da nesto napravite i pokusate preuzeti dominaciju.Sad hoce li te tehnike neko nazvati chi sao (wing chun), neko guranje ruku (tai chi), neko wrist/biceps control ili pummeling (hrvanje), six points control (bjj), hubud lubud (kali/dumog) mislim da je rijec o tehnikama koje se mogu vrlo uspjesno uklopiti u moderni MMA a pro borci sirom svijeta to i cine (pogledajte kako se odvijaju borbe u klincu i na tlu u vecini MMA borbi)

Nažalost, postoje velike razlike u sustavima, u stavu, kretanju, udarcu, rotaciji, čak tolike da neki ni chi sao ne bi mogli vježbati zajedno.

Ne znam... ja sam počeo trenirati Wing Chun i čini mi se prilično različit od svega što sam prije trenirao (TKD, Karate, Ninjutsu)... nije samo chi-sao (to je još daleka vježba za mene)

Ne znam da li treniraš solo ili u skupini u principu 2 x tjedno je minimum.. naravno potrebno je da doma svaki dan treniraš to što si naveo da ste počeli trenirati ništa ne znači veliki majstor ne podučava sve ljude podjednako dakle nema ti tu nekog specijalnog redoslijeda o. k. naravno prvo dolazi prva forma pa dalje.. prvo jednoručni Chi sao pa dvoručni itd ali ne možeš po naučenoj tehnici znati gdje si doma vježbam svaki dan i radim ih« na suho »to bar nije problem prvo sve vježbaj tako.. a onda istu stvar radi zatvorenih očiju itd sve se ide postepeno Chi Sau što se tehničkog dijela tiče može se vrlo brzo savladati.. ali u kompletu se uči cijeli život tj. da bi dobio pravi« osjećaj za kontrolu energije »itd dalje.. ne znam koliko nas ima.. imaš par grupa.. i mislim vrlo malen broj koji s njim rade solo što se tiče posjetnice ne znam.. nisam je ni vidio a veliki majstor ne da ga ne voli on ga jednostavno niti ne doživljava u ovom slučaju je jedini koji nekog ne voli i tko ima frustracije je sam Bagadur ma pusti Bagadura.. on je u klasi Horvata ipak je Barac lav naspram Bagadura i Horvata

Izmjena ruku je vise manje dobra, moze i bolje, sam chi sao mi se cini ne bas toliko dobar, moze i puno bolje

Jedan od chi sao drilova Majstora Dejvida Cheunga sa seminara u Beogradu 1988

Ne, ja sam te pitao šta ti misliš, da li priznaješ, jer će to mnoge stvari i riješiti ma što ja imam priznati ili ne: confused: BJJ u MMA je borilački sport a ako postoji BJJ kao borilačka vještina (a očito postoji jer je Slaven pisao o obuci specijalnih postrojbi.. koje btw. izbjegavaju situaciju na pod) onda onda naravno da je priuznajem kao takvu... što tu niej opet jasno: confused: ti neke temeljen stvari ne kužiš... pa i od wing chuna se može napraviti borilački sport.. kao što se napšravilo i od TKD, karatea, juda itd.... čak i postoje neka natjecanja u Chi Sao (sljepljene ruke) u Wing Chunu.. ali to nema veze s vještinom već je sport.. i mnogi majstori to osuđuju jer deformira vještinu tj. samog praktikanta odvodi na krivi put..

U Sportskom Centru Pozarevac 11, aprila od 10 do 14.00 h, Sifu Djordjevic Vladan iz Svajcarske ce po promotivnoj ceni odrzati (kao gest dobre volje i prijatelstva sa Majstorom Mikicem) Chi Sao seminar Yip Chun-ovog wing chun sistema kao i prikaz odbrane od kruznih i direktnih udarca rukom i suteva nogom.