ipak se ovo pretvorilo u (mozda je oduvek i bilo) online dnevnik. mesto gde zapisujem shta mi se deshava, chisto da bih posle mogao da se podsetim.. eto ako nishta drugo zadnjih godinu dana se i nije neshto deshavalo, i dalje na istom budjavom poslu, za iste (ili manje) budjave pare.. smor

malo rachunanja na brzinu.. uh, ovo ima da potraje nekoliko sati.. otishao do grada da podignem mami lekove, svratio do poshte da dignem preporuchenu poshiljku (svratite do sudije 4 og februara da vas priupitamo par stvari, fak) i vratio se posle sat vremena da vidim kako napreduju brojevi. chisto da steknem uvid kojom brzinom idu.

U prijevodu - gledamo na to ponekad chisto vaginalno, zanemarujuci " znanosti od jezika ".

subota je preskochena zbog radi nedostatka vremena. tokom tog vremena u kojem mi je nedostajalo vremena bachene su slijedeche items: - jedan omot od hrenofki (bez ovitka) kako je istaknuto na istome. i (bez sira) shto nije istaknuto na omotu. a jednom, kad su se te sa sirom tek pojavile, kupili smo ih bez da smo skuzili da imaju sir. i sad ih mi nabacimo u vodu, 5 minuta, cap na tanjur i kao ja prerezem jednu i vidim neshto bjesno izlazi iz nje. i kao tati - ma shta im je prosho rok trajanja? vadi omot iz smecha, ne, sve ok. kao, pa mozda im je to samo mast. mozda je samo ta jedna u kurcu, razrezem drugu, opet isto. i, kao, shta chemo, ochemo jest, nechemo, i onda ja skuzim na omotu onako malim slovima napisano " novo sa sirom ". al ove shta sam jela proteklih dana su bile bez sira. i puris, uvijek jedem samo puris hrenovke, nije neki lokalpartiotizam, nego chisto su mi one najbolje. i dobar mi je ful novi dizajn. a, ne znam zashto, jucher si neshto kontam, i kao pitam cimku - ma ko zna zashto se zovu puris? a ona meni - pa PURan IStra. a ja " a, ok ". - jucher sam bacila u smeche jednu zutu vrechicu i u njoj jedne zute rukavice (za prat podove, wc i to), jednu spuzvicu i jednu chetku. sve te stvari bile su potpuno funkcionalne, neke chak i nove, i sluzile bi josh bar par mjeseci (a chetka i godinama) bez beda.

a to da cesh ti ovde da reshish sluchaj - chisto sumnjam, i samo zbog toga, recimo da si ti dr. watson - koji je, ne greshimo dushu, vrlo bitan lik i spona ka spoznaji. sherlok is out there.

/ franci blashkovich i gori ussi winnetou/o, da... malo sam bila out dva dana. prvi dan - feshta kod mene, drugi dan - feshta kod ade. danas, trechi dan - feshta u ksi... sutra odmor. to je bio party intro, chisto da vam bude jasna ova kolichina tj. svrha svog smecha koje cu sada navesti... a vjerojatno cu ga dobar dio i zaboraviti: plastichnih chasa (shto praznih, shto s chikovima, vinom ili kojimgod drugim alkoholom) 120 valjda... komad kaktusa koji je netko uspio prebaciti 10 ak metara bez da se nabode... boca od piva 10 ak ako se dobro sjecham, boca od vina se ne sjecham koliko kao ni kartona od sokova i kole itd. praznih onih stvari u kojima stoje rizle i rolice... onda slijedechi dan, kad je svih 70 ljudi koji su se u moju chast (not-my-birthday) opijali i prichali, o da, otishlo, je li, onda smo ja i cimerica, nakon pojedena 2 moussea (i bachene posudice od istih) ochistile svih 85 kvadrata minus dvije sobe koje nas josh chekaju... e onda smo bacile i sve te krpe, i vode... da li se to broji? pa, da, I guess... vode crne prljave zagadjene odvratne gadno gadno fuj. zachudo - NISMO bacili pashtu koju je netko kuhao oko 2 am, pashtu s tunjevinom jogurtom tabascom i chillijem... pojeli su, da. kao i pti ber sa zimskom. i tu stajem. neki pametiniji su naruchili chevape od kojih je jedna polovica ostala na stubishtu shto je izazvalo burnu reakcije bakice s gornjeg kata... tek ujutro ofkors - kaj taj drekec radi tu na shtengama? uslijedilo je zbunjeno objashnjavanje da moji prijatelji nisu zivotinje i da se zasigurno nitko od njih nije posrao po jebenim stepenicama, a da su zivotninje (zec zamorac i machka koje imam u ovom novom stanu) u egzilu zbogradi partija te da to govno stoga nije nashe. onda sam se sjetila da je to zapravo sigurno chevap, bila u pravu te ga se laganim potezom rijeshila... zachudo razbijena je tek jedna ali predivna shalica smedja s bubamarama iz kompleta i netko ju je bacio i bio pizda i ne rekao da ju je razbio i bacio. ako si ti taj netko - znaj da se jebeno jako ljutimo na tebe pizdo jedna i da chesh platit to bacheno je masu masu shugatutto iliti " ruchnika za kuhinju " shto je vjerujem hrvatski prijevod. to ono kad vam se neshto prolije pa s time obrishete a da nije krpa nego kao vechi toaletni papir pa ga odmah bacite u smeche... chikova puno u chashama shto sam vech spomenula, po podu i po pepeljarama... to je valjda to.

/ ibrica jusić/masu masu me nije bilo. i svashta se u medjuvremenu dogodilo, i nije da bash imam neku pretjeranu volju pisat ovo, al to radim chisto malo se trgnem i josh vaznije, da ne bih morala pisati neku zadachu (da, da, i to imamo na faxu:) za sutra. neki pms dan (mjesec chak shtovishe), iako se manifestirala po. post. a ne. pred. principu... da, but aj em bek, pa se nadajmo da cu opet postat redovni chlan blogerskog drushtva... uglavnom, recimo ajde da sam bacila puno onih raznih najlon vrechica i kutija i svega onoga shto dobish kad kupish novi komp a kasnije ti ne treba. da, da, napokon sam odluchila what to do sa mojim life time savings. skupila se lijepa svotica na knjizici (na koju je ishla sva lova od svih poslova, pa lova od rodjendana, subvencija, stipendija i sl.) i eto, ulozih to u neshto sht ose zove hp compaq nx9030. barem mi tu tako pishe. sad napokon mogu bit sama sa sobom i sa svojim kompom bilo di i bilo kad. vech sam se ga lijepo. personalizirala., nakrcala ga mjuzom, sredila si sve fajlove i sve to. sad ga samo josh moram krenut pametno upotrijebljavat:) ful mi je josh chudno kad udjem u sobu i vidim. viktor a. (thats his name, yeah). za sad josh uvijek buljim u njega 12 ak sati, ali nije da bash nesho pametno radim. uglavnom ga josh prilagodjavam kako meni pashe i premjeshtam fajlove po folderima, i da, pishem zadache za fax:)/i misha i usb stick sam si isto kupila/da, pao je i neki shopping osim toga, mit my muther, pa sam bacila tih rachuna i markica. a uglavnom se radilo o donjem rublju, pantiesima i socksima. i ful je sve lijepo i ful sam zadovoljna, i nemam vishe u ormaru samo mtch socijalistichke gache nego me se sad ni cosmo ne bi posramio: O sad sam na miru shto se tiche garderobe bar 2 godine. a bacila sam i par charapa koje su mi se raspale, zato sam i morala te zamjenske kupit. kupila sam si i shtrample, jer sam skuzila da je vrag odnio shalu (uahaha) s tom zimom. i napokon sam kaput izvukla i pochela ga furat, umjesto jakne. u medjuvremenu sam i potroshila ono malo zaliha hrane shta sam imala - bacila sam kutiju do rize (ona neka najjeftinija, al nije k), pa kutiju od puris pilechih medaljona (koje najcheshche jedem u kombinaciji sa prije spomenutom zomRi), pa puuno kutija domachica i choco cookiesa (to su oni kick ass kolachichi, kao krashevi krashuljci, ali 100 puta bolji, i jeftiniji, jedino je dizajn ruzan, shto me dugo sprechavalo u tome da ih uopche probam, ali onda sam shvatila da odijelo zbilja ne chini chovjeka)... znam da je tu bila josh mnogo chega bachenog, imam i listu negdje, pa cu ta smecha: I ostavit za next dejz... ne zamjerite na dosadnosti, josh se ufuravam...

enivej, s obzirom da predhodno okupljanje blogera u BGu nije ispalo bash kako je planirano organizovacemo uskoro novo.. recimo ovog ili sledeceg vikenda.. samo da se konsultujem sa glavnim akterima oko vremenskog tajminga (jbem ti engleski)... zainteresovanih svakako ima (spamuju me na mail, zovu nocu a ni na ICQu nemam vishe mira..) pa tako.. chisto da znate.. ovog poota cu i mob da ostavim da mozete da zovete oko 1 ujutru i pitate gde smo (ako malo zakasnite)... (mob - 064 1 456 195)

Mogao bih da pricham o sebi josh koliko hocete ali lepshe je kada to vi radite, hajde ne stidite se slobodno me hvalite. ovo vam je jedinstvena prilika jer koliko chesto imate prilike da se susretnete sa nekim kao shto sam ja. ali ako me budete molili dugo mozda bih mogao da pomognem, eto, chisto da vam uchinim da film bude bolji.

dragi moj X, chisto fizioloshki bi mi mogao biti otac i stoga ti u obliku poslovnog cv-a o sebi imam bedno malo reci. mozda bi ti neshto vishe u mene mogla posvetiti jedna pesma - slobodna interpretacija hoelderinovog " hyperiona " a koju mozesh naci na mom blogu (treci-chetvrti post spreda).

Ushao sam u jadran na jedno 5 min.. chisto da ne bude da nisam bio u moru.. naravno jadran ne bi bio to shto jeste da mi ne presedne - posekao sam stopalo pri izlasku..

/ haustor /... bacila sam mnogih stvari u ovom proteklom periodu, no evo samo onih which I recall... jedan flourescentni flomich koji mi je bio nabavio tata, " ukravshi ga ", dok se to josh moglo raditi u drzavnoj sluzbi... mislim da je pola stvari koje imam a takvoga su tipa porijeklom iz tatinog ureda. taj flomich je bio zute boje i mislim da se prije isushio nego shto sam ga ja potroshila rabechi ga jer mislim da ga nisam uopche upotrebljavala. zapravo se ne sjecham jer sam zadnji put neshto podcrtavala jer se ne sjecham kad sam zadnji put chitala neshto shto bi mogla podcrtavati tj. kad sam zadnji put uchila... da. par filtera od cigareta i cigaret papira i kartonskih filtera... i jedna prazna pago boca koja je imala ulogu pepeljare. par seminarskih tj. ispitnih radova iz kolegija po imenu marketing a koje sam nabavila kao pripomoch pri izradi mojeg ispitnog rada shto se pokazalo veoma korisnim s obzirom na to da sam poluchila ocjenu odlichan. a legendarne su mi te teme koje ljudi uzimaju, sve odreda - krema za depilaciju, kruh za dijabetichare tofu sir, chaj za dijabetichare... ono, spika je da se na tom jednom radu tj. proizvodu obradjuje gradivo cijele godine i onda je najlakshe odabrat samo jedan uski segment ljudi koji konzumiraju taj proizvod. ja sam uzela libresse uloshke. svako tolko se sjetim da nikad na blogu ne izlistam uloshke koje bacam u smeche pa ih eto spominjem sada pa neka se od sada nadalje pamti da je to neshto shto, jednako kao i npr. papirnate ili shtapiche za ushi, bacam periodichno u smeche a shto mi se neda svaki put izlistavat... oni se ponavljaju manje vishe svakih 28 dana oni za everyday use, ako bash hocete znati. kutiju od chaja jagoda vanilija shto je valjda jedini chaj kojeg ja volim i pijem. indijski no thanks i crni i zeleni - vrijedi isto. nisam naslijedila tu ljubav od roditelja koji prakticiraju kult chajeva, chemu posebno pogoduje moja teta smjeshtena na sri lanki. i nisam niti neki pretjerani pilac chajeva, lijena sam ih radit, al sad sam ih pochela piti da mi isperu grlo isprano gore implicitno spomenutim supstancama. nakrcam ih med om koji mi mama periodichno shalje. jedna " vrecha " koja je do danas popodne sadrzavala nekoliko puris purechim medaljona. a onda sam ih pojela sa kruhom starim 2 dana. rizu mi se nije dalo kuhat. ful nas je isfrustrirao taj novi dizajn koji su nabacili jer sam ih manichno trazila po onoj ogromnoj shkrinji u dioni i skoro popizdila, ali onda se sjetila mudrozbora (copyright by tofu) jedne prijateljice: medaljoni imaju novi dizajn i proshirila svoje vidike te ih pronashla. pis puza iz pekare u radichevoj, ofishali D BEST in town, chisto iz poraktichnih razloga jer radi 0 24 shto me uvijek uveseli u gluvo doba nochi na putu za ili iz melina ili na tramvaj... a taj puz s chokoladom... njam. a jednom smo nekom ameru i englezu objashnjavali shta to jedu. radilo se o jednom PUZu i jednoj POTKOVI, pa smo im mi to mudro preveli sa: SNAIL WITH CHOCOLATE HORSE SHOE WITH JAM. balkanska egzotika.

pogledao sam nedavno jedan jovanovicev film iz 1971. " mlad i zdrav kao ruza " - prosto nisam mogao da verujem ochima kao je bilo moguce snimti takav film u sfrj, znajuci da se radilo o zlatnom kavezu (mislim u odnosu na tvrdji sovjetski kurs). prisetio sam ga se chisto radi naslova, ali mogu ti reci da sam zahvaljuci njemu unekoliko shvatio kako je od srbije nastalo to shto jeste. chak mu se ni estetski nema mnogo toga zameriti. (jovanovic je recimo snimio " pejzaze u magli ", film kojeg odavno nisam pogledao ali mi se u mladosti chinio bahato trivijalnim, pa i vulgranim)

Na to ju je Jana agresivno plesnula i oshtrim notkima zagrebala njeno savrsheno chisto lice

odluchila sam 1 novost unijeti u blogich svoj. malo da ga osvjezim jerbo samo mijena stalna jest kako je netko rekao:) napredak je u rastu, ne stagnaciji, kako nas uche na faxu:) uvest cu " gostovanja ". jednom tjedno - ce na mom blogu post objaviti neki drugi bloger, ali u shtihu mog bloga. ono, forma bloga je takva da to omoguchuje tako da se spremite:) za prvi put tu " chast " dobiva ' ko prvi danas pusti komentar, a onda dalje cu ja po random choicu zvat blogashe druge da napishu jedan svoj postich u kojem ce nas upoznat sa svojim smechem. eto, tako, moci cete birat naslov svoje pjesme, i morat cete stavit jedan eko fact za kraj... postove cete slat na moj mejl otvoren u tu svrhu - - - - > [email protected]... i izdavach ima pravo zadrzhava pravo izmjene vashih textova:) eto, a sad back to the track. 2 jogurta, jedan za doruchak drugi za vecheru. boca vode. 2 soka iz menze. fructal juice. uvijek me ubije taj juice, jer mi se uvijek dogodi svojevrsna reminiscencija. ono, uvijek osjetim i vodku s tim juicom. to mi je valjda bilo prvo piche s kojim smo se ubijali u prvom srednje. " piche nashe mladosti ". ali, znate kako ona to ide, zgadi ti se, i juice i vodka. sad ju jedino podnosim nakon konzumacije (u znachajnim kolichinama) nekog drugog pichenca. a najbolji sok IKADA u menzi mi je isto fructal od krushke. obavezno komada 5 uvijek kada je on raspoloziv. ali, u principu mi totalno nije jasno shta slovenske sokove daju u menzi. mislim, ok, finiji su (barem krushka, ovaj ice tea bljaaaa) al brate pa koja je to lova. nisam ja sad protiv slovenaca il nesh, ni neki domoljub veliki, nego chisto, ono, zashto uvoziti kad imash svoje? tu posreduju neke opake vezice... i, da, chistila sam wallet neki dan, al uvijek zaboravim napisat. kao, htjela sam ga malo olakshat. a i trebam kupit novi jerbo je ovaj sam " izrsan " (oshtechen, poderan, whatever) od vadjenja iz i vrachanja u bisage. uglavnom, od svih silnih papira co. bacila sam 1. jupi, to mi je kao bila energy pipl lista koju sam napravila longlong time ago neznam ni sama zashto. uglavnom, to je bila kao lista ljudi koji mi daju ignition (ignishn) kad sam u bedu. ono, ljudi s pametnim mislim i inspirirajuchim zivotima, a koje ja poznam, ne sad neke lichnosti ala martin luther king i sl. uvijek si mislim da kako ja znam kakvi su ti ljudi stvarno bili, mi znamo samo jedan pis njihovih zivota, mozda su stvarno pizde bili... a bacila sam ju jer se malo izmijenila lately, pa sad imam novu. onda omot od domachice, ali onaj kao prozirni. ne kartonski. sad njega istichem jer ga uvijek prije nego ga bacim zguzvam i oblijepim selotejpom da se ne bi odmotao u smechu. znate kako se to rascvjeta. pa to sugeriram da i vi napravite. manje mjesta ce zauzimat

eto, vochni se dani nastavaljaju, tata mi je dofurao od doma, uz jucherashnju lubenicu, i kilu treshanja. moja je prva reakcija bila " wtf - kila treshanja? " na shto se on jako uvrijedio i onda sam ostatak dana morala biti dobra curica. jus kiddin:) ali, eto njega natrag u pulu pa ja opet ostajem bez izvora zdrave hrane: (a poanta je bila, da, da sam onda bacila masu peteljki i koshtica od tih treshanja na koje sam se silovito bacila da se ne pokvare... bacih i prijavnicu za big brother kojoj sam se kao namjeravala posvetiti punom paznjom, pa mi je u medjuvremenu, proshao rok za prijavu. ne, ne, nemam ja takve aspiracije, catch je u tome da niti nemam potrebnih 23 godine, nego bih se prijavila ovako, na prijevaru, jer me chisto zanima 1. kad bi skuzili da nemam tih 23 nego 20 godina 2. psihologija ljudi koji bi se tamo pojavili, bash bih voljela se muvat tamo kad budu imali interview s kandidatima... ono, vidjeti impact te vrste medija iz prve ruke, ali bit ce ok i pratit reakcije javnosti... makar je fora u svijetu vech old fashion, ali mislim da ce se pratit to, josh i kako... rachun iz glavne poshte u jurishicevoj, na 2 kn, za medjunarodni poziv kojim sam probala uspostavit vezu s nekim portugalcem koji, hvalabogu, ne zna ni rijechi engleskog (a profil je danas bio zatvoren pa nisam mogla, kao shto sam planirala, kupiti si rijechnik) pa smo brzo zavrshili s tim... kutija domachica, voda jana... komad charape, tj. ono shto je ostalo od nje nakon shto sam si kao napravila rukavicu... nevermind program od mochvare za protekli (josh malo) mjesec, u kojoj, po obichaju nisam stigla ubost nishta. evo, danas sam mislila ich na filmove (innaritu, van sant) al sam klipsala gradom po onom suuncu 10 - 18 i pola stvari josh nisam stigla obavit, tako da me sutra cheka ista spika. aaaa nisam niti pogledala shta sam sve propustila da se ne nerviram, ali se nadam da cu tortoise ubost next week... senor coconut me ne zanima i chak shtovishe me nervishe... btw: pokupih svoj badge danas, tj. dva...

manje bitan deo; Deda (prvobitni nadimak dead-meat, dechko je 81 vo god) je pravio neku sedeljku pa smo otishli chisto da isposhtujemo drugara. i to nam se bash nije ishlo, mene je zvala Goca da dodjem do grada a Neuro nije bio odushevljen shto idemo na drugi kraj grada/sela..

jedan lokalni politichar, predsedavajuci lokalnog SPD-a, kojeg ja poznajem u krajnoj liniji preko mojeg sina, potpuno smeten, chudan i neprijemchljiv (italijan koji je odrastao u nemachkoj) zabrljao je nachisto svoju politicku stvar. nije slojmun isposhtovao rok za prijavljivanje svog kandidata za gradonachelnika, koji je btw po prvi puta u istoriji BR Deutschland sveshteno lice - katolichki pop koji od strane svojeg biskupa zbog toga maltene raspopljen - jer je stremio u za kat. crkvu neprihvatljivom nameshtenju u svetovnom zivotu. nakon chitave godine dana bezsadrzajnih promocija, govora, pojavljivanja u medijima, okuglim stolovima i diskusijama partija je zaboravila da ga u birokratskoj proceduri chisto provizorno prijavi kao kandidata izbornoj komisiji.

/ tbf/nijesam imala pristup internetu proteklih dana, tj. ni kompu, pa eto me tek sada, kada sam ponovo doshla u ovaj maglom zavijeni zagreb. brutalno je bilo na putu od pule, a i na putu za pulu proshli tjedan... danas magla, last week - zavjesa kishe. buhhu. dakle, danas sam npr. za ruchkom bacila mnoge kosti od ribe zvane list koju sam jela. bila je mnogo fina. i mnogo slana. i ja ju mnogo volim. opchenito ribu obozavam, ali ne one fancy bijele prvoklasne ribe (ala brancin i te spike), ali niti sardele (koje nisu krive shta su plave:) (i, zapravo, da, volim i sardele al filetirane... znam da je weird ali ful su mi bolje i drukchiji imaju okus nego kad su obichno napravljene) nego te neke izmedju - list, barbun, mole... sad ne znam koja su knjizevna imena tih riba, poshto znam da i samo u istri svaka od njih ima po min. 3 imena. i, tako, ribu uglavnom jedem samo i uvijek doma (ako se izuzme oslich iz menze shto po meni ne ulazi u kategoriju ribe) i zato ju cijenim. i zato mi ju mama uvijek napravi. a da mogu jela bi samo repove i kozhu. ko mala sam uvijek brijala da cu kad budem velika bogata imat privatnog kuhara i te spike koji ce mi samo repove od shkampa radit, i chistit, naravno, i onda cu ja to ko chips jest. al o shkampima lignjama ostalim morksim plodovima-a-da-nisu-ribe drugi put... o ribi cu samo josh to rech da ju ne znam radit. makar me mama uvjerava da je to lakshe nego piletinu spohat, meni se to chini mnogo komplikovano. a i bila bi mi muka chistit ju, josh sam dijete po tom pitanju... gadno mi je glavu skidat, chistit ono iznututra i to... e, i da, bacila sam iznutrice od bundeve the other day. bile smo frendice ja na kahvi, i ofkors da je plejs vrvio izrezbarenim bundevama, kao i svi ostali plejsevi. i onda smo nazhicale chovjeka-koji-radi-tamo-a-koji-je-bio-simpa-i-prichao-neshto-o-bundevama da nam da jednu neizrezbarenu bundevu, jer ih je bilo vishka, da se i mi poigramo. onda smo ju fino odnijele na sigurno, oprale (sapunom da fino mirishe), uzele nozeve u ruke i krenule. nikad prije se nisam time bavila, i nije da je to sad bilo zbog neke halloween (eto, vidite, niti ne znam kako se to pishe) spike nego chisto jer mi je to simpa spika. i bilo je ful zabavno. svaka je uzela jedno oko, tako da su na kraju oba bila razlichita shto se pokazalo kao prednost, i onda smo mu usta napravile da se moze chovjek izrazit. i onda smo domishljate kakve jesmo mu napravile i zube, uz pomoch chavlicha koje pronadjosmo u garazi u kojoj smo izvodile operaciju, i onda smo mu josh zabili chavliche kao kosu, i na njih stavili gornji poklopac... ne znam sad kako to opisat, al oni koji su se time bavili, znat ce na shta mislim:) tako da je izgledao kao 1. andjeo s aureolom 2. frankenshtajn 3. partijaner. i bile smo toliko ponosne da smo ga odluchile izloziti uz cestu, i to na plejsu di su neke druge skulpture (al prave, od kamena) postavljene. i savrsheno se uklopio u okruzenje. btw. ime mu je sise... eto otkuda naziv danashnjeg bloga (spika je bila: otvorit cu klik, i di upiknem prstom, tako ce se zvat... a u sta bi drugo mogla u kliku ubost nego u sise:)

Kao i svi alternativci koji su proshli roshade.. na red je sada i ovaj koji prvo treba otichi do neuropsihijatra jer mu stanje kako sam kazhe nije chisto.. i da nema ni sam mochi nad sobom.

AAAAAAA i onda smo nadobudno preshle na mlijeko od soje koje dodje fuckin 18 kn. i, da, fino je kad se naviknesh, i bacile smo jednu ambalazu toga isto, josh prije. al, ono, otkud mi lova? sve one neke papire, bookmarke i sl. koje sam dobila na predavanju od svamidjia u lisinskom. a-ha. nije da brijem na tu spiku, chisto me zanimalo kako shta tko zashto... i ful iznenadjena ostadoh. ono, dupkom puno bjeshe, shto bi se reklo. i svih godina, spolova, " klasa "... a tema je ono preopsezna za ta 2 sata koje je govorio o kundalini science i chakrama. al zanimljivo, meni totalno strano. i bash me zanima da li pali. kao i sto drugih stvari. al nemam vremena/volje za check it out pa vucaram ovaj zivot kakav imam sad i ok mi je:) omot od 505 sa _____. pochela sam praksu da imamo na stolu u dnevnom jednu staklenu posudicu (good dammit, prozirna je:) u koju nakrcamo te bonkase, kao, za goste. a poshto smo i ja i cimka, ako pogledamo stvari iz shire perspektive, gosti u ovom stanu, onda i mi imamo pravo na njih:) one too many program od mochvare kojeg sam zgrabila na cfsn-u. chujte i pochujte:

Zadrzhala sam se u svijetu igrachaka i sivih zidova, gdje je sve sterilno i chisto.

Evo josh neshto primjera radi - - > ja sam bila kod doktora B u Petrovoj.... meni je on bio chista guba.... ne komplicira previshe, odgovorio mi na pitanja kratko i jasno (zna chovjek i spustit kad vidi da su pitanja ajm, boze, ali na chisto fin i smjeshan nachin)...... e sad...... bilo je zena koje su se na to vrijedjale, pa im nije bilo zgodno kako on sve nabrzaka pregleda (a prodje mu 200 trudnica dnevno).

Eto... chisto zato.... da sam roditelj sa nekim drugim poslom, vjerovtano se ni meni ne bi dalo uskakati u kojekakve interakcije...... a ovako sam pokupila kojekave budalashtinice od djece, pa mi je zato valjda nish ne predstavlja prevelik problemchek

Javi se, chisto onako, iz navike.. obraduj me, treba mi

Postoie trenuci kada Bog uvodi dushu u chisto duhovno stanje.

Ne znam jel ' i mene to deprimira, ili sam ja chisto onako depresivna sama po sebi.

123 Kada sam uvidiela kako mi razum ne primiruju predstojnice, odluchila sam im nishta ne govoriti o tim chisto nutarnjim stvarima.

I chisto sumnjam da che mi dijete slushat cajke, jer vech lupa glavom u ritmu Smoke on the water i zica tatu da joj pusta to radje nego ikoja djechja pjesmica....

Mojata publika e svedok deka se e chisto...