Na tržištu se nalaze dvije grupe preparata za smanjivane želučane kiselosti: H2-antagonisti (ranitidin, cimetidin, famotidin) i inhibitori protonske pumpe (omeprazol, pantoprazol, lansoprazol).

Anabolički steroidi, cimetidin, spirolakton mogu utjecati na reproduktivni ciklus, dok sulfasalazin I nitrofurantoin mogu utjecati na pokretljivost spermija.

Neki od njih su beta-blokatori, cimetidin, tiazidski diuretici, estrogeni, antiandrogeni, spironolakton, anksiolitici, antidepresivi i antipsihotici.

Antacid cimetidin može smanjiti želučanu sekreciju u djeteta i dovesti do podražaja mozga.

Najčešće se upotrebljavaju lijekovi koji smanjuju želučanu kiselost, takozvani antacidi i to dvije glavne grupe lijekova: H2-antagonisti ili H2 - blokatori (ranitidin, cimetidin) i inhibitori protonske pumpe (omeprazol, pantoprazol).

Nakon toga su sintetizirani takozvani blokatori H2 receptora, prvi među njima bio je cimetidin, a zatim se pojavio ranitidin.

Za liječenje neželjenih učinaka NSAR u nas su do sada korišteni razni lijekovi: antacidi, H2 antagonisti (ranitidin, cimetidin, famotidin, nizatidin), citoprotektivi (prostaglandini - misoprostol) i inhibitori protonske pumpe (omeprazol, esomeprazol, pantoprazol, lansoprazol i rabeprazol).

Čak i neki citostatici, steroidni hormoni u velikim dozama, neki lijekovi u terapiji čira želuca (cimetidin), neki antibiotici i dietilstilbestrol mogu utjecati na isti način.

Tu su i neki antihistaminici (cimetidin, ranitidin...), diuretici (acetazolamid, furosemid...), antidepresivi, antipsihotici, hipoglikemici te lijekovi protiv visokog tlaka.

Na primjer, lijekovi za liječenje ulkusa (vrijeđa), kao što su cimetidin, ranitidin, nizatidin i slični antagonisti H2 receptora, u pravilu se uzimaju za vrijeme obroka.

Dimidril) ili blokatora histaminskih receptora (cimetidin).

Međutim, najvažniji« sudar »cimetidin ima s alkoholom; on usporava enzim alkoholnu dehidrogenazu, dakle alkohol se sporije razlaže i dulje zadržava u organizmu pa i vrlo male količine mogu izazvati pravo pijanstvo.

Antagonisti H2 receptora, znani i kao H2 blokatori, koriste drugi mehanizam za smanjivanje razine želučane kiseline, a u njih se ubrajaju cimetidin, famotidin, nizatidin i ranitidin.

Ako postoji višestruki krivac za interakcije, onda je to cimetidin - lijek za duodenalni čir i krvarenja iz gornjeg dijela probavnog trakta.

Cimetidin usporava histaminsku aktivnost u crijevima te lučenje želučane kiseline, što je glavni preduvjet za daljnje terapijske zahvate.

Zatim, cimetidin je u« sudaru »s vitaminom D na način da reducira sposobnost jetre da ga aktivira.

Pravi pomor vitamina nije time završen; cimetidin reducira apsorpciju folata (folne kiseline), što za sobom povlaći cijeli niz drugih posljedica.

Obavijestite liječnika ako uzimate sljedeće lijekove: - za liječenje depresije (npr. fluvoksamin, fluoksetin) - za liječenje nesanice - za liječenje tjeskobe i za smirenje - za liječenje alergije (antihistaminici) - za liječenje epilepsije (npr. fenitoin) - za liječenje žgaravice, gastritisa, čira na želucu ili dvanaesniku (npr. cimetidin, omeprazol, cisaprid) - za liječenje gljivičnih infekcija kože (npr. ketokonazol) - za ublažavanje jakih bolova (npr. morfin).

Medu H2 blokatorima jesu nizatidin (Axid), famotidin (Pepcid), cimetidin (Tagamet) i ranitidin (Zantac).

Ti lijekovi koji uključuju cimetidin (Tagamet), famotidin (Pepcid) i ranitidin (Zantac), djeluju blokirajući proizvodnju želučane kiseline no inhibitori protonske pumpe djeluju bolje.

Mozete li objasniti/komentirati nacin rada agencije za lijekove.Naime, kako je moguce da neki relativno opasan lijek postane OTC preparat? Primjerice cimetidin koji se sam po sebi problematican a interakcije su mu druga prica... i onda ljude malo boli zeludac, odu u ljekarnu uzmu si Belomet jer su ga vidjeli na reklami.A usto su kronicni bolesnici, piju lijekove za tlak, secer, bla bla... nastane vesel koktel zar ne? Sad se vec siri paleta takvih i na antihistaminike.Radi li se o pritisku farmaceutske industrije, tko odlucuje o takvim stvarima??

Manjak željeza u krvi često je posljedica obilna menstrualnog krvarenja ili neuravnotežene, niskokalorične prehrane s nedovoljno hranjivih tvari, Kemijske tvari - Na kosu pogubno utječu teški metali, najviše olovo, živa i talij.) lijekovi (Citostatici, vitamin A i njegovi derivati, antidepresivi, antikoagulanti (npr. heparin), blokatori betareceptora, hormoni (testosteron), lijekovi za smanjenje masnoća u krvi, alopurinol, cimetidin.), zračenje (rendgensko zračenje (prolazno i trajno ispadanje), stres, mehanička oštećenja (Trajna zategnutost kose i vezanje u rep, nošenje tereta na glavi)

Neki od preparata sadrze i cimetidin ili ranitidin koji su blokatori H2 histaminskih receptora u zelucu.