Na starom požutjelom poluarku, očito otrgnutom iz kakova registra ili od kakove sudbene odluke, napisao je Cintek ovo pismo:

POD STARIM KROVOVIMA (PERILLUSTRIS AC GENEROSUS CINTEK)

- Imam čast, da se predstavim - ja sam nobilis et quondam dominus terrestris Arpad pl. Cintek de Vučja Gorica, vlastelin u Ferfrekovcu i Vugrovom Polju, posjednik kuće u Varaždinu i više livada na Sutli, začasni protokolist slavne županije varaždinske i član gospodarske podružnice u Z.

Toga jedan nobilis Cintek ne može da učini.

- Cintek mu ne odvrati ništa, jer je nekako onako i bilo, kao što je Petrović spomenuo, i učini kao da ga nije čuo, pa nastavi: - Kako bum daklem protiv osamstogodišnjega saveza, u kom svega toga nije bilo, pa valjada i neće biti.

Postao čas posve mekan i sa suzama u očima i napo plačnim glasom uvjeravao nas o svom prijateljstvu, svojoj ljubavi k viteškoj prekodravskoj braći, a čas čisto bio goropadan, te ispsovao krčmara, što ga je nazvao tek gospodinom Cintekom, i vikao mu posve u uho: " Ja sam perillustris ac generosus dominus - tako se meni veli, a ne istom gospodin Cintek.

Ja nobilis Cintek de Vučja Gorica; - ta šta - i s istim banom hrvatskim se ne mijenjam.

On je nekakav soldački barun, a ja sam nobilis Cintek.

Cintek je opet uzjahao svoga Bucentaura, dječake na vrhu kola probudio dugim svojim bičem i onda sa silnom vikom i krikom, kako je bio došao, krenuo dalje.

U jednu ruku ja nisam nikuda zalazio, jer se je u to dogodila nesreća brezovička, a u drugu Cintek je bio sav zapremljen politikom.

Cintek tek bi mu se ismijavao i korio ga s nedosljednosti.

Kad je poslije obnovljena osamstogodišnjeg saveza prvi put došao Gavrilović opet na ovrhu, Cintek se malo trznuo, no duša mu nije klonula.

No Cintek na sve nije slušao i ni za što mario, što bi mu govorili.

Cintek ga je dočekao sa starom svojom sabljom u ruci.

No povjerenstvo obavilo je svoj posao u miru: neki Židov s još jednim trgovčićem, krčmarom iz obližnjega mjesta, dostaše na dražbi " sve plemenito Cintekovo zemljište ", a Cintek niti je sablju iz korice vadio, niti je zapalio rođenu kuću, niti se osvetio nadzorniku.

Kad je Cintek stupio unutra, nađe ženu položenu na stolice i bez svijesti, a seljakinja pokraj nje držala je slabo novorođeno čedo.

- Sina imam - krikne veselo i pobjedonosno Cintek i preuzme dijete.

- Pak ni u sobi za gospodu - ni u gospodskoj postelji - nego ovdje - ovdje - gdje je mjesto slugama - i tu na podu - rodi se jedan Cintek - vapijaše bolno otac.

No vrijeme odmicaše, a Cintek, gledajući na ženu i svoj porod, strepio od straha, da im neće naći kruha.

I tako eto " perillustris ac generosus dominus Ermenegildus Cintek de Vuczja Goricza et cetera ", najveći protivnik sviju poreza, štempela i pristojba, probudi se jednog skorog jutra kao privremeni kr. državni porezni ovrhovoditelj.

- Dakle što ćeš, Cintek - upita ga Petrović.

- Pusti, Feri: naš Cintek stari je lakrdijaš - umiješa se Batorić i prepriječi Copakovića da skoči od stola.

Kako Cintek ne bijaše lovac, svi se nadasmo obilnu plijenu - tobože nema u njega tko da ubija zvjerad.

Istom sada poleti Cintek nizbrdice k nama.

Sam Cintek nije pošao s nama.

- Eto - znal sem ja, da je tak - odvrati Cintek.

- Gratias tibi domine - obed se nosi - vikne Cintek, naglo odskočiv od " preseke ", pokazujući objema rukama daleko k drugomu brdu, gdje se bijelim puteljkom micale dvije ženske i dva momčića s košarama na glavama.

Lacica od radosti zaijuče, a Cintek nas povede ka klijeti, davajući znak prama mužarima, da se puca.

- Nek se zna, da idemo k obedu - rekne Cintek, kad se odonud gromornom tutnjavom oglase mužari.

Cintek je dotle širom otvarao sva okanca, zatvorena vratašcima od daske.