FRIENDS ARE THE SUNSHINE OF LIFE istina da, da sam se i na frendovima opekla, ali su mi puno olaksali sve ovo, kao i neke stvari inace... cure u mom razredu, moja kujasta sestricnamala plava susjeda, mala u Parizu (koja je toliko blizu koliko moze biti), cupava... a tu su i pripadnici drugog spola-moj sused (neznam sta bi bez njega) i jhos jedna doticna osoba koju nesmijem imenovati... naravno, ima njih jos, ali ti su mi nekako najvise prirasli srcu cudno kako s nekim osobama mozes ne pricati mjesecima, a onda kad se vidite sve je tako normalno recimo, ovaj moj frend, prije ljeta smo se nekih mjesec dana culi svaki dan, i stvarno mi je puno pomogao kad sam prvi put prekidala s deckom, ali s pocetkom ljeta puklo je i nase prijateljstvo osijecala sam se lose, cijelo ljeto se nismo culi a ni pozdravljali kad bi se sreli sad smo si opet dobri, i ful mi je drago radi toga i razgovaramo gotovo kao da nista nije ni bilo..:) gotovo kao ali decko je ful ok, i to olaksava to stvrano, rijetki su prijatelji treba ih znati cjeniti meni prijatelji znace puno vise od iceg drugoga, za pravog prijatelja bi sve napravila a znam da nisam jedina takva, da ih ima jos recimo, decko koj se bacio mom frendu na glavu dok ga je tip cipelario-neznam tko bi to napravio mogao je (kao i mnogi drugi tu vecer) ostati stajati sa strane i gledati btw decko nema ni slomljenu ruku, ni nogu ali ima gadne oziljke po glavi-i prica o tome sta i kako je bilo je stvarno nevjerojatna no da se vratimo na prijatelje, to treba znati cjeniti zna biti tesko raspoznati prave prijatelje od onih ne-pravih, ali to se najvise ocituje u sitnicama