This provision covered military support contractors and civilian war correspondents etc. " dakle riječ je civilima koji prate oružane snage tzv. " camp followers ", a njih je na bleiburgu bilo poprilično, a uključivali su neutvrđeni broj žena i djece; no očekivati od osvetom zaslijepljenih i pijanih titovih ubojica da razmatraju ženevsku konvenciju je bilo iluzorno. dakle ako su prema nekom tvom imaginarnom " pravu " imali pravo bez suđenja ubiti ratne zarobljenike u odorama, to nisu imali pravo prema civilima i izbjeglicama koje su pratile zbijeg. velika većina oružanih snaga koje su zarobljene su se borile pod njemačkim zapovjedništvom-dakle podrazumijevajući da su to ratni zarobljenici poput njemačkih, tako da otpada tvoje bulažnjenje o opravdanosti tretiranja bleiburških žrtava kao mesa za partizansko napucavanje, čime su partizani (zapovjednici i izvršitelji zločina dakako, a ne cijeli partizanski pokret) pokazali istu bešćutnsti koje su u jasenovcu pokazivale ustaše. u krajnju ruku prema međunarodnom pravu ustaše i domobrani su trebali biti tretirani kao regularna vojska, jer su imale zapovjednika, odore, hijerarhiju, otvoreno su nosili oružje, te posljednji uvjet da su se pridržavali zakona i običaja rata, a to se odnosi čak i na pripadnike milicija i dragovoljačkih odreda. dakako da je bilo najlakše buldožerom iskopati rov i sa " šarcima " riješiti problem smještaja, hrane, suđenja i eventualnih budućih političkih protivnika. što se tiče četnika, opet ponavljam da je glavnina četnika završila u britanskom zarobljeništvu u logoru eboli gdje su tretirani kao ratni zarobljenici, nakon čega su se razmiljeli slobodno po cijelom svijetu (amerika, australija, kanada...), bez da je ijednom pala dlaka sa glave. dakle četnici nisu bili tretirani kao " banda ", za razliku od ratnih zarobljenika i civila izbjeglica iz ndh, što govori o dvostrukim kriterijima britanskih snaga koje su selektivno pristupile uporabi ženevske konvencije. kraj posta koji spominje bitku za odžak mi izgleda kao insert iz crtanog romana " mirko i slavko ", i dakako je ključni dokaz da je krvoproliće u bleiburgu opravdano. to je argument koji podsjeća na one kada su poslije rata ubijali svakoga na koga bi seoski povjerenik kp (ili slična špija) pokazao prstom jer je talijanima ili nijemcima prodao kokoš, ili je koja nesretnica digla noge nijemcu, te drugi slični slučajevi " kolaboracije ". metak sve liječi, revolucija ima svoje žrtve.