1. Pretražili svakoga smo, na tebe je red. U nesvijesti ostao je, duša ode u nedogled 2. Kao kad se zid shorodna, s nogu je pao Kad ga duša napustila i mozak je pobjegao 3. Razdvojil se pamet s tijelom, to se desi baš svakom Duša? e mu odletjeti, sjediniti se s Dženabi - Hakkom 4. Fani on kad postade; bio prazan od svega, Allah pozva svog sokola da doleti do Njega 5. U gromade brod kad razbi daleko mu nada bila Božija milost na valovima na obalu ga ispustila 6. S Dženabi-Hakkom duša kad je sljubila se, Valovi se uzburkali, more Allahove milosti zatalasalo se 7. Zindan duša napustila tijelo puno avreta Svom Izvoru letjela je bez ikakva tereta 8. Baška duša, baška tijelo, lanci i bukagije, Na nogama sokolu su dok krila ne razvije 9. U slobodi noge budu kad nam nema pameti Ko odriješen sa uzice, soko Caru odleti 10. Zatalasaju se mora vali, Allah rahmet izlije I kamenje sa dnu mora abu hajat ispije 11. Nek je krhak i malehan, atom snagu pripaše Od kadife i od zlata zemlji ruho ujiše. 12. Ko sto godina mrtav bio, iz kabura se otkrije Na ljepoti crnom? avlu zavide i hurije 13.? ehra zemlji izboranoj od ištaha zeleni, Razgrana se suho drvo, cvat mu sav porumeni 14. Vuk i janje tad postaju ko da im je jedna mati Baksuzi su tad odvažni, nada im se povrati