Usporedbe zagrebačkih uspomena i irskih doživljaja (a junakinja se često spominje i dana provedenih kod bake u Višnjanu), ovdašnjih i tamošnjih ljudi, krajolika, kuća, oblaka, mentaliteta i hinjenosti, viđene su očima djevojke u odrastanju i samospoznavanju, djevojke na putu zrelosti, bačene u zemlju čuda, u zemlju koja na kraju ne ispada ni divljija ni civiliziranija ni plemenitija od njene, ispada tek malo drukčija.