Na sjednici Politbiroa CK KPH 1. kolovoza 1947. izvješćujući o stanju u Istri, Antun Biber Tehek je upozorio da je zbog slabosti u radu po raznim linijama, kao što je UDB-a, upravni aparat, sudstvo i slaba briga o prehrani stanovništva, ojačala pozicija svećenika i aktivnost drugih neprijateljskih elemenata.

Godine 1943, Milutin je i član Povjerenstva CK KPH za sjevernu Hrvatsku i Zagreb.

Prvi je bio Kerempuhovo vedro kazalište, osnovano pod pokroviteljstvom Društva novinara Hrvatske, na inicijativu Agitpropa CK KPH.

Mimica je imao podršku tadašnjih političkih struktura (danas posebno ističe liberalne poglede i susretljivost organizacionog sekretara CK KPH Zvonka Brkića) i mogao je slobodnije profilirati ono što se snima: upravo se zbog toga hrvatska filmska produkcija osobito glede političkih satira razlikovala od kinematografskih sredina u drugim jugoslavenskim republikama; jedino je beogradski Zvezda film 1950. proizveo kratku igranu satiru Govori Moskva i na tome je sve završilo.

Ipak, film Ciguli Miguli iz 1952., u Marjanovićevoj režiji i po scenariju Jože Horvata, tada iznimno utjecajnog u Agitpropu CK KPH, dokrajčio je taj trend, jer se autor drznuo stupiti na sklizak teren: koliko se god scenarist izvlačio da je u glavnom liku aparatčika koji raspušta glazbena društva u provincijskom hrvatskom mjestu ironizirao sovjetski komunizam, ipak su neki ubojiti žalci bili upućeni i jugoslavenskom socijalizmu, što se smatralo nedopustivim.

Kao svojevrsni odgovor na spomenutu Kopiničevu optužbu koja je bila vrlo precizno formulirana iz razloga jer se odnosila na pitanje (ne) izvršavanja Kominterninih direktiva vodstvo jugoslavenske partijske organizacije, na čelu sa Josipom Brozom Titom, je svoja dva bivša pripadnika (stradala iz do sada još uvijek posve neutvrđenih razloga) optužila za ono za što je čitav CK KPH a time, barem neizravno, i CK KPJ optužio Kopinič.

Zapisnici i stenografske bilješke sa sjednica Politbiroa CK KPJ i CK KPH izvor su bez kojeg je gotovo nemoguće razumjeti partijsku liniju o kulturi, način donošenja političkih odluka, kadroviranje itd., iako se historiografija i nastava povijesti u njima rijetko spominju.

Posebno se ističe objavljena građa sjednica Politbiroa CK KPJ za razdoblje od 1945. do 1952. godine [ 2 ] te zapisnici Politibiroa CK KPH/Izvršnog komiteta SKH koji su dosad objavljeni u četiri knjige i tako pokrivaju cijelo istraživano razdoblje. [ 3 ] Građom su bogatiji od zapisnika središnjeg partijskog tijela, a u radu su se ponajviše koristili podaci o radu Agitpropa, školske komisije, izvještaji o školstvu i radu Ministarstva prosvjete.

Kotarevi Bjelovar, Đurđevac, Koprivnica i Križevci činili su područje OK KPH Bjelovar koji je u stalnom sastavu osnovan u kolovozu 1942. Od 1942. rukovodstvo OK KPH Bjelovar bilo je povezano s Povjerenstvom CK KPH u Zagrebu, a nakon toga s OblK KPH za Zagreb koji je osnovan u rujnu 1943. U svibnju 1945. OK KPH Bjelovar imao je u svom sastavu šest kotarskih komiteta: Bjelovar, Đurđevac, Garešnicu, Koprivnicu, Križevce, Vrbovec i Mjesni komitet Bjelovar.

Od tada su okružni komiteti (kojih je na području Hrvatske bilo 10) direktno vezani za CK KPH.

Bakarić je na sjednici Politbiroa CK KPH 17. siječnja 1947. kazao da su svećenici u Istri sve aktivniji, u Pazinu drže seminare, izdaju list Gore Srca, pripremaju kalendar uperen protiv državnih vlasti i pod vidom napada na bezbožnike napadaju pojedine komuniste.

Izvješćujući o stanju u Istri, Marko Belinić je na sjednici Politbiroa CK KPH 13. veljače 1947. kazao da se kod tamošnjeg komiteta osjeća da jaše na repu neprijatelja, prvenstveno popova među kojima je Milanović vrlo vješt te napada komuniste kao bezbožnike.

U Elaborat o političkom stanju i aktivnostima NF u 1947. priređenom za potrebe Politbiroa CK KPH, u poglavlju Utjecaj i uloga klera u Hrvatskoj, o prilikama u Istri navedeno je da svećenici u Pazinu djeluju preko Biskupskog sjemeništa, nemaju nastavnog plana i služe se nepropisnim udžbenicima iz doba NDH, u pisanim radnjama učenici pišu Poslije rata pojavio se komunizam, Ljudi su očekivali slobodu, ali većina tom slobodom nije zadovoljna.

Riječ je o prijepisima zapisnika konferencije ove partijske organizacije, tzv. " proglasima ", odlukama sa sjednica, izvještajima upućenim CK KPH i " Agitpropu " CK o stanju na oslobođenim područjima na Baniji i među članovima, dopisima upućenim nižim jedinicama (kotarskim komitetima u Dvoru na Uni, Glini, Kostajnici, Petrinji i Sisku), ali i o statističkim podacima.

Svakako da se osnovano osumnjičeni ratni zločinac Hršak Stjepan ničega ne sjeća kada su u pitanju partizanski ratni zločini, a kada su u pitanju evidentni zločini, onda ih prebacuje na svoje mrtve drugove iz drugih partizanskih jedinica i pomoćnih organizacija zločinačke organizacije CK KPH i polibiroa CK KPJ na čelu s maršalom Titom.

Ovi iz Otvorenog društva (bivši predsjednik Otvorenog društva i član CK KPH Josip Kregar, Makedonac Teodor, Slovenka Raukar) su već smiješni.

Organizaciju rada komiteta i pripremu I. oblasne konferencije (konstituirajuće) provelo je Povjereništvo CK KPH za oblast Bjelovar osnovano početkom 1949. kao jezgra oblasnog partijskog biroa.

Biran je za člana CK KPH na svim kongresima, i za člana CK SKJ na V, VI, VII i VIII kongresu.

Pod njegovim rukovodstvom, ova partijska organizacija izvršava sve zadatke koji su pred nju postavljeni: razvija politički rad preko ilegalnih grupa i udruženja PTT radnika, prenosi poštanskim vagonima u raznim pravcima partijsku štampu i materijale, skriva po stanovima povratnike iz španskog građanskog rata, prebacuje mnoge drugove po zadatku Partije iz Zagreba u razna mjesta na pruzi Zagreb-Beograd, Zagreb-Split, Zagreb-Rijeka, prenosi direktive CK KPH za počinjanje ustanka grupi članova Partije u okolini Siska i Delnica.

U svim tim aktivnostima Vilim Galjer pokazuje visoku svijest i požrtvovanje, a to je posebno došlo do izražaja u ljeto 1941, godine, kada se preko njega održavala veza između CK KPH i CK KPJ u Beogradu.

KPJ... TELEDIRIGIRANO CK KPH... " gazda " Mesic, SKOJevci Vuku konce PRIVIDNI vladari... Ma bilo koja Partija U Hrvata... BILO KOJA

Konkretno, u ožujku 1944. iz VŠ NOV i POJ i CK KPJ stiglo je u GŠ NOV Hrvatske i CK KPH stajalište, tražilo se mišljenje, da se ukine naziv NOV Hrvatske tj, " nacionalno obilježje " i uvede naziv " Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije za Hrvatsku ", pa onda i za Sloveniju, Srbiju itd.

GŠ NOVH i CK KPH nisu se s tim složili uz objašnjenje da " rukovodstvo NOP-a Hrvatske smatra da je preuranjeno da se ukinu nacionalna obilježja vojske i da bi to pravilo teškoće u Hrvatskoj... ".

Tito se složio sa stajalištem GS NOV i POH i CK KPH te godinu dana kasnije 1. ožujka 1945. kada je nastupila u završnici rata prilagođavajući oružane snage potrebama, konačnog oslobođenja zemlje, maršal J.

U početku je obavljao poslove ekonoma CK KPH, nakon toga je postao instruktor OZNA-e.

Frajtić je prebačen u Zagreb, gdje je organizirao opskrbu i prehranu vrhova NRH i CK KPH.

Upravo u činjenici i strategiji širenja fronta narodnooslobodilačkih snaga Glavni štab NO POH i CK KPH su već u proljeće 1942. g. uputili jedan vod dobrovoljaca partizana s područja kotara Vrginmost na čelu s Teodorom-Tešom Bulatom i Milkom Kufrin-Bulat na Žumberak.

Takvu odluku Glavnog štaba i CK KPH pored ostalog pospješili su pismo Vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita koji zimi 1942. g. piše Glavnom štabu u vezi širenja i jačanja vojne i političke strategije NOP prema drugim hrvatskim krajevima i Sloveniji.

Od 1939. sekretar CK KPH te od 1940. član Politbiroa CK KPJ, jedan od organizatora hrvatskog antifašističkog pokreta i oružanog ustanka 1941.

Serija OblK za Zagrebačku oblast obuhvaća dokumente nastale od 1943. do srpnja 1945. a sadrži zapisnike sastanaka OblK, izvještaje upućene CK KPH i Povjerenstvu za Zagreb, dopise, direktive i upute koje su slali CK i Povjereništvo, direktive, cirkularna pisma, upute i dopise upućene okružnim komitetima o kadrovskim promjenama, pripremama za održavanje okružnih, kotarskih i općinskih partijskih konferencija, podatke o prikupljanju pomoći, smještaju izbjeglica iz Podravine, evakuaciji stanovništva s područja Kalnika na područje Bilogore i Moslavine; izvještaje Mjesnog komiteta Zagreb, Oblasnog komiteta SKOJ-a, štabova II. operativne zone, popise članova okružnih i kotarskih komiteta.