U tom je svojstvu, zajedno s Rodoljubom Čolakovićem i Svetozarom Vukmanovićem, prisustvovao sastanku s Titom i članovima Vrhovnog štaba, 25. decembra 1941, u Rogatici.

To se prvenstveno odnosi na tekstove direktivne prirode objavljivane u Komunistu i Biltenu Vrhovnog štaba.

E, sad su me i @bartimej i @Robinzon natjerali da posegnem za knjigom ORIGINALNIH DOKUMENATA s naslovom Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. 1946. (ovdje nije riječ o zločinu u Srbu, ali je neku poveznicu moguće naći) da ih obojicu upitam tko bi u Hrvatskoj bio suđen da su se primjenjivali zakoni Uredbe o vojnim sudovima Vrhovnog štaba NOV i PO Jugoslavije.

delegat Vrhovnog štaba i druga Tita, odnosno nove Jugoslavije, poginuo je na Glamočkom polju, pogođen bombom iz neprijateljskog aviona, 27. novembra 1943. godine.

U veljači 1943. tu su boravili članovi Vrhovnog štaba NOV - e, što nije ostalo ne primjećeno. 10. veljače 1943.

Zanimljiv detalj jest i taj, što je Glavni štab za Hrvatsku, prilikom osnivanja partizanskog I. bataljuna Glavnog štaba (ratnog sekretara Andrije Hebranga), u Korenici, svibnja 1942. godine (gdje se plesalo srpsko Kozaračko kolo), koji je poslije postao XIII. proleterska brigada Vrhovnog štaba (Tita), pismenom naredbom odredio da znakovlje te partizanske jedinice mora biti crvena zvjezda petokraku sa srpom i čekićem na partizanskoj kapi.

Došavši na taj prostor dalmatinski su proleteri (za naročite zasluge i vojne uspjehe, koje je stekla u dvogodišnjoj borbi protiv fašističkih okupatora, Druga dalmatinska je odlukom Vrhovnog štaba NOVJ od 15. srpnja 1944. godine proglašena proleterskom brigadom) na njemu zatekli i borce Dubrovačkog partizanskog odreda koji je do tada u manjim akcijama napadao neprijateljske kolone na cesti Dubrovnik Metković.

Tako recimo i četničke brade i kose - taj običaj, da se ne briju i ne šišaju do oslobođenja, po ugledu na stari pravoslavni običaj da se ne briju i ne šišaju kad netko umre tijekom 40 dana žalovanja, uveden je tek nakon nekoliko mjeseci i to izgleda gotovo slučajno - o tome je pisao Ratko Martinović u knjizi " Od Ravne gore do Vrhovnog štaba ", on je prvo vodio jedan četnički odred, a kasnije se pridružio partizanima.

ili je došlo naređenje iz vrhovnog štaba...

S druge strane ta glavnina snaga oko vrhovnog štaba neposredno prije i neposredno nakon pregovora vodi teške borbe na cijelom potezu od sjeverne Bosne do Crne Gore upravo s Nijemcima koje navodno ne smatraju neprijateljima.

Prema tome, bilo koji izraz, koji u knjizi upotrebljavam (NOVH ili NOV i POH ili GŠ NOV i POH) uvijek se podrazumijeva da je NOV i POH pod zapovjedništvom GŠ Hrvatske u sastavu NOV i POJ, pod jedinstvenom komandom Vrhovnog štaba NOV i POJ na čelu s J.

U travnju je bio imenovan za člana Glavnog štaba NOP odreda Crne Gore i Boke, a u svibnju iste godine izabran je za člana Vrhovnog štaba NOP i DV Jugoslavije. [ 1 ]

Tada smo se razdvojili jer sam s pratećim bataljunom Vrhovnog štaba otišao u istočnu Hercegovinu i u iduće dvije godine prošao sva ratišta, a zatim s Titom odletio u Bari, odakle smo se vratili u oslobođeni Beograd.

O snazi Brozove ličnosti, njegovim kvalitetama kao vođe i o snažnom utisku koji je ostavljao svjedoči zapis Fitzroya Macleana, britanskog brigadira koji je ujesen 1943. padobranom ubačen na područje pod kontrolom partizana, kao saveznički časnik za vezu kod Vrhovnog štaba NOVJ.

- u vrijeme IV neprijateljske ofanzive 1943 godine VII banijska divizija prekomandirana je u sastav operativne grupe divizija i brigada Vrhovnog štaba;

U sastavu Udarne grupe proleterskih brigada, pod komandom Vrhovnog štaba, učestvovala je u istorijskom pohodu u Bosansku krajinu.

Ideja da bi se uklanjanjem Tita moglo značajno oslabiti ili čak i uništiti partizanski pokret pojavila se kod njemačkog glavnog stožera još u ljeto 1943. Od kada se u operacijama protiv partizana redovito nalaze i zapovjedi za otkrivanje i uništenje Tita osobno i njegovog Vrhovnog štaba.

Kakva je hajka vladala prilikom istrebljenja Hrvata uočljivo je iz " depeše Vrhovnog štaba Jugoslavenske armije br. 124 ", od 15. svibnja 1945. godine, upućena " Odjeljenju za zaštitu naroda " za Hrvatsku, u kojoj šef OZNE za Jugoslaviju, Aleksandar Ranković, izražava nezadovoljstvo navodno malim brojem likvidiranih ljudi u Zagrebu, svibnja 1945. godine: " Vaš rad u Zagrebu je nezadovoljavajući.

U ustanku 1941. CK KPJ imenovao ga je zapovjednikom Glavnog (kasnije Vrhovnog) štaba NOVJ.

Analiza njemačkih dešifrovanih dokumenata nesporno potvrđuje da su " otvorili " sve depeše razmijenjene između VŠ NOVJ i Glavnog štaba NOV Hrvatske od 7. do 11. septembra 1943. Došli su do za njih dragocjenih podataka, na osnovu kojih je komandant njemačkog štaba za Jugoistok, feldmaršal Maksimilijan fon Vajksl planirao akcije za razbijanje partizanskih snaga, što bi onemogućilo ostvarivanje Titovih strateških planova, zatim pokretanje posebnog " zahvata " - atentata na Tita (njegovo zarobljavanje i likvidiranje Vrhovnog štaba).

Tito je iznenada promijenio raniju oduku o održavanju zasjedanja AVNOJ-a u Otočcu 14. novembra 1943. Depešom je 11. novembra javio Centralnom komitetu KP Hrvatske da će se zasjedanje održati oko 25. novembra u sjedištu Vrhovnog štaba.

- Branko Poljanac (prvoborac, general, jedno vreme načelnik Vrhovnog štaba u ratu) okovan sa Plećašem.

A Bobetko se bogme dobro smočio gazeći Neretvu s operativnom glavninom Vrhovnog štaba.

U partizanskim redovima zavladala je i zbunjenost i panika, a čovjek iz Vrhovnog štaba, Sreten Žujović u svom je dnevniku napisao da je slomu napada krivac i nedovoljno zalaganje partizanskih jedinica.

Taj je prostor bio premalen za djelovanje Vrhovnog štaba (VŠ).

Iz Vrhovnog štaba Titu su putem kurira poslane pismene obavijesti i prijedlozi da napusti pećinu.

Po odluci Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije, a na predlog Vrhovnog štaba NOP i DV Jugoslavije daje se naziv narodnog heroja zameniku komandanta u jednom bataljonu Druge proleterske NOU brigade, drugu Petru Lekoviću, koji je kroz čitavo vrijeme od devet meseci svoga učešća u borbi protiv okupatora u redovima partizana pokazao veliku hrabrost, požrtvovanost i odanost Narodnooslobodilačkoj borbi, i u kojoj je počinio više j unačkih podviga.

Bili smo u sastavu pratećeg bataljuna koji je štitio Tita, pripadnike Vrhovnog štaba i članove AVNOJ-a i s tom ekipom sam prošao cijeli rat.

Nekoliko je prostorija bilo rezervirano za njegov ured i sjednice članova Vrhovnog štaba.

Jednostavno mi je rekao: Referent saniteta Pratećeg bataljuna Vrhovnog štaba ide u Srbiju i od sada ti radiš njegov posao.