S jedne strane imate CNT koji okuplja pred revoluciju gotovo 2 000 000 radnika za koje se pouzdano zna da nisu svi anarhisti i koji predstavljaju reformatorsko krilo u revolucionarnom anarhističkom pokretu, a s druge strane FAI koji broji oko 50 000 članova i koji čine dokazani anarhisti/ce te predstavlja korektivni mehanizam unutar i izvan CNT-a.

Što u onim slučajevima kada je FAI bio upravo mjesto na kojem se odlučivalo o politici sindikata te su odluke zapravo prenesene članovima CNT-a?

U tome je sudjelovalo više od 7 milijuna ljudi, uključujući i 2 milijuna članova anarhističkog sindikata CNT [ 3 ].

Po izjavi CNT-a, zemlja, oruđe za obradu zemlje, stoka i konji koje su konfiscirali desničari, vraćeni su vlasnicima.

U nekim selima su farme bile lišene sjemena za sijanje, dok je 600 članova CNT-a uhapšeno.

Tako i Lenjinov rad Država i revolucija, koji sadržava poglavlje Polemika s anarhistima, a u kojem Lenjin ističe Engelsovu kritiku anarhista, ostaje na istim zaključcima o anarhistima i njihovim metodama borbe, usprkos činjenici da je knjiga objavljena 1917. godine, a 1910. godine je u Španjolskoj osnovan CNT, najveći anarhistički sindikat, što je dokaz da je anarhizam radnički pokret koji svjesno koristi direktnu akciju kao svoju političku i ekonomsku borbu.

' Upravo sam razgovarala s predsjednikom ' CNT-a Mustafom Abdeldžalilom ' koji mi je rekao da NTC kontrolira 80 posto Tripolija ', rekla je u Bruxellesu.

Pri korištenju termina ' anarhisti ' ne mislim samo na institucionalizirane CNT/FAI anarhiste, nego i na provizionalne seoske anarhiste.

Da bismo pokušali razumjeti kako se to dogodilo, nužno je osvrnuti se na ulogu Komunističke partije i rukovodstva CNT-a.

(2) Angel Pestana zapravo je pripadao reformističkom krilu CNT (Confederaciόn Nacional de Trabajo, najveća i povijesno najznačajnija anarhosindikalistička organizacija na svijetu), te bi danas vjerojatno bio član CGT (reformistička organizacija nastala odcjepljenjem od CNT-a, više nalikuje klasičnom sindikatu) - np.

Radnici su u velikom broju prihvatili ideje sindikalizma, odnosno anarhosindikalizma, koji se razvijao početkom stoljeća. 1911. godine osnovan je CNT.

Na nesreću, revolucija nije bila potpuna, vođe CNT-a su je zaustavile.

Trening konkretnosti (CNT) novitet je koji cilja upravo na ovu sklonost.

Nova studija je dokazala da ponavljanje CNT vježbi pomaže osobi da promijeni svoj stil razmišljanja.

Durrutijevi prijatelji (Los Amigos de Durruti) - Opozicijska grupa unutar CNT-a, FAI-a i FIJL-a, osnovana početkom 1937. godine.

Protivili su se ulasku CNT-a u vladu i zagovarali su kompletnu socijalnu revoluciju kao jedini način da se pobjedi Franco.

Nezaposlenost je i dalje ostala visoka, a organizacije radničke klase, pogotovo CNT, patile su zbog ugnjetavanja i zatvaranja mnogih članova.

Isti dan PSUC je preuzeo i željezničku stanicu koju je prije toga također kontrolirao CNT.

Kada je, nakon trodnevne borbe, procijenjeno da slobodarski drugovi i POUM kontroliraju četiri petine Barcelone, pozvali su vođe CNT-FAI-a da smire situaciju.

Apeli Mariana Vasqueza, tajnika Nacionalnog odbora CNT-a, i Garcíe Olivera, anarhističkog ministra pravde, nisu uspjeli smiriti radnike.

Ukupan rezultat je bio zbunjenost, demoraliziranost i odobravanje od CNT-a.

Ovdje je posebno značajan španjolski anarhosindikalizam jer je CNT pragmatičko ostvarenje političko-ekonomskih i filozofskih shvaćanja anarhističkog pokreta.

Još na osnivačkom kongresu je CNT kao taktiku usvojio direktnu akciju, a sindikalizam nije proklamirao kao cilj za sebe, već kao sredstvo klasne borbe i otpora, odbacujući tzv. lerrouxismo kao politički pokušaj da se preko sindikata dođe na vlast.

Cilj CNT-a je bio, dakle integralna emancipacija radničke klase putem eksproprijacije vlasničkih klasa i preuzimanja proizvodnje u vlastite ruke. [ 2 ] Direktna akcija je ovdje značila direktnu projekciju impulsa i organizirane volje same društvene baze, odbijanje autoritarnih i elitističkih principa organizacije, vođa i vođenih.

Time je CNT u samoj svojoj organizaciji učinio pokušaj ostvarenja budućeg društva, ostvarenja načela na kojima će se zasnivati akratsko društvo.

Vladajuća pozicija CNT, iako iznuđena okolnostima, razorno je utjecala na pokret, na mentalitet njegovih militanata, na strukturu organizacije.

CNT se priklanjala iskustvima centralne vlasti, vjerujući da može moralizirati vlast i nadzirati je.

Ali je sve to dovelo libertere u zaista inferiornu poziciju u odnosu na sferu vlasti, kao i do otvorenih diverzija te iste vlasti protiv CNT-a i anarhizma (3. Maj u Barceloni, napadi na kolektive u Aragonu, zatvaranja i ubijanja aktivista CNT, itd.).

CNT-FAI nikad nije preuzimao inicijative koje bi dovodile u opasnost zajedničku stvar Republike.

Pa ipak je, na kraju, politički utjecaj CNT-a (s dva milijuna članova i jednom trećinom boraca Republikanske vojske, sa ekonomskom snagom u samoupravnoj industriji i agrarnim kolektivima u središtu zemlje) reduciran na minimum, što je praćeno militarizacijom industrije i paktom CNT-UGT, u kome je teško prepoznati bilo što od konfederalnog duha koji je prethodio građanskom ratu.