Svemu su pridodane reference na recentnu literaturu.// Codex Diplomaticus (razgovor) 01:28, 26. listopada 2010. (CEST)

U lat. obliku javlja se već 1090. godine u Splitu u spisku porobljenih stvari: (Et cepit) quatuor tela et nouem camise et una racana (Codex diplomaticus).

Smičiklas, Codex Diplomaticus sv. 15. str. 402.) zatražio ugarsku zaštitu preko bana Zeecha od imotskog kneza Embricha (conte de Imotta), njegovog podložnika, jer su se u vodama pred Dubrovnikom trebale sukobiti mornarice Venecije i Genove.

Ove dvije serije ipak je po mnogočemu nadmašila iduća, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (tj.

Bio je suradnikom Tadiji Smičiklasu pri sabiranju i uređivanju građe za Codex diplomaticus. [ 3 ] Surađivao je u Hrvatskoj enciklopediji, (1 - 5, Zagreb, 1941. - 45.) te Našoj domovini, (I, Zagreb, 1943.). [ 1 ]

Ako zanemarimo neke sumnje u vjerodostojnost podataka u kartularu (Codex diplomaticus), onda je najistaknutiji stanovnik samostana na Sustipanu bio posljednji član hrvatske vladarske loze Trpimirovića, kralj Stjepan II., koji se, odrekavši se 1073. godine prijestolja, bolestan povukao da starost provede među redovnicima i tu dočeka smrt.

Pred kraj života nastojao je pokrenuti prikupljanje građe za Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, no ideju nije uspio ostvariti, pa je taj zadatak na sebe preuzeo Tadija Smičiklas.

Napokon, sve povelje Dubrovačkog arhiva, na našem i tuđem jeziku, izdaje povremeno Jugoslavenska akademija u Zagrebu počev od 1904. godine u zbirci Codex Diplomaticus, pod nazivom Monumenta Ragusina (1879 - 1897.), u kojima su zaključci (Reformationes) dubrovačkih vijeća od 1301. do 1379. (3)

Utvrđeno je, da Zahumlje sve do sredine 13. stoljeća nije politički potpalo pod srpsku nemanjićku državu u ekspanziji, dapače upravo za našeg kneza Miroslava zasvjedočeno je daje bio u vazalnom odnosu prema hrvatsko-ugarskom kralju. (Codex diplomaticus II. s. 176) Štoviše, dokazano je da Miroslav nije bio Nemanjin brat, odnosno rođeni brat (germanus) jer ga tako ne naziva nijedan od relativno brojnih suvremenih izvora u kojima se on spominje u vezi s Nemanjom.

Nelipići su oko 1300. podigli samostan na izvoru rijeke Vrljike koji se 1343. prvi put spominje u dokumentima. " http://www.prolozac.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=842&Itemid=100007 (http://www.prolozac.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=842&Itemid=100007) Kako je tek ovdje u ovom citatu interpretirana zamjena Ivaniša (III.) Nelipića i Ludovika I. po (tobožnjoj?) listini Ludovika I. izdatoj u Požunu 9.10. 1372. " comes Iwan, filius condam Nelepech comitis de Cetinye, dilectus nobis et fidelis () du castra sua Wywar et Imota nuncupata, in terra nostra existencia " (Codex diplomaticus XIV., Zagreb 1916. str. 101.) Pa po toj " listini " Ivan-Ivaniš III.

Povijest i baština Prvi poznati pisani spomen imena Kukljica je u listini iz 1106. godine koju je objavio Tadija Smičiklas u " Codex diplomaticus ", a u kojoj se spominje darovanje maslinika samostanu Sv. Krševana u Zadru.

In civitate Spalatina, existente comite Martino et in buccaratu Miche, filii Predani, hoc actum est (Codex diplomaticus).

Zavelime, vidi što piše Soldo u " Čuvarima baštine " o samostanu na str. 52. i nešto pri dnu na str. 51. te izvore koje navodi u fusnotama na str. 52. (DaZd; Zlatović S., Franovci; Codex diplomaticus X; Rupčić, B.

Tijesno s time povezana je listina iz 1233. godine koja spominje ribare koji love ribe plavice: qui cum grippis piscantur lacertos (Tadija Smičiklas: Codex diplomaticus...).

Muzeja, IV, 342., 372.; XXV, 411. - 20. (292) Rački, Docum., 195.; Priručnik, 22. - 3. (293) Stonski biskup, Donat morao je bježati u Dubrovnik (Lokrum) i onda na Korčulu, gdje je umro 1211. - Codex diplomaticus, II, 175., 176.; Hoffer, o. c., 64. Isto tako pobjegao je i trebinjski biskup u Dubrovnik (otok Mrkanj). (294) Resti, o. c., 40. Prema istom kroničaru Dubrovnik je dobio nadbiskupiju još 980., str. 30. (295) 0. c., 51. (296) Ibidem, 52. (297) Ibidem, 58. (298) Hoffer, o. c., 62. Pismo Aleksandra II. od 18. ožujka 1067. ne dolazi u obzir, jer je falsifikat.

»Shizma« u Hrvatskoj našla je odjeka u Bosni, koja je kasnije nazvana herezom. (299)« Codex diplomaticus, II, 271. Šišić misli, da je Bosna pod Dubrovnikom od 1089. - Povijest, 596. Sravni St.

- Codex diplomaticus, III, 362. Na Bilinu Polju (u Zenici) u župi Brod (in supa Bored Belmapola, 1244.) bio je posjed i sezonska residencija bosanskih biskupa (ta se župa - nahija - i u tursko vrijeme (1711.) zvala Brod.

Godine 1238. (26. travnja i 22. pros.) govori se o budućoj stolnoj crkvi i budućem kaptolu (pro cathedrahi ecclesia construenda i capitulum future ecclesie cathedralis) - Codex Diplomaticus, IV, 57., 66. Kralj Bela, 20. srpnja 1144., kaže, da je na Brdu u župi Vrhbosni zatemeljena (fundata) stolna crkva sv. Petra (ibidem 239.).

- Spomenica rk. župe Stup, Sarajevo, 1941., str. 11. - 12.; Napretkova, Povijest Bosne, 740. - 744. Točno je, da će možda arheolozi moći reći konačnu riječ. (301) Annales ragus, anonymi item N. de Ragnina, 219.; Resti, o. c., 63., 76. (302) Resti, o. c., 210. (304) Codex diplomaticus, IV, 297. (305) Netočno je ustvrdio Farlati (o. c., IV, 43.) da je bosanska crkva bila shizmatička, jednako kao i srpska crkva nije bila u raskolu prije sv. Save, koji je tu crkvu istom g. 1219. podložio bizantskoj patrijaršiji i konačno je otcijepio od zajednice s Rimom.

Sakcinski izdao je zbirke Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (Zagreb 1862 63) i Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, I II (1874 75).

Najveći hrv. diplomatar (oko 7000 diploma), Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, u 18 sv. prikupio je T.

SMIČIKLAS, Codex diplomaticus Croatiae, IV, 180. 3 I.

SMIČIKLAS, Codex diplomaticus Croatiae, sv. IV, Zagreb 1907., str. 180. Spomenuti se posjed nalazio na području Medvedgrada, gornjem toku potočića Blizne na padinama zagrebačke gore, iznad današnjeg naselja Gračani. Mons Warheg je po mišljenju Jurja Ćuka (Povijest grada Zagreba, str. 9 i 51) pučki naziv pisca isprave i ujedno prijevod naziva Gračac. 7 R.

I taj se dokument nalazi u Povijesnom arhivu u Zadru, a prijepis u knjizi " Codex diplomaticus regni Croatie, Dalmatie et Slovenie " autora Tadeja Smičiklasa, izdane u Zagrebu 1904, na str. 107 - 108.

Među njima je Codex diplomaticus comitum de Blagay ili A Blagay-csalad okleveltara od Lajos Thalloczy-ja gdje su sakupljeni i prepisani Blagajevi dokumenti na glagoljici.

Isprave objavljene u zborniku, osim nekoliko izuzetaka, nisu ušle ni u Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae ni u dr. diplomatičke kodekse.

Pred kraj života nastojao je pokrenuti prikupljanje građe za Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, no ideju nije uspio ostvariti već je taj zadatak na sebe preuzeo Tadija Smičiklas.

Stephani ante Spalatum (Smičiklas: Codex diplomaticus regni Chroatiae, Dalmatiae et Slavoniae).

Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae/dalje: CD /, sv. 3., Zagreb, 1905., dok. 6., str. 5.) do 1205. (CD, 3., dok. 48., str. 54.).

Smičklas je u Codex Diplomaticus (Zagreb, 1904.) zabilježio: dalla pietra che in schiavon si chiama Smicamic (1178.).