Ove dvije serije ipak je po mnogočemu nadmašila iduća, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (tj.

Od 1681. godine puni je naziv, Sabor Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Congregatio Regnorum Croatie, Dalmatiae et Slavoniae), naziv se zadržao do 1918. godine.

U komedijama Matijaš Grabancijaš dijak (1804.) i Diogeneš odigrao je ulogu svojevrsnoga hrvatskog Beaumarchaisa, a u elegiji Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae, trium sororum recursus ad novum pro⠀ regem comitem Ioannem ErdĂśdy, ne suis priventur corronis, proinde et novo sponso Leopoldo ab Hungaria (1790., Utok triju sestara, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, novom banu grofu Ivanu ErdĂśdyju, da ne bi ostale bez svojih kruna, a i bez mladoženje Leopolda Ugarskoga) i u kajkavštinom pisanoj tužaljci Jeremijaš nad horvatskoga orsaga zrušenjem narekajuči (1801.) oštro brani hrvatsku državnu i kulturnu samobitnost od agresivne mađarizacije.

Josip Kušević napisao je 1830. knjižicu De municipalibus iuribus et statutis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae u kojoj na temelju isprava dokazuje poseban državnopravni položaj Hrvatske od narodnih vladara, preko Pacte convente do danas. [ 10 ] Zaključak zasjedanja Sabora 5. kolovoza 1830. je: "... poslanicima nalažu neka nastoje da se zakonom uredi pitanje o učenju mađarskog jezika kao obveznog predmeta u ovim kraljevinama ".

Pred kraj života nastojao je pokrenuti prikupljanje građe za Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, no ideju nije uspio ostvariti, pa je taj zadatak na sebe preuzeo Tadija Smičiklas.

Od 1681. godine puni je naziv, koji je zadržao u cijelom feudalnom razdoblju, Sabor Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Congregatio Regnorum Croatie, Dalmatiae et Slavoniae).

Jedini podatak o patvorenju novca u gornjoj Hrvatskoj, u kojem bi se moglo raditi o našim banovcima, nasao sam u djelu Ivana Kukuljevića Sakcinskog Jura Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, gdje je na 188. str. prve knjige navedeno da je 1418. g. donesen zaključak protiv mnogih falsifikatora i širitelja falsificiranog novca.

Povijesna vrela bilježe zasjedanja Slavonskoga sabora (Congregatio regni Slavoniae) 1273. godine koji je zastupao interese hrvatskoga sjevera, a za krajeve južno od Gvozda govore u Hrvatskom saboru (Congregatio regni Croatiae) održanom 1351. u Podbrižanima u Ličkoj županiji.

Ladany De gestis Banorum Regni Slavoniae rkp.

S obzirom na vrlo dobar odjek kod čitateljstva, Lalandueov prvijenac primaljstva doživljava i svoje drugo sadržajno nepromijenjeno izdanje 1801. godine.2, 10,12 - 14 Lalangueovo treće tiskano stručno djelo s područja medicinske književnosti na hrvatskome jeziku iz područja balneologije je knjiga Tractatus de aquis medicati regnorum Croatiae et Slavoniae etc.

Najpoznatija je među njima elegija Utok triju sestara, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae, trium sororum recursus) u kojoj brani hrv. samosvojnost od madžarizacije (anonimni rukopis iz 1790).

Medjutim bijaše Jan Vitovec u podpunoj milosti kod kralja Vladislava posmrtnoga, kao ban i glavni kapitan vojske hrvatske. (Capitaneus Generalis exercitus Regni Slavoniae).

Sabor se u početku zvao Congregatio Ragni Croatiae et Slavoniae (Sabor Kraljevine Hrvatske i Slavonije), a od 1681. u njegov naziv ulazi i Dalmacija pa se od tada zove Congregatio Ragnorum Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (Sabor Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije).

Slavonci su na sva usta vikali: SYRMIUM EST PARS SLAVONIAE SRIJEM JE DIO SLAVONIJE.

Josip Jakošić (1738 - 1804) priredio je spis Scriptores Interamniae vel Pannoniae Saviae, nunc Slavoniae dictae (1795).

Osma je kustodija bila slavonska s glavnim samostanom u Voćinu pod Papukom (Athina, Athinensis ad Beatam Virginem Mariam, Athinae, celebri olim Slavoniae oppido et arce, Dioecesis Zagrabiensis et Archidiaconatus Vaskae, a vidua Joannis Comitis de Corbavia et vidua Jobi de Gara, sororibus fundatus, Greiderer 1,166).

Regiam Supremam Cameralem Directionem in Regno Slavoniae et Ducatu Syrmii (pečat).

God. 1704. objavio je djelo Oslobođeno rodoslovlje sv. Ladislava, kralja Slavonije (Natales Divo Ladislavo regi Slavoniae apostolo restituti), u kojem je pokušao dokazati da kralj Ladislav, osnivač Zagrebačke biskupije, nije Arpadović, već da potječe od hrv. vladarske dinastije.

Upravo u vrijeme kad se Hrvatski sabor pripremao za novi Požunski sabor (1830.) napisao je protonotar hrvatskoga kraljevstva Josip Kušević poznatu knjižicu De municipalibus iuribus et statutis Dalmtiae, Croatiae, et Slavoniae (1830.) u kojoj na osnovi isprava dokazuje posebni državno⠀ pravni položaj Hrvatske u odnosu na Ugarsku.9 Njegov su primjer, kako ćemo vidjeti, slijedili uskoro i drugi autori iz mlađe generacije.

Sakcinski izdao je zbirke Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (Zagreb 1862 63) i Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, I II (1874 75).

Najveći hrv. diplomatar (oko 7000 diploma), Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, u 18 sv. prikupio je T.

Kad govori o povijesnom pravu, Sabor spominje da je prvi hrvatsko-ugarski kralj Koloman, kao i mnogi njegovi nasljednici posebno okrunjen u Zadru hrvatskom krunom; da je hrvatski narod samostalno na saboru u Zadru za kralja izabrao Ladislava Napuljskog i Tvrtka I.; da su Hrvati 1526. na Cetinskom saboru samostalno i prije Mađara izabrali Ferdinanda I. za svoga kralja; da je Hrvatski sabor, prije svih ostalih austrijskih naroda i nekoliko godina prije Mađara, samostalno prihvatio Pragmatičnu sankciju; da je hrvatski narod, bez Mađara, sam potpisao Bečku pacifikaciju (sporazum između vladara i pobunjenog ugarskog plemstva iz 1606.); da je Hrvatski sabor uvijek imao zakonodavnu ulogu i da se održavao pod predsjedanjem kralja; da su Constitutiones et Articuli Slavoniae iz godine 1492. i 1358., bez razmatranja u Ugarskom saboru, ušli u ugarsko zakonodavstvo; da su tek od 15. stoljeća, i to ne uvijek, Ugarska i Hrvatska kao jedno tijelo, premda Hrvatski sabor nije uvijek slao svoje izaslanike na Ugarski, a ondje doneseni zakoni u Hrvatskoj su vrijedili samo ako bi bili u skladu s njezinim pravom i samostalnošću; da je banska vlast uvijek bila neovisna od ugarske i da se prostirala od Drave i Dunava do Jadranskog mora; da su i odlukom od 1790. i 1791., kad su ovlasti prenijete na Ugarsko namjesništvo, poslovi koji su se odnosili na samu kraljevinu ostali u nadležnosti Hrvatskoga sabora; da ugarski palatini i suci nikad nisu imali nadležnosti na području Hrvatske; da se kraljevi cijelo vrijeme, pa i u doba nastanka Manifesta, prilikom krunidbe obvezuju da će štititi ne samo Ugarsku, nego i kraljevine Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju.

KRČELIĆ, De regnis Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae notitiae praeliminares, Zagreb 1770., str. 286; I.

Kuševiću pomogao je kod sastavljanja djela De mu - ni cipalibus iurubus et statutis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae. (>)

Isprave objavljene u zborniku, osim nekoliko izuzetaka, nisu ušle ni u Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae ni u dr. diplomatičke kodekse.

Pred kraj života nastojao je pokrenuti prikupljanje građe za Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, no ideju nije uspio ostvariti već je taj zadatak na sebe preuzeo Tadija Smičiklas.

Napisao je Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (Zagreb, 1861. 62., 3 sveska) i Monumenta historica Slavorum meridionalium (1868. 75., 3 sveska).

Stephani ante Spalatum (Smičiklas: Codex diplomaticus regni Chroatiae, Dalmatiae et Slavoniae).

Treba svakako spomenuti i djelo povjesničara Baltazara Adama Krčelića (1715. - 1778.) De regnis Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae notitiae praeliminares, Zagrabiae, S. a. (1770.) koje ima i odgovarajuće značenje za razvoj historijsko-geografskih i političko-geografskih misli o hrvatskom povijesnom prostoru.

Odbor se zvao Konferencija kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Conferentia Regnorum Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae).