Vjerovatno je da su protivnici Crassusa željeli iskoristiti situaciju.

On nije znao, da, na primjer, čovjek br. 1 sanja nomade, elitna stada, reformirani pastoralizam, širenje carstva i moćne katafrakte partske kod Carrhae kako uništavaju dehidrirane, demoralizirane rimske legije na užarenom pijesku pustinjskom i ulijevaju rastaljeno zlato u ždrijelo pohlepnoga Crassusa, da on sanja Hanibala i Martu i plovidbu u plavim trakama na nekom planetu bez sile teže i visoka vitka stabla nalik kokosu gdje se vere poput majmuna bježeći sa stotoga kata neke zgrade, savršeno odlučan u svijesti kako više nema niti volje niti snage živjeti u civilizaciji i biti čovjekom.i dinstati luk svaki drugi dan on je naime dovoljno lud da ne postane beznadan, on ima crnu i bijelu repliku punskog privjeska sa Sirakuze od pješčanika, on je nakosio sliku (koja prikazuje ekskret koji je pregazio tenk) i shvatio kako su zanimljive paramneze starca-dadaista u prizemlju jedne kuće u kome odzvanja galama prijenosa nogometne utakmice sa televizije i šušti solilokvij jedne kompulzivne starosti na izmaku snaga

Zapovjednik legije u to vrijeme, Marcus Licinius Crassus (unuk trijumvira Crassusa) ubio je neprijateljskog vođu (Skita?) u borbi jedan na jedan.

Vidjevš da je jedini spas da odmah napadne Crassusa, Spartak to i čini.

Spartak ih ne želi napustiti i spašava ih od Crassusa, ali se ovi opet odvajaju i pogibaju svi do jednoga.

Spartak i Crixus, dijele vojsku po pola i šire glas da su u svađi, želeći uhvatiti Crassusa među sobom.

Spartak podivlja, jer mu je osim tih ljudi Crixus bio najdraži prijatelj, voza okolo Crassusa i onda ga žestoko napada.