Kovanica, imitacija male bronce Konstantina Velikog i Licinija I, raširila se po gotovo cijelom Carstvu.

Kad je uhićen, za progona cara Licinija g. 308. već je bio biskup; osudiše ga na strašne muke - da mu se željeznim češljem raskida tijelo i baci u jezero.

Oltarna slika Madona sa svetcima Bernardina Licinija (Bergamo, oko 1489. poslije 1561.) smještena je u jednobrodnoj franjevačkoj crkvi iz 12. st. (nedaleko Gospe od Zdravlja).

Biskup Blaž pretrpio je mučeništvo u vrijeme rimskog cara Licinija (308. - 324.).

Misleći da je vrač doveden je pred Licinija koji ga osudi na muke: da mu se tijelo raskida željeznim češljem (grebenom) i potom baci u jezero.

U vrijeme Spartaka stvarna moć je bila u rukama trojice: Lucija Licinija Lukula, predvodnika optimata (veleposjednici, bogati Rimljani), Pompeja Magnusa i Marka Licijina Krasa.

Pretpostavlja se da je riječ o vojnoj blagajni i dovodi se u vezi s pohodom Licinija u sjevernu Istru 310. godine.

Riječ je ipak samo o suzdržano insceniranu dodatku portretu Marka Licinija Krasa (Laurence Olivier), bitnu ponajprije stoga što pridodaje beskrupuloznu spolnost ostalim osobinama koje će ga, tijekom filma, pretvoriti od utjecajna senatora u rimskoga svevladara.

Za vrijeme progonstva cara Licinija pohvatano je 40 kršćanskih vojnika te stavljeno pred izbor: ili umrijeti ili se odreći vjere.

Pompej se odazvao na poziv senata i Marka Licinija Krasa vratio u Italiju 71. pr.

Tako su nastale i imitacije Gallienusovih antoniniana, argenteusa I tetrarhije i sigurno kao najpoznatija - imitacija male bronce suvladara Konstantina Velikog i Licinija I s reversom: VICTORIAE LAETAE.

Najveći je broj ulomaka rimske keramike (datirane od 1. do 4. stoljeća), a posebno treba izdvojiti posudu neuobičajenog, amforasto-vretenastog oblika s malenom ručkom, deset komada rimskog novca careva Gordijana III, Valerijana, Kvintilija, Aurelijana, Maksimijana, Licinija I., Maksimina II., Krispa, Konstancija II. i Teodozija I. te izvrsno sačuvanu pisaljku (stylus).

Pogubljen je jer nije htio priznati cara Licinija kao Boga.

Stari su nekih sedamnaest stoljeća: iskovani su u 4. st. n. e, za rimskih careva Licinija, Konstantina i Valentinijana.

Legije koji su za vrijeme progonstva cara Licinija pohvatani i stavljeni pred izbor: odreći se vjere ili umrijeti u vodi koja se ledila.

O tom vremenu svjedoče nam danas brojni pronađeni spomenici i skulpture, a važno je spomenuti kako se na području Cibala (kako su rimljani nazivali područje današnjih Vinkovaca) odigrala bitka između careva Konstantina I. ii Licinija, te su ovdje rođeni Valentijan i Valens, buduća dva rimska cara.

Tako se sjeverno od Istre odvijaju operacije u ratu Licinija i Maksencija 310., Konstansa i Magnencija 350., zatim prolaz Gota nakon bitke kraj Hadrijanopola 378 (cestom Tarsatica Aquileia), bitka Teodozija i Eugenija 394 (na Vipavi).

pogubljene u borbi za vlast od strane jednog od Dioklecijanovih nasljednika Licinija.

Cibalae ima veliko značenje za rimsku povijest, jer se u njezinoj blizini 314. godine poslije Krista vodila bitka za prevlast i moć između zapadno-rimskog cara Konstantina Velikog i istočno-rimskog cara Licinija.

Taj progon se nastavio i za vrijeme Licinija.

Konstantinove trupe upale su u Panoniju, neku vrstu pufer-zone između Konstantina i Licinija.

Prije izbijanja građanskog rata sve kovnice Rimskog Carstva kuju istodobno novce i Konstantina i Licinija I.

U času izbijanja sukoba sve Konstantinove kovnice prestaju kovati novac Licinija (s iznimkom udaIjenog Londiniuma, koji i dalje, tokom cijelog građanskog rata kuje novac Licinija I.).

Licinijeve pak kovnice u toku građanskog rata i dalje kuju novac Konstantina Velikog, s iznimkom kovnica Siscije i Herakleje, koje prestaju kovati novac Konstantina, vjerojatno zbog prisutnosti Licinija I.

Za vrijeme cara Licinija pohvatano je 40 vojnika kršćana od kojih je traženo da se odreknu kršćanske vjere.

Kako se Epidaur, kao rimska kolonija, naglo razvio za vrijeme careva Licinija Valerijana i Galijena, zacijelo početke biskupije u Epidauru možemo tražiti malo iza Milanskog Edikta cara Konstantina.

Zadnje spominjanje trireme nalazimo, kod Zosima, 324. godine kada je Konstantinov sin Krisp porazio Licinija u bitki kod Helesponta: navodno je 80 30 plovila na vesla porazilo 200 trirema (Morrisson str. 8 daje netočnu godinu).

Centora, od lat. centuria: satnija), datira se u pol. 310., u jeku građanskoga rata između Galerija, Licinija i Maksencija, a mjesto je bilo karika u nizu vojnih postaja koje su branile ulaz u Italiju.

Spartak je zaslužan za gladijatorski motiv, kao i za lik Grakha, izmišljenog senatora koji je u oba filma stariji državnik antičkog Rima koji pokušava zadržati ovlasti u Senatu pred ambicioznim autokratom - Marka Licinija Krasa u Spartaku i Komoda u Gladijatoru.

Za vrijeme cara Licinija buknuo je na istoku opet strašan progon kršćana a prvi su na udaru bili pastiri.