Bazofilni cretovi su pod utjecajem bazičnih podzemnih voda pa je reakcija tla lužnata (rjeđe neutralna, tek iznimno lagano kisela), biljke su putem vode u kontaktu s geoloskom podlogom, spadaju u eutrofna ili mezotrofna staništa, to ne sadrže mahovine iz roda Sphagnum (mahovi tresetari).

Cret Dubravica, kao i svi drugi poznati acidofilni cretovi u Hrvatskoj (osim creta Trstenik u Gorskom kotaru) pripadaju tipu prijelaznih cretova.

U sklopu izrade elaborata i stručnih podloga za zaštitu pojedinih vrijednih prirodnih područja i lokaliteta predviđena je izrada elaborata za zaštitu Tramontane na otoku Cresu, izrada stručne podloge za proglašenje jedinog staništa velebitske degenije u Primorsko-goranskoj županiji, te izrada stručnih podloga za zaštitu cretova (cretovi Trstenik, Sunger, Lepenice, cret u Tršću).

Preostala rijetka staništa goranskih trasetišta (cretovi) sadrže također osebujnu orhidejsku floru.

Cretovi su vlažna staništa na kojima se organski materijal slabije razgrađuje i nakuplja u obliku treseta.

[ 44 ] [ 44 ] Cretovi predstavljaju posebne tipove vegetacije vlažnih staništa.

Močvarni travnjaci i niski podvirni cretovi bazične do neutralne reakcije.

Iako su svugdje u Hrvatskoj cretovi prava rijetkost, u Primorsko-goranskoj županiji oni su (bili) najzastupljeniji u Gorskom kotaru jer im tamo klimatske prilike zbog obilja oborina najviše odgovaraju.

U Hrvatskoj i Gorskom kotaru cretovi su zapravo svojevrsni preostaci oledbe (ledenodobni relikti) i na njima obitavaju mnoge rijetke vrste - glacijalni i borealni relikti.

Mesojedne biljke svoj plijen hvataju na razne načine (ljepljive supstance ili zamke s mehanizmom okidanja) i na raznim staništima (jezera, cretovi i močvare).

Možemo stoga bez zadrške ustvrditi da su cretovi među najugroženijim tipovima staništa u Gorskom kotaru i da je njihove " ostatke ostataka " vrijedno štititi.

Acidofilni cretovi imaju izrazito kiselu reakciju, a mahovine iz roda Sphagnum su na njima dominantne i karakteristične.

Nadignuti cretovi vodu dobivaju isključivo putem oborina, izrazito su oligotrofni, a biljke na njima nemaju nikakvu vezu s geoloskom podlogom.

Prijelazni cretovi osim putem oborina vodu primaju i putem podzemnih voda koje su siromašne bazama, to postoji slaba veza s geoloskom podlogom.

Šumski ekosustavi su često prošarani raznim staništima, što povećava njihovu biološku raznolikost (vode tekućice, izvori, bare, cretovi, šumski rubovi, šumske čistine, stara stabla, sušci, trulo drvo i dr.), a prisutnost velikog broja zaštićenih i/ili ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, kao i raznih vrsta gljiva, potvrđuje izniman doprinos šuma ukupnoj biološkoj raznolikosti Republike Hrvatske.

Acidofilni cretovi su zbog vrlo kisele reakcije tla, vrlo malo hranjivih tvari u njemu, to stalnog prisustva vode (vlage), specificna staništa.

Acidofilni cretovi su stanište i za vise vrsta biljaka mesožderki koje hvatajući kukce nadoknađuju manjak minerala u tlu.

Osim zaštićenih, postoje i drugi značajni dijelovi prirode (lokve, cretovi, vodeni tokovi, špilje, šume, travnjaci, ekološki koridori) koji također moraju biti uključeni u mjere zaštite prirode.

Biljni i životinjski svijet - na antarktičkim se otocima protežu močvare i cretovi s karakterist. jastučastim biljkama.

Cretovi su poseban tip močvarnih staništa na kojima se među niskom vegetacijom zadržava obilje vode.

Cretovi s mahovima tresetarima i rosikom razvijali su se, naime, u Gorskom kotaru, uglavnom na silikatnoj, vodonepropusnoj podlozi u depresijama uz potočiće, a upravo na takvim mjestima izgrađeno je nekoliko hidroakumulacijskih jezera.

Vegetacija stijena, vegetacija planinskih rudina, planinskih vrtića, vegetacija morskih obala, cretovi i vegetacija poplavnih i močvarnih staništa te vegetacija vodenjara (tj. područja koja od prirode nisu obrasla šumskom vegetacijom) imaju neusporedivo manje prostorno značenje nego šumska i travnjačka vegetacija, ali im je biološko značenje izuzetno važno, jer sadrže mnoge endeme i relikte te mnoge rijetke i ugrožene vrste, a i sami često imaju uske areale pa umnogome doprinose biološkoj raznolikosti i krajobraznoj mnogolikosti prostora županije.

Upravo su ravni cretovi na području Plaškog navedeni kao jedni od posljednjih preostalih cretova u zemlji.

Kao staništa ugrožena na europskom nivou, cretovi se nalaze i na popisu Dodatka I (Prirodni stanišni tipovi od europskog interesa čija zaštita zahtjeva proglašenje posebnih područja zaštite) Direktive o staništima Europske unije i to kao prioritetna staništa.

No brojni drugi, manji cretovi/čretovi odavno su isušeni, jer se uvriježilo mišljenje da se iz njih šire »kužna« isparavanja koja uzrokuju malariju (mal aria = loš zrak).

Najugroženijima se smatraju cretovi, močvarna i podzemna staništa.

Razlikujemo bazofilne cretove (engleski " fens ") u koje spadaju ravni cretovi, i acidofilne cretove (engleski " bogs ") u koje spadaju prijelazni i nadignuti cretovi.

Danas su acidofilni cretovi jedno od najugroženijih i površinom najmanjih staništa u Hrvatskoj.

Zbog nepovoljnijih klimatskih uvjeta, a katkada i nepovoljnog ljudskog djelovanja (mijenjanje vodnog režima), acidofilni cretovi u Hrvatskoj vegetacijskom sukcesijom prelaze u vlažne travnjake, to zarastaju u sumo.

U Primorsko-goranskoj županiji cretovi su najviše zastupljeni u Gorskom kotaru, gdje predstavljaju preostatke oledbe (ledenih doba) i na njima obitavaju mnogi glacijalni (ledenodobni) i borealni (sjevernjački) relikti.